DO KRAJA POSVEĆEN PISANJU: In memoriam - Odlazak Boška Lomovića (1944-2025), istaknutog književnika, novinara i esejiste

OVA vest je rastužila novinarske krugove u Gornjem Milanovcu i mnogo šire, kao i knjišku publiku - preminuo je Boško Lomović (1944-2025), novinar i književnik.

Foto porodični arhiv

Živeo je i radio poslednjih decenija života u Milanovcu. Dobitnik je 183 nagrade, među kojima je i "Gordana Brajović" za najbolju knjigu za decu i mlade, za roman "Uzbuna na planeti Okuko".

Pola veka je radio u novinarstvu, u brojnim redakcijama. U nebesku "redakciju" otišao je iz portala GM info u ovom gradu. Godinama je bio urednik književnog časopisa "Riječi" u Brčkom, član redakcije šabačke "Provincije", časopisa predratne Međurepubličke zajednice kulture "Sava", urednik u beogradskom časopisu za decu "Vitez", u milanovačkom almanahu "Slovo Ćirilovo".... Bio je urednik "Takovskih novina", novinar nekadašnjeg GM PRESS, dopisnik "Politike"... Kruna književnog rada su mu Sabrana dela, koja sadrže pesme i pripovetke za decu i odrasle, roman-trilogiju "Kaža o Mazgitu", sedam romana za decu i mlade, književne kritike, eseje, polemike, intervjue, članke o ljudima i događajima iz kulture, putopise, dnevničke beleške. "Knjiga o Diani Budisavljević" objavljena je u pet izdanja na srpskom, nemačkom, engleskom i - esperantu.

U književnim i novinarskim krugovima često je isticao, da je čovek sa dva zavičaja.

- Selo Brezna pod Suvoborom mi je zavičaj po rođenju, a književni zavičaj Brčko, gde sam 1972. zatekao književni klub "Pablo Neruda", časopis "Riječi", konkurs za poeziju i prozu, tridesetak književnih entuzijasta... Idealno tle za početak ozbiljnog posvećivanja pisanju - setno se sećao Lomović.

Bio je redak među našim piscima i po tome što je podjednako pisao ekavicom i ijekavicom.

- Splet okolnosti. U Brčkom sam počeo kao profesor srpskohrvatskog jezika, a nastavio i kao novinar. Ijekavica je bila "službeni jezik". Nju sam prihvatio u književnom izrazu.

Dopao mi se jezik s one strane Drine, zvučao mi je sočnije i mekše. Neki su kasnije od naše ijekavice pokušali da prave svoje jezike. Po povratku u Srbiju, 1993. najčešće pišem ekavicom. U Sabranim delima oba ta vida našeg jezika podjednako su zastupljena - objašnjavao je Boško.

Izdavanje sabranih dela za života pisca često znači podvlačenje crte, kačenje pera o klin. Ne i za njega, do poslednjih trenutaka života... Iza sebe je ostavio suprugu, ćerku, sina i troje unučadi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije