KROZ ŽIVOT IŠAO OTVORENIH OČIJU: Pre 130 godina rođen Aleksandar Deroko (1894-1988)- arhitekta, profesor, istoričar

M.Kralj

15. 09. 2024. u 18:13

NIJE važno šta sam sve bio i šta sam sve radio u životu. Važnije je, bar za mene, to da nisam kroz život prošao nekako samo upola, zatvorenih očiju, skoro uprazno, ili, što kažu, "kao pas kroz rosu", govorio je svojevrmeno Aleksandar Deroko (1894-1988).

КРОЗ ЖИВОТ ИШАО ОТВОРЕНИХ ОЧИЈУ: Пре 130 година рођен Александар Дероко (1894-1988)- архитекта, професор, историчар

Foto Arhiva

A iza sebe je ostavio neizbrisiv trag, i to kao arhitekta, univerzitetski profesor, istoričar arhitekture i umetnosti, etnolog, arheolog, slikar, pisac, pobornik zaštite graditeljskog nasleđa, ocenjuje, za "Novosti" Aleksandra Ilijevski, doktorant istorije umetnosti na Filozofskom fakultetu.

- Akademik Deroko smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti srpske kulture 20. veka - naglašava sagovornica. - O njegovoj poziciji u okviru arhitektonske struke već u periodu između dva svetska rata najbolje govori činjenica da je dva puta bio dobitnik prestižne stučne nagrade Kluba arhitekata za najlepšu fasadu u Beogradu - za zgrada pukovnika Elezovića u Njegoševoj ulici (1927) i sopstvenu kuću na Topčiderskom brdu (1936). Kuća pukovnika Elezovića je danas u sistemu zaštite i prepoznata je kao značajan primer srpske arhitekture prošlog veka. Nažalost, ne i Derokova kuća na Dedinju. Fotografije nam pokazuju da je ovo vanredno delo bilo izgrađeno od recikliranih materijala - sa porušenih varoških kuća, bez upotrebe savremenih alata, sa minucioznim detaljima poput oluka, dimnjaka, kvaka, prožetim duhom narodne arhitekture. Imao je prepoznatljiv autorski arhitektonski izraz.

Iza njega je ostalo više crkava, kapela, memorijalnih, javnih i stambenih objekata u Beogradu, Smederevu, Nišu, Sarajevu i drugim mestima.

- Hramom Sv. Save Deroko se bavio dva puta, u obliku diplomskog rada 1926. na Arhitektonskom odseku Tehničkog fakulteta u Beogradu i na konkursu, raspisanom iste godine - podseća istoričarka umetnosti. - Arhitekta Bogdan Nestorović je dobio drugu nagradu (I i III nisu dodeljene), a Derokov rad je bio jedan od otkupljenih. Izvođački projekat je poveren upravo Nestoroviću i Deroku. Za rešenje unutrašnjeg ukrašavanja, kao i obradu fasade, bio je zadužen Deroko koji je izradio veliki broj crteža inspirisanih srpskim srednjovekovnim arhitektonskim nasleđem. Izgradnju hrama započetu 1935. prekinuo je rat, a radovi su nastavljeni tek osamdesetih, po izmenjenom projektu arhitekte Branka Pešića.

Za Beograd je značajan i njegov Internat studenata Bogoslovskog fakulteta, izveden u koautorstvu sa arhitektom Petrom Anagnostijem, a van njega, nerealizovani konkursni rad Crkve Sv. Save u Splitu, koji je iskoristio je za Crkvu Sv. Preobraženja u Sarajevu. Pre Drugog svetskog rata projektovao je spomen-kosturnicu na Koševskom groblju posvećenu sarajevskim atentatorima, u Mostaru je izveo Spomen turbe Osmana Đikića. Sa arhitektom Momirom Korunovićem tridesetih godina je radio na dogradnji kompleksa manastira Žiče, gde je projektovao Episkopski konak, Crkvu Sv. Save, trpezariju i zvonik, nabraja Aleksandra Ilijevski:

Foto Arhiva

Projekat ѕa Hram Svetog Save radio sa Bogdanom Nestorovićem

- Nakon eksplozije municije u Smederevskoj tvrđavi 5. juna 1941, sa timom arhitekata je učestvovao u obnovi potpuno devastiranog grada, projektujući stambene zgrade, osnovnu školu, kao i Spomen kosturnicu sa zvonarom na Smederevskom groblju . Iz posleratnog opusa svakako treba naglasiti Spomenik kosovskim junacima na Gazimestanu, iz 1953. godine.

Jedan od 1.300 kaplara

ONAJ stari dotadašnji srpski romantičarski patriotski duh je celu tadašnju omladinu bio odveo u dobrovoljce. I sa zadovoljstvom sam učestvovao u bici na Ceru 1914. - sećao se Deroko u intertvjuu književniku Momi Dimiću, 1981. - Posle su nas iskupili u Đački bataljon u Skoplju da nas spreme za oficire, što nikada nismo postali jer se tada, u toku samoga rata, skoro nikako nije "avanzovalo". Tamo sam postao samo jedan od onih "1300 kaplara", no kako me je neki stari sportski entuzijazam ponovo bio uhvatio, uspeo sam da budem uzet u avijaciju i da zatim kao pilot upadnem u onu paklenu gužvu Solunskog fronta.... Ginulo se, ali nije to bilo glavno, mnogo štošta drugo je bilo psihički teško izdržati. U opštoj euforiji oslobođenja sve se, pak, zaboravilo ili je bar drukčije izgledalo. Što se mene lično tiče, ipak sam nekako uvek voleo da ostanem živ, mada sam tu pored sebe imao divne drugove koji nisu samo tome težili. Na primer, dvojica baš mojih najbližih prosto su "tražili đavola". Bili su pravi heroji, ali teško je u avijaciji, a pogotovu u ratu, biti suviše dugo heroj. Nisu doživeli da se vrate u Beograd.

Sagovornica podseća i na brojne naučne radove i knjige: iz terenskih istraživanja srednjovekovne sakralne arhitekture proizašao je univerzitetski udžbenik "Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji", a iz proučavanje narodnog graditeljstva - seoskih i varoških kuća, pionirski poduhvat sistematizovan u dvotomnom delu "Narodno neimarstvo I: stara seoska kuća" i "Narodno neimarstvo II: stara varoška kuća".

- Terenska proučavanja graditeljskog nasleđa započeo je tokom studija, naročito sa prijateljem Rastkom Petrovićem - otkriva istoričarka umetnosti. - Deroko je bio učenik i saradnik značajnog srpskog arhitekte i profesora Petra J. Popovića u istraživanjima i neposrednoj zaštiti Žiče, Đurđevih Stupova u Budimlju, Sopoćana, Dečana. Takođe je bio na postdiplomskim studijama kod vizantologa Gabrijela Mijea u Parizu. Sve to je odredilo njegov profesionalni put.

Bio je duh Beograda

Foto Arhiva

Rodni kraj, crtež
Porodica je po očevoj liniji vodila poreklo iz Italije (Derocco). U njegovoj familiji su velika imena srpske kulture, poput Stevana Sremca i Jovana Đorđevića. Bogato životno iskustvo Deroko je pretočio u zbirke memoarske proze, ističem knjige A ondak je letijo jeroplan nad Beogradom; Mangupluci oko Kalimegdana i Uspomene Beograđanina koje predstavljaju važno svedočanstvo nacionalne kulturne istorije XX veka. Uspešno se bavio i slikarstvom. Dragoceni su i njegovi zapisi o "starom" Beogradu i crteži na kojima su, npr. danas izgubljeni, gradski ambijenti. Deroko je bio "duh Beograda" - vrhunski arhitekta i umetnik ali i jedinstveni čuvar kulture sećanja.

Pored toga što je mnogo radio i uradio, bio je i u samom vrtlogu istorijskih zbivanja. Kako priča Ilijevska njegova su sećanja sezala od Majskog prevrata i krunisanja kralja Petra Karađorđevića, proživeo je oslobodilačke i svetske ratove, promene političkih sistema, sa sveopštim društvenim, kulturnim kolapsima i ponovnom izgradnjom zemlje. Na kraju puta bio je svedok postepene dezintegracije Jugoslavije.

- Na početku Drugog svetskog rata 1941. u Sarajevu je zarobljen kao rezervni vazduhoplovni major jugoslovenske vojske. U Beogradu je jedno vreme bio talac u logoru na Banjici. U takvom sistemu gde svaka generacija iznova mora da uspostavlja nove sisteme vrednosti u svim oblastima, Deroko je bio stožer, svojim stavovima i delima je dao primer u arhitektonskoj struci. Sve te turbulentne životne okolnosti formirale su Deroka kao vanvremensku, renesansnu ličnost, i u tom širem kotekstu on je jedinstven.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PUKLA BRUKA! Alkaraz priznao da se folira tokom mečeva