LJUBOMIR LJUBA BULAJIĆ ZA "NOVOSTI": LJubav je presudna da bi se bavio glumom, a Zdravko Šotra je moj filmski otac - ponosan sam (FOTO)

Dušan Cakić

21. 02. 2025. u 12:05

LjUBOMIR Ljuba Bulajić se već na početku karijere uverio kako je malo potrebno da bi se čoveku život promenio. Riskantan potez, napuštanje gimnazije u trećem razredu i upis na Akademiju umetnosti u Beogradu u klasi Mirjane Karanović, brzo mu se isplatio. Poseta prijatelju, montažeru u "Košutnjak filmu", Bulajiću je iznenada donela ulogu zbog koje je sa 23 godine postao poznat.

ЉУБОМИР ЉУБА БУЛАЈИЋ ЗА НОВОСТИ: Љубав је пресудна да би се бавио глумом, а Здравко Шотра је мој филмски отац - поносан сам (ФОТО)

Foto: Nenad Kostić

- U karijeri sam tumačio različite likove. Velika čast mi je bila da sam igro velikane naše istorije, ali i druge, manje zahtevnije role. Nisam pristalica ukalupljivanja glumca, jer umetnik treba da ima određenu moć transformacije da svaki lik donese na autentičan način.

Za "TV novosti" ovako svoju dosadašnju karijeru opisuje popularni glumac, koji iako voli da kaže da nije uvek dobijao uloge koje je priželjkivao, danas je ponosan na svaku koju je odigrao.

Foto: Nenad Kostić

*Trenutno vas gledamo svakog radnog dana na TV Prva u seriji "Igra sudbine", gde tumačite lik lekara Pavla Vučkovića. Kako ste se snašli u toj ulozi?

- Možda je bolje da se za to pita publika. Sa moje tačke gledišta, imao sam velike rezerve prema takvim formatima, ali sam predrasude razbio na prvim snimajućim danima. Neverovatne količine teksta, svakodnevno, samo su jedna od karakteristika tog formata i svakako predstavljaju izazov za glumca. Srećan sam što sam za partnere imao kolege sa kojima sam mnogo radio i radim, tako da sam u taj "voz uskočio" bez problema. Družili smo se par meseci, pokazao sam sebi da mogu da guram i jednu takvu priču.

*Prvu ulogu dobili ste još kao brucoš, i to u prvoj nedelji Akademije?

- Da, puka sreća. Na prvoj godini studija, kolege sa klase i ja smo videli okačen papir na kome piše "Kasting za film o Milošu Brankoviću", potom pozvali Miru Karanović, čijoj klasi smo pripadali, kako bismo je pitali za dozvolu da se prijavimo. S obzirom na to da nije svojstveno da studenti prve dve godine glume rade, Mira nas je iznenadila odgovorom, argumentujući time da treba da skupljamo što možemo više iskustva idopustila nam da se prijavimo. Kolega sa klase i ja smo na kraju dobili uloge i to je bilo moje prvo pojavljivanje na filmu sa nepunih osamnaest godina. Bile su to male uloge, statiranje sa zadatkom, ali je iskustvo bilo ogromno i vetar u leđa koji smo dobili. Bio je neprocenjiv osećaj kada smo prošli na kastingu.

*Završili ste glumu u klasi Mire Karanović. Kakva je Mira kao profesorka?

- Onakva kakvom je i zamišljate. Sa ove vremenske distance mislim da sam Akademiju upisao premlad, posle trećeg razreda srednje škole. Trebalo je kao profesor imati živaca za jednog sedamnaestogodišnjaka koji u tom trenutku nije bio svestan u šta se upustio. Naša klasa je bila specifična i po tome što je brojala 11 žena i samo trojicu muškaraca. Na prvi pogled, reklo bi se da smo bili blaženi među ženama, ali samo na prvi (smeh). Shodno našem brojnom stanju, Mira je od nas očekivala mnogo više, nego od žena, pa je to uzimalo danak i na predavanjima, kao i na vežbama. U svakom slučaju, upao sam na klasu kod profesora gde je trebalo i gde sam pripadao i kada bih razmišljao o tome da li bih nešto promenio da mogu da se vratim u prošlost, odovor je da ne bih.

