MEĐU onima koji su se svojevremeno dokopali školske klupe nema nijednoga koji nije znao napamet neku Zmajevu pesmu. Prvu njegovu pesmu, a i prvu pesmu uopšte - "Mali konjanik" čuo sam od oca Veliše. I sad kao da čujem oca kako bratu Slavku i meni tu pesmu deklamuje, pred spavanje. Kad dođe do onoga "điha-điha", malo nas ljuljušne i mi usnimo. Kasnije sam se naravno sreo sa tužnim i ozbiljnim Zmajem. Porodična nesreća koja ga je zadesila skoro da nema pandana u srpskoj literaturi. Ali on je i pored toga nastavio da ispunjava zadatak koji je sebi namenio.

Komentari (0)