VISOKI LETOVI PTICE TODOR: Slikar i akademik predstavio seriju radova inspirisanih gavranovima, uskoro stiže i knjiga

JOŠ dok joj je bio student, profesor i akademik Cuca Sokić, je sadašnjeg akademika i uglednog slikara, zvala - ptica Todor.

Foto privatna arhiva

Kako objašnjava Stevanović, čijim opusom već decenijama lete gavrani ali i ostala pernata stvorenja, u svojoj umetničkoj mladosti je toliko crtao ptice, da je neko morao i njega samog da nazove - pticom.

- Ptica zahvata sve likovne elemente, i izazovna mi je zato što mogu da je i slikam, i crtam, i apstraktno, i figurativno - priča za "Novosti" Todor Stevanović, koji i u svojoj 88. godini nastavlja da se, između ostalih stvari, nadahnjuje istim ovim motivom, tako strastveno i uverljivo prisutnim u njegovom opusu još od ranih dana.

Jedna čitava serija Todorovih "Gavarana", nastalih ove godine, upravo "leti" na zidovima galerije "Marko K. Gregović", Spomen-doma "Crvena komuna" u Petrovcu na moru, na izložbi koja se odvija pod okriljem institucije "JU muzeji i galerije Budve", a njen kustos je mr Milijana Istijanović.

- Gavran kod mene ima posebno značenje, i ušao je u moju himnu "Ja sam ti". Tamo u 23. stihu, piše: "Ja sam gavran". Kod mene je gavran simbol sunca, veoma pozitivan. Kao i sve ostale ptice su pozitivne, jer pripadaju prirodi. U tom smislu sam definisao i umetnost kao prirodnu silu, koja dejstvuje kroz čoveka ispražnjenog od mišljenja, gledišta i znanja o umetnosti - objašnjava srpski akademik, čiju postavku u Crnoj Gori čine i crteži i slike iz ranijih perioda, ali i sa drugim motivima.

Međunarodna reputacija

Foto privatna arhiva

ROĐEN 9. marta 1937. u Zalužnju kod Leskovca, Stevanović je završio studije slikarstva u klasi Đorđa Andrejevića Kuna i magistrirao kod Nedeljka Gvozdenovića na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Samostalno izlaže još od 1956. i učestvuje na likovnim smotrama kod nas i u inostranstvu. Bio je predstavnik Jugoslavije na Venecijanskom bijenalu 1999, a dela mu se čuvaju i izlažu u Narodnom muzeju Srbije, Muzeju savremene umetnosti, Muzeju grada Beograda i u mnogim muzejsko-galerijskim ustanovama u nekadašnjoj Jugoslaviji, kao i u Engleskoj, Danskoj, Holandiji, Belgiji, Španiji, Kanarskim ostrvima, Australiji, Južnoj Americi, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Austriji, Švedskoj, Rusiji. Nominovan je za KYOTO nagradu 2010. godine u oblasti umetnosti i filozofije. Za dopisnog člana SANU izabran je od 2003, a za redovnog 2012. godine. 

Najveći deo tih radova koji su sada pred publikom, potiču iz privatnih kolekcija, i to upravo iz Crne Gore, i do sada javno nisu viđeni. Prema mišljenju mr Lucije Đurašković, direktorke "JU muzeji i galerije Budve", koja je i otvorila izložbu, Todorov "Eho" i "Gavran" nisu likovi ni alegorija:

- Oni su misaoni horizonti - ističe ova istoričarka umetnosti. - Eho, kao ono što se vraća iznutra: glas detinjstva, pitanja bez odgovora, glas ljubavi i gubitka, slutnje i sećanja. Gavran, s druge strane, nije samo tamna ptica iz mitova i pesama, on je simbol samopručavanja, pogled koji nas posmatra dok pokušavamo da proniknemo u sopstvenu dubinu. On je svedok, tihi pratilac čovekove senke. "Eho" i "Gavran" nisu likovi, ni simboli, oni su dve sile koje obitavaju unutar svakog ljudskog bića.

Foto privatna arhiva

I to kako smatra Đuraškovića, eho kao odzvanjanje davnih pitanja, čežnji, uspomena koje nikada nisu dobile odgovore, a gavran kao tamni posmatrač, glasnik onog neizbežnog, onog što nas vraća suštini, ogoljenoj od iluzije:

- Stevanović ne crta prizore. On priziva tišinu. On ne slika formu, već stanje, to stanje koje u odsustvu forme izaziva nemir. Njegova linija zna da šapuće, da reže, da lebdi, da zastane - i da se ponovo vrati. Poput eha. Poput gavrana. Njegova linija je misao pretočena u senku, pažljivo vođena, ponekad lomljiva, kadkad odlučna, uvek iskrena - zaključije direktorka "JU muzeji i galerije Budve", koja upućuje da linija Todora Stevanovića započinje tamo gde reči ne dosežu, jer tu olovka započinje svoj dijalog sa senkom, sa prazninom, sa samim sobom, sa svima nama.

Magična privlačnost ptica kao likovnog motiva, za ovog autora, kako kaže, možda leži i u samom fenomenu letenja.

- I ja letim kroz svoju umetnost - nastavlja Stevanović u razgovoru za naš list. - Let je sloboda, let je način slobodnog života, slikanja. Sve je to let. Za mene je umetnost nešto što je apsolutno slobodno, nedodirivo. Tu nema nametnutih tema, sumorne svakodnevice.

Vapaj za smislom

Foto privatna arhiva

U SVAKOM crtežu ovog ciklusa, susreću se dve vrste tame: ona koja skriva i ona koja otkriva - primetila je mr Lucija Đurašković, otvarajući izložbu našeg slikara. - I na toj ivici negde između papira i tišine, rađa se prostor za gledanje, koje je ustvari, duboko slušanje. Tu smo pozvani - ne da tumačimo, već da svedočimo. Da budemo svedoci jedne unutrašnje liturgije, misaone i poetske, koju umetnik ne nameće, već nesebično deli. Jer, tvoje je samo ono što daš. Ono što ove radove čini duboko savremenim jeste njihova spremnost da ne nude odgovore. U vremenu koje nas preplavljuje slikama, značenjima, porukama, Stevanović bira prazninu, ali možda paradoksalno, prazninu prepunjenu vapajem za smislom. Birajući da ne govori glasno, on nas podseća na moć šapata.

U saradnji sa porodicom Vićić, sa kojom je sarađivao i u realizaciji izložbe i knjige "Eho. Okean. Todor", ovaj ugledni slikar, ali i crtač, grafičar, keramičar, mozaičar, autor filmova, teoretičar umetnosti, koji se bavi i književnošću i filozofijom, priprema za jesen novu knjigu - "Ptica. Eho. Todor". A svoj novi povratak pticama, koje su mu obeležile početak karijere, objašnjava:

- Želim da pokažem da ništa ne zavisi od mene. Ako slikam, ili crtam gavrana, on dobija i novu formu, kako što je nekada imao i onu staru. Bilo da crtam ili slikam, to radim umom ispražnjenim od mišljenja, gledišta i znanja o umetnosti. I ponavljam, zato u mojoj umetnosti nema vremena i nema prostora - zaključuje akademik Stevanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije