KNJIŽEVNA KRITIKA - Zreli liričar

Слађана Илић

05. 03. 2025. u 10:00

KNjIGA "Tvrda pena" Miroslava Karaulca (KOV, 2024) sadrži pesme iz autorove zaostavštine.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА - Зрели лиричар

Foto: Privatna arhiva

Po rečima Vase Pavkovića, reč je o "potpuno završenoj pesničkoj knjizi [...] zrelog liričara koji se bavi vlastitom intimom kao i ironičnim komentarisanjem ideologija, dogmi, obmana sa globalnog istorijskog plana doba u kojem nam je bilo suđeno da živimo, volimo i umiremo".

U ovoj zbirci sve se odvija u rasponu od "okrutnog Nekad" do "studenog Sada". Posmatrajući taj okvir, ispunjen "tvrdom javom" i oličenom u opštem klonuću i čoveka i prirode zaključujemo o dominantnom tonu zbirke, neraspoloženju lirskog subjekta, proisteklom iz tog znanja. Otuda i niz negacija u pojedinim stihovima, kao i svedočanstava o utrnuću osećanja: "Na dnu jezera više niko ne obitava / nikakav duh više ne okuplja šumu / cveće je izgubilo milost / sve manje je radosti u travama" ("Starinski pismo").

Ta svedočanstva pokazuju prostranstva svojevrsne "puste zemlje" i karakteristike neumitnog proticanja vremena. Jedna od osnovnih jeste nepostojanost: osećanja, istina, čak i zabluda - odsustvo mira, mudrosti...: "Jer ako bol prolazi / šta onda traje / Eto čak i istine prolaze / a ni zablude izgleda nisu večne" ("Rastanak na keju"). Ta i srodne odlike sveta, čitaoce ove pesničke knjige upućuju na heraklitovsku svejednost, na pojačanje osećanja čovekove nezaokruženosti, na njegovu nedovoljnost i gnoseološku nemoć, a zbog nje i na nemogućnost razumevanja poruka: "Još nismo razumeli ni stare istine / neumitne i bolne / mada teško proverive / a nove već izlaze na videlo / i opet smo na istom / To što smo doznali / opet je manje od onog što nam treba" ("Nejasna poruka").

Foto promo

Odsustvo čovekovog razumevanja istina uslovljava i prirodu budućeg. Stoga, po doživljaju lirskog subjekta, i prošlost i budućnost nalik su razvalinama (pesma "Razvaline budućeg"). U tom nemanju izbora, u zatečenosti na pustoj zemlji, nužno postaje nalaženje mogućih svetova. Jedan od njih svakako je prostor oniričkog. Upravo iz potrebe te vrste traganja "čovek sanja dok je živ" ("Jutarnji brodolom"), jer u svetu snova stiče uvide koji se samo tu mogu steći, nalazeći ono što nije ni znao da je izgubio. San u "Tvrdoj peni" zapravo je prostor u kojem se čovek iznova humanizuje. Zato za lirskog subjekta sadržaj tog povlašćenog prostora postaje "prava istorija", a ono što je van njega fikcija (videti: Brajan Mekhejl "Postmoderna proza - neke ontološke pretpostavke fikcije").

Ta "prava istorija" podrazumeva mogućnost ponovnog susreta i sjedinjenja "žene iz snova i princa iz bajki", lirskih junaka nekolikih pesama Miroslava Karaulca. Kakav je rezultat realizacije te mogućnosti već su nam pokazala dela naših najboljih savremenih pisaca.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MI SMO USPAVANI DIV, DRUGO MESTO NA TABELI NIJE OPCIJA! Prvo obraćanje novog trenera Partizana od kad je stigao u klub