POEZIJA KAO DRUGO IME ZA ISTINU: Uz "Književni vijenac Kozare" za životno djelo Milovanu Danojliću

Milovan Danojlić je jedan od naših najplodnijih, najboljih i najraznovrsnijih pisaca visoke književne kulture i odgovornosti pred djelom, jezikom, svijetom i životom.

FOTO: Privatna arhiva

Danojlić je prije svega i uvijek pjesnik, i kada piše pjesme, stihove, i kada piše prozu, i kada piše esejistiku, i kada prevodi. Njegov odnos prema svijetu je pjesnički. "Snaga poezije je drugo ime za istinu", a snaga poetske istine je u visini osjećanja i doživljavanja, snazi i svježini izraza. Emotivna obasjanja su neodvojiva od jezičkih obasjanja. To važi za sva Danojlićeva djela. On želi da dosegne ideale koje je formulisao pišući o poeziji Antuna Branka Šimića: "u jasnovidosti, u lucidnosti, u samodisciplini mišljenja" da bi bio "svetac tačnog izraza i apsolutne iskrenosti".

Danojlićeva poezija je raznoglasna i raznovrsna. Pojavio se zbirkom koja i danas zvuči kao događaj i otkriće - "Urođenički psalmi" - u znaku neosimbolizma i sa tragovima nadrealizma, povremeno sa izvanrednim humorom, kao u pjesmi "Valjajte burad", sa gotovo urođenim nagonom za bježanjem: "Bežimo, jer uvek iz nečeg nekuda bežati treba".

Danojlić je najveći pjesnik pred čudima prirode: pred vječnim ponavljanjem godišnjih doba gdje promjene potvrđuju vječnost, pred upornošću trave i sposobnošću njenoga obnavljanja, pred mirisima, ljepotom, raznovrsnošću i čudima bilja i njegovim zakučastim rukopisom, pred rodnom godinom i bogatom pijacom. Danojlić je majstor opisa. Pjesnikovo nije da izmišlja, već da osmišljava. Otuda deskripciju neizostavno prati simbolizacija.

S "Urođeničkim psalmima" obznanjena je pjesnikova vjera u riječ, u jezik, u jedinstvo bića i riječi, odnosno jezika. S druge strane, dramatične su Danojlićeve reakcije na titoizam, posttitoizam i globalizam, na bombardovanje zemlje i naroda, na razaranje i rasturanje jedinstvenog srpskog životnog i kulturnog prostora i na varvarsko otimanje teritorije, na tiraniju i teror svake vrste. Danojlić hrabro otvara ono "o čemu još nismo progovorili". Otuda sve češći gorki, satirični tonovi u njegovom novijem pjesništvu - u aforizmima i epigramima ponajprije - i to usmjereni na najveće svjetske moćnike.

Otuda i humorno-sumoran pogled na istoriju, na Prvi i Drugi srpski ustanak i na odnos velikih sila, odnosno Evrope i Rusije, prema ustaničkoj Srbiji. Istorija se ponavlja u svojim surovostima i cinizmu. Danojlićeva poezija vremenom dobija na istoričnosti, što je jedno od osnovnih svojstava srpske književnosti u cjelini i bez čega se teško postaje klasik srpske književnosti. A Milovan Danojlić je to postao svojim raznovrsnim i bogatim književnim djelom.

Pjesnik po svojoj prirodi njeguje u sebi nešto naivno, gotovo infantilno, u odnosu na svijet i jezik. Otuda Danojlićeva poezija za djecu i osjetljive i nimalo naivna pjesnička samosvijest o naivnoj pjesmi.

Milovan Danojlić je, nesumnjivo, jedan od najvećih prevodilaca poezije koje imamo. Malo je koji prevodilački opus porediv sa Danojlićevim. Izdavačka kuća Orpheus iz Novog Sada objavila je šest reprezentativnih knjiga Danojlićevih prevoda modernih svjetskih klasika: Šarl Bodler, Pol Klodel, Ezra Paund, Vilijam Batler Jejts, Josif Brodski i izabrani prevodi pod naslovom "Sa svih strana". I to nije sve, iako je nevjerovatno puno. Spomenimo samo čudesan prevod Siorana, čineći ostalima nepravdu. U svakoj knjizi se potvrđuje ogromna prevodilačka, poetska i jezička sinergija, vrhunska radoznalost i spremnost na duhovnu avanturu.

Čovjek široke kulture, znalac svjetskih jezika, a naročito svoga, temeljno obrazovani romanista upućen na slavistiku, izvrstan i tumač književnosti s osjećanjem za vrijednosti, strastven čitalac, Milovan Danojlić je i izvanredan esejista. Njegova knjiga "Pesnici" pravo je esejističko remek-djelo; svojevrstan petodecenijski dnevnik čitanja i tumačenja poezije i portretisanja pjesnika.

U prozi žanrovski hibridan i neuhvatljiv, čist lirski pjesnik u neobičnoj knjizi "Zmijin svlak", sa povlašćenom temom drame djetinjstva i odrastanja na fonu slike vremena poslije Drugog svjetskog rata ("Godina prolazi kroz avliju" i "Balada o siromaštvu"), sa lirskom i dramskom napetošću između nekadašnjeg, bivšeg dječaka i sadašnjeg intelektualca u punoj zrelosti, takvom i tolikom napetošću da se postavlja pitanje jedinstva ličnosti, pa je sadašnje Ja u dijalogu sa nekadašnjim Ti, sa rijetkim osjećanjem jezika i sposobnošću jezičkog nijansiranja, sa elementima avanturističke priče, sa dragocjenim humorom i jetkom ironijom, Milovan Danojlić ima status izuzetnog romansijera prepoznatljivog stila. Njegove briljantne prozne knjige "Kako je Dobrislav protrčao kroz Jugoslaviju" i "Dragi moj Petroviću", žanrovski neodredive, vrhunska su proza kojom je ovaj pisac postao poznat izvan srpskog jezika.

Danojlićeva publicistička proza nosi žar aktuelnosti, nepotkupljivo viđenje savremenih užasa, jasnog moralnog i intelektualnog stava, ali se veoma često uzdiže iznad dnevnog do univerzalnog. Danojlić je dao sjaj publicističkoj prozi podigavši je do neslućenih estetskih visina.

Kroz cjelokupno Danojlićevo stvaralaštvo provlači se uvjerenje da je u riječima "suština čuda" kojima smo okruženi; da treba naučiti pjesan, što će reći - naučiti jezik, znati tačno značenje riječi, da treba njegovati i čuvati bruj maternje melodije: ona je sve što imamo, a "ona ima samo nas".

(Uz "Književni vijenac Kozare" za životno djelo Milovanu Danojliću)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije