POGLED ISKOSA: Draganova arkana

Дејан Ђорић

05. 02. 2025. u 09:00

PRE mesec dana objavljena je monografija slikara i crtača iz Čačka Dragana Jovanovića (Gospić, 1964). "Dragan Jovanović: Sam na ostrvu od ljudi", izdavača i jednog od najboljih srpskih štampara "Grafoprinta" iz Gornjeg Milanovca je sa svoje 192 strane, sjajnim reprodukcijama i dizajnom na A4 formatu, jedna od uzornih knjiga.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Драганова аркана

Adriana Popović "Dragan Jovanović: Sam na ostrvu od ljudi", Foto privatna arhiva

Pisci tekstova su Milenko Pajić, Marija Radisavčević, mladi kritičar Miodrag Danilović (koji je i urednik izdanja) i Dejan Đorić. U knjizi je predstavljeno sve što slikarski i crtački vredi u opusu ovog umetnika.

Ta dela nastaju kao trag jedne ispovesti ili unutrašnjeg monologa. Na prvi pogled u tome su ispoštovani skoro svi uzusi likovnosti - repeticija, gradacija, perspektiva, svetlo-tamno, međutim, to je samo spoljašnje ruho jedne začudnosti, doživljaja sveta i vremena, potrage za unutrašnjim kristalom.

Srpska reč začudnost više odgovara opusu ovog čačanskog volšebnika od izlizanih pojmova fantastika, fantastično slikarstvo ili onirizam, u koje bismo mogli da zaključamo njegovo stvaralaštvo. Začudnost ili oneobičenost, jer to delo odista ishodi iz čudesnog, iz čuda kao drevne antičke i hrišćanske potke sveta, njegovog duhovnog ustrojstva, soka koji blagotvorno natapa materijalističku svakodnevicu iz nekih drugih sfera i dimenzija.

Zato biti slikar u pravom i punom smislu te reči znači biti začudnik, onostrani putnik, psihonaut, neko ko u brišućem letu preleće unutrašnji pejzaž, ponire u predele sna i jave duboko zakopanih u sedimentima podsvesti.

Stoga je ovo slikarstvo slojevito, ima mnoge nanose i primese, podastire nova značenja i čitanja, od analize bojenog sloja i kompozicije do ikonografije smeštene na idealnoj sredokraći između ikonopisa i (post)tehnološke urbanosti. Niču na glavama Jovanovićevih heroina neki gradovi iz budućnosti kao krune, oko likova obleću avioni, podmornice, stari baloni i dirižabli, brišu se granice vremena i prostora, da bi se dospelo do jedinstvenog ustrojstva sveta, do arkane, tajne, koja u njegovom slikarstvu ističe iz pravoslavnog ličnosnog principa.

Adriana Popović "Dragan Jovanović: Sam na ostrvu od ljudi", Foto privatna arhiva

On ne predstavlja kao socrealisti tipove već ličnosti, mada zna za idealne likove iz detinjstva - patuljke, gnome i bubamare. Umetnik je čije delo može da bude blisko deci i mudracima jer nije kao mnogi zatrpao sebe spoljnjim niti unutrašnjim senzacijama. Nije ubio dete u sebi, kao što su i Vilijam Blejk i njegov učenik Semjuel Palmer tragali za večnim rajem detinjstva, slobodnom zonom.

Let u središte tišine ili ezoterijsko načelo iz haosa red je ono po kojem dela ovaj stvaralac, mada je okružen bukom i besom svake vrste, zagađenjem koje cilja pre svega na dušu. Zato ove slike mogu da budu vitamin za dušu, spas i lek, a njihov smisao nije samo likovni ili terapeutski već i saznajni.

Tako je jer Robinzon-slikar zna za monaško tihovanje u osami svog ateljea i za pouku dalekoistočnih ezoterika - kada uspeš, posle toga se povuci.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Obilaznica 2 je 64. OMV benzinska stanica u Srbiji i prva s novim vizuelnim identitetom