POSLE 55 GODINA OD PRVE SAMOSTALNE IZLOŽBE VELIKOG VAJARA: Oto Logo ponovo u Grafičkom kolketivu

M. Kralj

06. 02. 2023. u 18:02

JEDAN od naših najznačajnijih vajara, Oto Logo (1931- 2016), koji je iza sebe ostavio više od 900 skulptorskih radova, karijeru je započeo kao izuzetno uspešan – grafičar.

ПОСЛЕ 55 ГОДИНА ОД ПРВЕ САМОСТАЛНЕ ИЗЛОЖБЕ ВЕЛИКОГ ВАЈАРА: Ото Лого поново у Графичком колкетиву

foto promo

O toj sada manje poznatoj strani njegovog stvarlaštva, posvedočiće postavka „Umetnost je beskrajno nedokučiva“, koja će večeras biti otvorena u Galeriji Grafičkog kolektiva.

Pre 55 godina, upravo se odatle otisnuo na svoje likovno putovanje. Otvarajući 1957, njegovu prvu samostalnu izložbu, pesnik i prijatelj Branko V. Radičević, poželeo mu je: "Neka ti je srećna plovidba Oto Logo."

-Radovi na izložbi nastali su krajem 50-ih i početkom 60-ih godina 20. veka, a ovaj period poznat je i kao Periklovo doba grafike- kaže Ljiljana Ćinkul, umetnički direktor Grafičkog kolektiva. - Njegov rad u ovom mediju uveo ga je u svet umetnosti o čemu svedoče Logove prve izložbe, nagrade i kritičarske recenzije.

Foto promo

Na tri samostalne izložbe, - 1957, 1959. i 1962. - izlagao je skulpture i grafike koje je sinhrono stvarao. Prva dela nastajala su u kuhinji njegove majke, otkriva sagovornica, dok je o uticaju nedostka radnog prostora na autorsko formiranje, zabeleženo i jedno umetnikovo sećanje: "Po završetku Akademije, kao samouk, bavio sam se grafikom jer nisam imao atelje gde bih radio skulpturu."

-Grafiku je zapravo otkrio u Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić", u čijem porumu je postojala radionica sa litografskom presom – nastavlja istorčarka umetnosti i likovni kritičar. - Crtanje na kamenu mu je odgovralo, jer je ideje vezane za skulpturu, mogao da provuče kroz grafiku.

Iako je Logova koncentrisanost na umetničku grafiku, u odnosu na kompleksan vajarski opus, vremenski bila samo epizoda od nekoliko godina (između1957. i 1962.) – njegovih 35 litografija dale su veliki umetnički doprinos nacionalnoj kulturi, ocenjuje Ljiljana Ćinkul, i dodaje:

-One svojim poetskim diskursom pripadaju asocijativnoj apstrakciji biomorfnog svojstva i bliske su krilu grafičkog beogradskog kruga. O njegovoj izložbi grafika i skulptura 1962. Lazar Trifunović je, u svojoj kritici, poentirao da je to umetnički osetljivo i zanatski vešto.

JOVAN, PRAVOSLAVAC

ČAK i oni kojima nisu bila bliska dostignuća ovog vajara i grafičara, ime Ota Loga poznato je iz ukrštenih reči. Ono što se u javnosti manje zna, je da mu je puno ime i prezime, zapravo Oto Jovan Logo. Jovan je postao već u zrelom dobu, kada je prešao u pravoslavlje.

- Po ocu je bio Mađar, katolik, a majka mu je bila rodom iz Like, pravslavka. Porodica je živela u Beogradu, do Drugog svetskog rata, koji su proveli u Suboticu, jer je otac smatrao da će tu biti bezbedniji. Ipak, ceo svoj život je bio mentalno i fizički vezan za Beograd. Verovatno je zato što se osećao kao pravoslavac i to želeo da potvrdi nekim činom, u jednom trenutku odlučio da se prekrsti, što nije ništa neobično- objašnjava Ljiljana Ćinkul.

Logove grafike izlagane su na značajnim bijenalima, u Ljubljani i Zagrebu, i bile su deo prezentacija savremene jugoslevenske grafike od Tokija, Kube, Venecije, Milana, Torina...

-Prve nagrade koje je dobio, bile su vezane za grafiku, a toliko je bio uspešan u ovoj oblasti, da su se kasnije, kada je počeo da se isključivo bavi vajarstvom, mnogi pitali, kako to da jedan grafičar pravi skulpture- priča Ćinkulova.

Jednogodišnji boravak u Parizu, 1962, bio je prekretnica posle koje se okrenuo isključivo skulpturi, u kojoj je tokom više od šest decenija izgradio izuzetan opus, priredio 30 samostalnih izložbi u zemlji i svetu, ali i stvorio velike, impozantne spomenike, od vojvode Mišića u Mionici, do predsednika Habiba Burgibe u Tunisu.

Izbor ranih grafičkih radova Ota Loga, iz porodične kolekcije, pred publikom će biti do 26. februara.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)