VEČNO ŽIVA ŽELJA ZA OTVORENIM VIDIKOM: O četiri pjesme "poznice" Ive Andrića, povodom 50 godina od piščevog odlaska

ANDRIĆEVA lirika nam je, odavno, draga lektira.

B. Đorđević

Smatramo je nezaobilaznom kada treba opisati promjene u srpskoj i jugoslovenskoj književnosti pred Prvi svjetski rat i poslije njega: slobodni stih, duh pobune, zainteresovanost za svjetsku liriku i njeno prevođenje - za Volta Vitmana i njegove "versete" - prozaizacija stiha i lirizacija proze, umetanje kratkih, zgusnutih lirskih priča - proznih parabola - uz pjesničke knjige - sve je to Ivo Andrić radio čak i prije drugih, a ne gore od drugih. Ne znamo takvog Davida - jedinstvenog u svjetskim razmjerama - kao što je dočaran u vrhunskoj lirskoj proznoj paraboli "Pobednik", niti tako višeznačnu satirično-misaono-programsku parabolu kakva je "Priča iz Japana", pa ni pjesmu-esej kakva je "iznad pobeda", ili "filozofsku poemu", kakav je njegov vrhunski, takođe programski lirski esej "Mostovi". Andrićeva unikatna, čisto "zvučna", zaumna pjesma "Lili Lalauna" vrh je u svojoj vrsti ne samo u našoj poeziji.

Njegova "Djevojačka pjesma" je rijedak, i rijetko uspio, vid modernizacije stiha bugarštice u pjesmi o djevojačkim ljubavnim jadima, a "Lepa mlada žena govori" jedna je od najljepših modernih pjesama o njegoševskim "ženskim ćudima".

O svemu tome smo već pisali, s dubokom empatijom, a ovdje sve ove manje poznate Andrićeve dragulje navodimo da obrazložimo našu duboku emotivnu i intelektualnu privrženost Andrićevoj lirici, s "ludom nadom" da ćemo stići da joj se ambicioznije istraživački vratimo. Ovih dana nas opsjedaju Andrićeve četiri "poznice", ispjevane između 1968. i 1973. godine. Andrić je pisao liriku cijeloga svoga života, povremeno, kad bi "morao".

Foto Iz knjige "Andrić u Herceg Novom"

Pisao ju je i pred smrt, pripremajući se za taj susret - pred kojim je čovjek uvijek nespreman. Te četiri posljednje pjesme - "Koračam još kao da idem" (1968), "Sve više, sve bliže" (1970), "Kraj" (1970), "Ni bogova ni molitava" (1973) mogu se razumjeti kao oproštajne. Različite su, ali imaju jednu tematsku nit koja ih povezuje: to je tema gledanja, vidika i očiju, bez kojih nema ni gledanja ni vidika. Čovjek se ljudskih lica ne može nagledati - to je Andrićev životni i stvaralački stav. Oči otvaraju širinu duši i ljudskoj misli: gledati i misliti o onome što vidiš; širiti vidik u ovom tjeskobnom svijetu da bi što više očima vidio i mišlju obuhvatio i osvijetlio. "Gledam i mislim" - to je Andrićev citat, drugi dio drugoga stiha pjesme "Koračam još kao da idem...":

Foto N. Skenderija

Koračam još kao da idem

Foto Z. Jovanović

Smrt ne dolazi, iako je zavjesa spuštena i "života nema". Teška melanholija je postala nepodnošljiva zbog nepodnošljive ljudske sudbine. Samim tim je i vidik sužen i nepodnošljiv. Smrt koja ne dolazi može, izgleda, za lirskog subjekta biti teža nego da je došla, jer produžava neshvatljivu i nepodnošljivo dugu ljudsku sudbinu. Lirski subjekt je sam u pozorištu sa spuštenom zavjesom.

Pjesma "Sve više, sve bliže" ima svega šest stihova, a tematizuje tanjenje i nestanak vidika koji postaje sve neprozirniji. Umjesto sporosti i odlaganja smrti, u ovoj pjesmi dolazi do ubrzanja trenutka kada će nestati vidika, jer neće biti ni očiju koje gledaju - ugasiće se. A onda neće biti više ni misli o vidljivom ni o nevidljivom svijetu:

Vidik se tanji, biva svetliji
I od svetlosti, sve više - neproziran.
Sve brže i bliže dolazi trenutak
Kad neće više ni biti vidika,
Jer neće biti ni očiju
Koje ga gledaju

U pjesmu "Kraj" vidik se ne pominje, ali se daje sugestivna slika nagnute skupocjene čaše kojoj ivicu kvasi vino, i to što se vidi - čaša i vino - u neposrednoj je vezi sa stanjem lirskog subjekta - s njegovim krvotokom i predosjećanjem kraja što ga donosi plodna jesen:

Septembar,

U završnom, sedmom stihu - u poenti - nabrojane su tri riječi sasvim bliskog značenja, gotovo sinonimski, kao trostruki udar sudbine: odlazak, nestanak, kraj. Ta slutnja, ta najava krajem septembra i plodnom jeseni, nagnutom skupocjenom čašom sa vinom, konkretizuje se trima zlokobnim, nedvosmislenim riječima. Tako kuca sudbina na vrata.

Četvrta i najbolja pjesma "Ni bolova ni molitava" sastavljena je iz dva dijela: jednog terceta i jedne oktave. Drugi dio je bezmalo trostruko duži: on razvija nagovještaj nekog nejasnog molitvenog šapata.

Prvi stih pjesme je rezolutno ponovljen naslov - dvostruka negacija pojačana znakom uzvika - "Ni bogova ni molitava"! Naredna dva stiha u tercetu taj rezolutni stav umekšavaju, iako ga ne dovode u pitanje: Lirski subjekt ponekad čuje "nešto kao molitveni šapat u sebi".

Taj skriveni molitveni šapat razvija se u oktavi, u drugom dijelu pjesme. Taj šapat je "stara i večno živa želja" lirskog subjekta, koja traži "malo mesta / u nekom od beskrajnih vrtova rajskih"; traži ono što je lirski subjekt uzalud tražio "ovde", na ovom svijetu; traži:

Širinu i prostranstvo, otvoren vidik, 

Malo slobodna daha.

Ta završna dva stiha su poenta pjesme. Praštajući se od ovoga svijeta, lirski subjekt traži na onome ono što su njegove visoke vrijednosti koje "ovde" nije mogao dostići: širinu, prostranstvo, otvoren vidik i "malo slobodna daha".

Tako malo, a tako nedostižno, na oba svijeta.

Preporučujemo

Dodatak Kultura

0 0

LjUBAV SE MORA NEGOVATI: Jelena Kalajdžija, za “Novosti”, o romanu “Spajalica, šest sjemena i pero”

26. 02. 2025. u 08:00

Dodatak Kultura

0 1

FILM I ŽIVOT

18. 02. 2025. u 06:00

Dodatak Kultura

0 0

TEŠKO JE RAZUMETI SVET BEZ KNjIGE: Damir Jocić, dobitnik prestižne nagrade "Dušan Radović"

18. 02. 2025. u 16:00

Dodatak Kultura

0 7

BLISTAVO DELO VELIKOG FILOZOFA: Obeležava se 150. godišnjica rođenja akademika Branislava Brane Petronijevića (1875-1954)

18. 02. 2025. u 13:46

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije