POZORIŠNA KRITIKA - BITEF: Utopija strašila o spasenju
NA sterilno belom fonu (scenograf Filip Ken), pojavljuju se strašila, ispunjena slamom, sa rekvizitima jedne dečje radio-stanice, a onda im se pridružuje još jedan drugar.
Stalno pod maskama, sa izmenjenim glasovima, glumci Studija "Vivarijum" Filipa Kena iz Pariza, u koprodukciji sa Kameršilom iz Minhena, insceniraju ekološku utopiju, kao suprotnost svetu iz koga su utekli, punom otrova, bede i samoubistava farmera koji su ih stavili u polja, da plaše štetočine...
Čistota, jasno pokazana belinom prostora u kome se nalaze, kao i njihova lična naivnost i nedužnost, čine antropomorfna strašila i boljim, i osećajnijim od živih ljudi, na čije karaktere industrijski napredak planete ostavlja zločinačke ožiljke. Smireni, raspevani, razigrani, puni nade da se svet još može spasti, strašila koriste svoju primitivnu radio-stanicu za širenje dobrih vesti, ali i za intervjue sa drugim strašilima, da bi se glas o smrtonosnom uništavanju prirode, useva, biljnog, životinjskog i ljudskog sveta proširio dalje, nego što njihovi glasići mogu da dopru. Songovima, pesmama, svojom ograničenom, krutom, izlomljenom fizičkom aktivnošću, strašila nisu samo antipod brzini, zlim namerama i koristoljubivosti čoveka u korporativnom kapitalizmu, nego i utopijski simbol žitelja rajskog vrta, u kome, kako sterilna belina govori, više ničega nema, osim bala suve, mrtve trave, sena, kojim su i ispunjeni, ali je ideja živa i misija još postoji. Vrlo karakteristično za program Kulturnog centra Nanter-Amandje, u predgrađu Pariza, jednom od onih koji, po davnoj odluci Žaka Langa, neguju danas zaboravljeni pojam avangarde u teatru, "Farm fatal" je projekat, performans koji na vrlo avangardan način žive interpretatore na sceni ne zamenjuje robotima, avatarima i video projekcijama, već neživost, koja nam iz naturocida neminovno sledi, prikazuje sa dušom i nadom da borba i tada traje. Veza između kapitaliste-uništitelja, živog čoveka i mrtvog sveta, koji ostavlja za sobom, jesu strašila ispunjena mrtvom travom, ali i oni sami su izdanak prirode, one, koja je nakada bila zelena i rodna.
Beskrajno šarmantna, strašila žive svoj postapokaliptični život sat i po na sceni, jadajući se i uzjamno tešeći, dok ne stigne simbol novog života, jaje, za koje grade pokretnu farmu, da bi se jednom ispilio novi život. Ili neživot, jer se završna scena, kada pokretna konstrukcija sa jajima i strašilima odlazi, može tumačiti i optimistički, i pesimistički, već prema dobronamernosti gledaoca, prema utopiji o spasenju, kao takvoj.
Preporučujemo
STRAŠILA BEZ POSLA: Reditelj Filip Ken razvija nadrealnu viziju "ekološke revolucije"
18. 09. 2021. u 14:40
POKLON VIKTORA ORBANA BRATU VUČIĆU: U Srbiju stigla moćna borbena vozila! (FOTO)
U REPUBLIKU Srbiju ušla je velika železnička kompozicija natovarena sa 50 oklopnih borbenih transportera BTR-80A koji će pojačati jedinice Vojske Republike Srbije. To je poklon mađarskog premijera Viktora Orbana srpskom predsedniku Aleksandru Vučiću.
01. 06. 2024. u 13:24
VREME JE ZA SPEKTAKL – DRUGA ŠANSA ZA MILIONERE ILI 15. TITULA ZA KRALjEVE? Pogledajte šta nas očekuje u finalu Lige šampiona!
Nakon finala Lige Evrope i Lige konferencija, ove subote u Londonu se održava i finale Lige šampiona!
01. 06. 2024. u 15:00
"SLOMILO ME JE, POTPUNO" Smrt u domu Snežane Savić - glumica mesecima ćutala: "Mnogo mi je teško..."
DOM dramske umetnice početkom godine zavijen je u crno, a ona od tog trena ne može da dođe sebi.
30. 05. 2024. u 20:59
Komentari (0)