*Prva uloga vam je bila u filmu "Ko je Miloš Branković?", ali popularnost vam je donela uloga Staše u seriji "Nepobedivo srce". Kako se sećate tih uloga, šta su vam donele?

- Uloga u "Milošu Brankoviću" donela mi je prvo iskustvo pred kamerama na filmu, dok sam u "Nepobedivom srcu" prvi put dobio priliku da odigram jednu dramsku ulogu, kako bi žargonski rekli, "da ima mesa". Tako da i jedna i druga uloga nose pečate u mojoj karijeri. Uloga u "Nepobedivom srcu" je moj početak poznanstva i rada sa Zdravkom Šotrom i to je veliko i dragoceno iskustvo.

*U Šotrinoj seriji "Šešir profesora Koste Vujića" igrali ste, takođe, autentičnu ličnost, našeg velikog naučnika Jovana Cvijića?

- Zanimljivo je to da je početku snimanja Šotra meni namenio drugu ulogu, a potom se odlučio da igram Cvijića. Hvala mu na tome. Sećam se, da sam, kada sam prvi put pogledao film na konferenciji za medije, rekao da smo napravili antologijski film. Možda neskromno sa moje strane, ali ispalo je da je tako. Poslednjih godina, za praznike, umesto "Žikine dinastije" televizije repriziraju "Šešir...". Publika ističe da im i dalje nije dosadno da ga gledaju, pa to nešto govori.

Foto: Miša Obradović

*Za vas važi da ste Šotrin omiljeni glumac?

- Ne bih sebi "prišivao" taj epitet, zato što smatram da nije tačno. Pored plejade glumačkih veličina sa kojima je Zdravko sarađivao, neukusno bi bilo tako nešto tvrditi. Sa druge strane, velika mi je čast što sam se našao u njegovoj knjizi "Mojih 500 glumaca". Još veće je zadovoljstvo što me je pozvao da govorim na njenoj promociji. On je moj filmski otac. Dočekao me je kao mladog glumca, bez iskustva i tretirao ravnopravno sa svim ostalim u ekipi. Zavoleli smo se, i od 2009. godine nije radio nijedan projekat bez mene. Ponosan sam na tu činjenicu. U Santa Maria della Salute igrao sam Đorđa Dunđerskog, a kao kruna saradnje došla je rola kralja Aleksandra.

*Kako ste doživeli ulogu kralja Aleksandra, glavni lik u ovoj seriji kog ste igrali?

- Turbulentno. Zdravko Šotra je rešio da napravi film i seriju, a meni je pripalo da igram kralja Aleksandra i dočaram kakav je bio, te da probam da ga približim publici. Velika je to čast i drago mi je što imam priliku da tumačim takav lik. Igrao sam i ranije istorijske ličnosti, ali ovo je drugačije od svega što sam dosad radio. Šotra je lepo rekao da je Aleksandar jedan od najznačajnijih, a najzapostavljenijih naših vladara. Pre samog početka snimanja desio se prekid zbog epidemije virusa korona, pa sam imao sasvim dovoljno vremena da pripremim ovakvu ulogu. Mnogo sam se informisao, čitao i razgovarao o Aleksandru i tom vremenu, a potom sam sve posmatrao sa nekoliko tački gledišta. Poznato je da istoriju pišu pobednici. Baš zato sam se trudio da dođem do drugačije literature, zatim sam sagledao Aleksandra sa više strana i napravio sliku o njemu. Volim da kažem za taj projekat da je kruna moje saradnje sa Zdravkom Šotrom. Sigurno nešto najkompleksnije što sam do sada imao prilike da radim i u smislu obima i tematike. Igrati jednu istorijsku ličnost, a posebno tako kontroverznu poput Aleksandra Karađorđevića, iziskuje veliku pripremu i psihičku i istraživačku. Volim istoriju, tako da nisam imao problem da sate i sate provedem čitajući raznu literaturu, sa različitih tački gledišta. Uzimajući u obzir da su mišljenja o njemu veoma podeljena, sagledao sam i jednu i drugu, ali treću stranu, te na kraju našao svoju zlatnu sredinu u tome ko je bio Aleksandar.

