EVROPSKI FILM VRAĆA IZVORNOM FILMSKOM JEZIKU I VREDNOSTIMA: Radoš Bajić, dobitnik nagrade "Aleksandar Lifka"

Dodelom nagrade “Aleksandar Lifka”, koja se dodeljuje za izuzetan doprinos evropskom filmu u kategoriji domaćih stvaralaca, glumcu, reditelju i producentu Radošu Bajiću završeno je 33. izdanje Festivala evropskog filma na Paliću.

ЕВРОПСКИ ФИЛМ ВРАЋА ИЗВОРНОМ ФИЛМСКОМ ЈЕЗИКУ И ВРЕДНОСТИМА: Радош Бајић, добитник награде Александар Лифка

foto: Damir Vujković

- Vest da sam dobio nagradu “Aleksandar Lifka” adekvatna je onom osećaju kada sam dobio nagradu “Pavle Vuisić” za životno delo. U svom profesionalnom veku, koji traje 50 godina, dobio sam veliki broj nagrada, ali postoje one koje definišu taj profesionalni rezultat. Među takve spada nagrada ‘Aleksandar Lifka’ kao veoma značajna. Najsrdačnije zahvaljujem Savetu festivala na dodeli te nagrade - rekao je Bajić, ističući značaj Festivala evropskog filma Palić. - Zahvaljujući nekom čudu, ali pre toga zahvaljujući ljudima koji ga veoma odano, s velikim požrtvovanjem vode i uređuju, uspeo da se izbori za autonomnost, da sačuva ono zbog čega festivali treba da postoje, a to je primarno da ne budu deo bilo kakvog društvenog, socijalnog ili političkog marketinga, već da budu posvećeni stvaralaštvu, autorima i pre svega publici koja dolazi da se sretne sa stvaraocima. Tu atmosferu osećam ovde na Paliću.

Iako priznaje da ne prati po svaku cenu sve nove filmske produkcije, Bajić kaže primećuje jedan veoma važan trend - da se evropski film vraća izvornom filmskom jeziku i vrednostima koje su oduvek činile suštinu filmske umetnosti. 

-Mnogi su se plašili da će veštačka inteligencija i virtuelna stvarnost uništiti film kao medij. Danas je sasvim jasno da se to neće dogoditi. Veštačka inteligencija može da bude korisna u produkciji, može da olakša snimanje velikih scena i smanji troškove, ali ono što je živo ostaje živo. Emociju živog glumca pred kamerom ne može da zameni niko - kategoričan je Bajić. - Primer radi, tokom snimanja filma „Heroji Halijarda“ su savremene tehnologije korišćene za rekonstrukciju velikih scena, kada smo od vojnog aerodroma u Kovinu napravili aerodrom u Bariju, ali su gluma i emocije ostalenezamenljive.

Kada je reč o situaciji u domaćoj kinematografiji, Bajić smatra da je igrani film poslednjih godina izgubio deo prostora zbog ogromne produkcije televizijskih serija.

-Stvara se utisak da se u Srbiji mnogo radi, ali veliki deo te produkcije čine televizijske serije. One danas nastaju veoma brzo – počne snimanje, za nekoliko nedelja su već na programu. Takva hiperprodukcija ostavila je posledice i na film - kaže autor popularnih serija. - Nekada su pripreme za veliki film trajale godinama. Prvi profesionalni kadar snimio sam 1975. godine u filmu "Atentat u Sarajevu". Tada su se veliki filmovi pripremali po dve godine, a snimali godinu dana. Kod nas je film na neki način uzmakao u odnosu na hiper produkciju TV serija, mada uticaj tih serija traje koliko i uticaj jednih dnevnih novina. Ne ostavljaju nikakav trag. Film je malo poklekao. Da li će se uspraviti? Rekao bih da to je to veliko pitanje.

Napominjući da dolazi iz velike jugoslovenske kinematografije i da je “nekada na prostoru od Vardara pa do Triglava proizvođeno oko 16 do 20 igranih filmova godišnje”, Bajić je istakao da su to bili filmovi koji se i danas gledaju, koji su imali manji ili veći uspeh, ali su svedoci jednog vremena i jednog društvenog trenutka.

-Danas se sve radi brzo. Smatram da upravo zbog toga često izostaju rezultati koji ostaju trajna vrednost. Ipak, mislim da je scenario najveća mana srpskog filma. Ljudi se ne usredsrede dovoljno na njega, a scenario mora da odleži kao dobro vino. Potrebno je vreme da sazri, da se doradi i pripremi. Bez dobrog scenarija nema ni velikog filma - jasan je scenarista i producent.

Bajić smatra da se najbolji pokazatelj trajne vrednosti jednog ostvarenja vidi kroz vreme.

 -Danas se mnogih novih serija i filmova gotovo niko ne seća posle nekoliko godina. Sa druge strane, dovoljno je pomenuti ‘Vruć vetar’ i svi odmah znaju o čemu govorite. To pokazuje razliku između dela koja ostaju i onih koja brzo nestanu - dodaje laureat.

Posebna problematika je i finansiranje filmske produkcije u Srbiji, a po njegovom mišljenju, politika danas ima preveliki uticaj na odluke o tome koji će projekti dobiti podršku.

 -Nažalost, politika je veoma prisutna. Ona često presudno odlučuje ko će snimati, šta će snimati i kada će snimati. Mislim da to nije dobro za razvoj kinematografije. Ranije je postojao poseban fond za filmove sa nacionalnom tematikom, iz kojeg je delom finansiran i film „Heroji Halijarda“, ali da je taj model u međuvremenu ukinut. Verujem da će doći vreme kada će talentovani autori, posebno mladi ljudi, imati priliku da realizuju svoje projekte isključivo na osnovu kvaliteta svojih ideja i scenarija, a ne zbog bilo kakve političke podrške - poručuje laureat.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

DEČAK JEO KOBASICU I UMRO: Kad bi znali šta krpelj može... Prvi smrtni slučaj u svetu