IN MEMORIAM - OTVARAO NOVE HORIZONTE: Odlazak Zorana Jakšića (1960-2025) pisca naučne fantastike i prevodioca

Илија Бакић

04. 02. 2025. u 18:56

ZORAN Jakšić (1960-2025) koračao je, tiho i istrajno, kroz mnoštvo paralelnih Univerzuma.

IN MEMORIAM - ОТВАРАО НОВЕ ХОРИЗОНТЕ: Одлазак Зорана Јакшића (1960-2025) писца научне фантастике и преводиоца

Foto privatna arhiva

Bio je naučnik što je značilo staložen, usredsređen na svaki korak a duboko posvećen širim vizijama. Istovremeno, bio je pisac i to pisac naučne fantastike; u sebi je dakle prepleo dva sveta, tačnije dva lica istog sveta: ono koje istražuje, otkriva i saznaje i ono drugo koje, na temeljima prvog lica, sanjari o čudesnim svetovima kojima idemo u susret. Jer, kako reče jedan drugi naučnik i pisac naučne fantastike, Artur Klark:

"Bilo koja tehnologija koja je izuzetno napredna ne razlikuje se od magije".

Jakša je poznavao i to tehnološko i ono magijsko lice stvarnosti, poznavao je "lik stvari koje će doći".

Ipak, mada se bavio tvrdom, egzaktnom naukom, nikada mu nije nedostajalo mašte, osećaja za izvanredno i začudno, osećaja za ljudskost u svoj njenoj slabosti i nesavršenosti.

To je Jakšinoj prozi darovalo i preciznost nauke i tananost bajke. Na svojim najboljim stranicama on je, blistavim i višesmislenim slikama, iskakao iz žanrovskih okvira te, kao u romanu "Kradljivci univerzuma"(1987, prošireno 1997), u furioznom slalomu, stilsku vežbu u žanru nadogradio sasvim neočekivanim poentama.

Jedinstven po originalnom variranju istorije i budućnosti koja se iz nje grana je i roman "Severnjak" (1996, prošireno 2008).

Foto promo

Foto promo

Foto promo

Jakšićeve priče sabrane u zbirke "Nikadorski hodočasnik" (1992), "Ministarstvo senki" (2008), "Kraljevi" (2009), svojevrsna su literarna čuda, vatrometi ideja i praznici pisane reči: odbijajuće da se jasno i jednoznačno svrstaju u naučnu ili epsku odnosno mračnu fantastiku, one preskaču sva ograničenja i stvaraju svetove apsurdnih ustrojstava, dopunjene ironijom i cinizmom kao konstantama pripovedanja i mišljenja.

Ove su zbirke vesele ali i neugodno ozbiljne knjige koje znatiželjnicima prikazaju, kao u vašarskim kućama sa iskrivljenim ogledalima, neobične obrazine strašnog - a našeg - lika. Za one kojima je do razbibrige ove krive slike biće povod za grohot; za ostale će biti dovoljno materijala i za mnoge sumorne zaključke. Jer suštinski zaplet svake od priča je - sudar čovečnosti sa nepojmljivim opasnostima i izazovima postapokaliptičkih društava, stalnih ratova zarad kojih se i mrtvi podižu iz grobova, planeta koje nose zaraze za telo i duh...

Svaka od situacija, svojom otvorenom i nedvosmislenom surovošću, pred junake postavlja "jednostavne" opcije: propast ili opstanak po svaku cenu, što podrazumeva i odricanje od elemenata sopstvenog identiteta (porodičnog, grupnog).

Odgovor na izazov je individualan, u skladu sa vrednosnim piramidama po kojima se svako rukovodi u svom življenju. Činovi samožrtvovanja ili izdaje jesu ultimativne potvrde sopstvene (i sveopšte) krhke Čovečnosti. Jakša je umeo da uverljivo a prefinjeno apostrofira krucijalne etičke dileme svojih antiheroja.

Dodajmo da je Jakšić bio vredan prevodilac koji je posebno veselio mnoge čitaoce svojim prevodom Adamsovog serijala "Autostoperski vodič kroz galaksiju"; voleo je i poznavao stripove koje je pomalo i sam crtao.

Jakšine prozne knjige bile su važni događaji u maloj zajednici fantastičara jer su otvarale nove horizonte i nudile drugačije vizije. Svojim delom svrstao se među najzapaženije domaće pisce žanrovske fantastike. Pripadao je prvoj generaciji autora koji su, pre četrdesetak godina, izašli u javnost i predstavili se kao žanrovski pisci što je, tada, bilo ravno sopstvenoj diskvalifikaciji u očima akademističke publike i kritike. Rame uz rame sa nekolicinom kolega on je, veran dečačkoj fascinaciji naučnom fantatikom, strasno kretao u spisateljsku avanturu kakvoj jedva da je bilo prethodnika.

Na tom je teškom putu stasao u serioznog Umetnika a njih je oduvek i svuda bilo malo pa su zato bili, jesu i biće dragoceni. Nama koji smo ga lično poznavali ostaće u sećanju kao dragi, vispreni sagovornik i saborac koji je neraskidivi deo našeg življenja. Ostalima, sem dobrog glasa o njemu, ostaju njegove knjige čiju će valjanost i zavodljivost vreme, sasvim izvesno, iznova i iznova potvrđivati jer, kako je to napisao veliki Šiler, "Samo fantastika ima večnu mladost. Ono što se nije dogodilo nigde i nikada ne može da ostari". Zato je Jakša bio i ostaje sa nama.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RAZUMEM GA: Proslavljeni francuski fudbaler iskreno o Pepu Gvardioli