*Kako ste se osećali povodom toga što igrate toliko veliku istorijsku ličnost? Da li ste osećali neku vrstu odgovornosti?

- Odgovornost je uvek velika. Imao sam prilike da tumačim više istorijskih ličnosti, od Jovana Cvijića, preko Gavrila Principa, do Aleksandra. Čovek mora da se pomiri sa tim da će uvek neko imati nešto protiv onoga što glumac prezentuje, jer na takvom podneblju živimo da imamo najmanje dve verzije naše istorije. U tom smislu odgovornost je velika. Nikad se nisam trudio da podilazim publici tumačeći istorijske ličnosti, već sam ih pravio onakvim kakve sam ih smatrao verodostojnim.

Foto: Vladimir Avramović

*Vaša generacija ne pamti ni SFRJ, a kamoli vreme Karađorđevića?

- Pamti i to vrlo dobro. Prvu tvorevinu, pred raspad, očima deteta, a doba Karađorđevića uglavnom iz priča staraca, koji su stigli da tom vremenu kao deca malo i posvedoče. Pokojni, a posebno dragi kolega Vlastimir Vlasta Velisavljević pričao nam je kako je kao dečačić sačekivao kralja i družio se sa njegovom decom na dvoru. Knjige i istorijske spise uvek uzimam sa rezervom, uzimajući u obzir da su ih većinom pisali oni koji su Karađorđeviće nasledili.

*Vaš otac bio je naš poznati reditelj, Jovan Bulajić, čemu vas je sve učio i šta vam je od njega najdragocenije?

- Jovan je ogromnim delom zaslužan za to kakav sam ja danas, a to govori mnogo. Imali smo poseban odnos i ponosan sam na to kakvog sam oca imao, da prepišem taj model vaspitanja i primenim sutradan, bože zdravlja, ako i kada budem imao svoju decu. Najdragocenije što je ostalo iza njega su, kako je on to voleo da kaže, njegove pisanije, u vidu romana i drama. Od njega sam nasledio ljubav prema teatru i stekao naviku da idem u pozorište. U početku sam želeo da studiram prava, ipak, otac me usmerio na umetnost i glumu.

Foto: Promo

*Jeste li oduvek želeli da se bavite glumom, ili ste kao dete razmišljali o nekom drugom poslu?

- Razmišljam svakodnevno o nekom drugom poslu i dalje. Naš posao je lep, baš zato što je neizvestan. Nemali broj glumaca se pored svoje primarne delatnosti, otisnuo u druge poslove. Iako sam veliki pobornik toga da se ne može na tri strane odjednom i da to vodi u površnost, a površnost u propast, uvek držim karte otvorene. Kao dete nisam razmišljao o glumačkom pozivu, kao onom glavnom, za kojim ću juriti hleb, ali izgleda da sudbina namesti sve onako kako treba da bude.

*Koje su prednosti vašeg posla? Ima li i onu drugu stranu?

- Što imam elan pri obavljanju posla. Glumom se ne bavi niko ko prema tome ne gaji ljubav i to je najveća prednost. Saznanje da si privilegovan da se ne budite ujutru i mrzite sebe dok se spremate za posao koji ne volite. Druge lepe stvari su što ljudi vole da vas vide na ulici, da popričaju i slikaju se sa vama, ili samo osmehnu. A hvala bogu, nisam imao prilike da iskusim tu drugu stranu na svojoj koži.

Foto: Promo

*U emotivnoj ste vezi sa koleginicom Janom Nenadović. Koje su prednosti, a koje mane - kada se spoje ljubav i posao?

- Što sam stariji, manje pričam o privatnom životu i nekako sam mirniji.

*Imate li neke naredne projekte već u planu?

- U Beogradskom dramskom pozorištu očekuje nas premijera predstave "Crno zlato", u režiji Olivera Frljića. Nakon toga započinjemo probe za predstavu "Više od igre" u režiji Ivana Vukovića.

 

BONUS VIDEO:

PESMA MOG OCA ĆE ŽIVETI VEČNO | "Novosti" intervju | Ilda Šaulić

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RASPARČAVANJE HRVATSKE: Šešelj o podeli Balkana posle pregovora Rusa i Amera (VIDEO)