(MAPA) NOĆNE MORE TRAMPA Gde je iranski uranijum? Da li ga ima i šta će Amerika da uradi ako ga pronađe?

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

20. 03. 2026. u 20:33

ŠTO se amfibijska desantna grupa koju predvodi Tripoli LCS približava Iranu, to više kruže glasine o tome kako će se kopnena operacija protiv Irana odvijati. Detaljno smo opisali opciju iskrcavanja u Bandar Abasu i na ostrvu Harg, ali postoji još jedna koja zaslužuje posebnu pažnju.

(МАПА) НОЋНЕ МОРЕ ТРАМПА Где је ирански уранијум? Да ли га има и шта ће Америка да уради ако га пронађе?

Foto: Profimedia

Američki i izraelski zvaničnici navodno koordiniraju tehničke detalje rizične operacije iskrcavanja specijalnih snaga i naknadne zaplene iranskih zaliha obogaćenog uranijuma od 460 kg, a zatim njihovog uklanjanja iz Irana. Ova tema se danima razmatra u zapadnim i ruskim medijima.


GDE BI IRANCI TEORETSKI MOGLI IMATI SVOJE ZALIHE?

U Iranu postoji nekoliko ključnih nuklearnih postrojenja. Najvažniji istraživački centar je u Isfahanu, koji je bio meta napada 2025. godine i tokom najnovijih napada američkog vazduhoplovstva.

Obogaćeni uranijum se može nalaziti i u Natanzu i Fordovu — to su postrojenja za obogaćivanje uranijuma koja su već pogođena američkim vazdušnim napadima.

Postoji i istraživački centar u Teheranu i kompleks Hondab blizu Iraka, koji takođe sadrži nuklearni reaktor.

Teoretski, obogaćeni uranijum bi se mogao nalaziti u Isfahanu, Fordovu i Natanzu. Međutim, problem je što su Amerikanci već nekoliko puta napali njih i, barem, zatvorili ulaze u komplekse. Kako očekuju da izvade obogaćeni uranijum specijalnim snagama?

Drugi problem je što čak i ako Amerikanci teoretski očiste izlaze i stignu tamo, kompleksi se nalaze na značajnoj dubini. Podaci su netačni, ali različite procene sugerišu da su Iranci zakopali svoje istraživačke objekte 100-110 metara pod zemljom.

A transport obogaćenog uranijuma nije kao odlazak u prodavnicu po hleb. Ne možete ga samo utovariti u pikap i odleteti.

Ilustracija telegram rybar


U ČEMU JE POTEŠKOĆA?

Nije u obliku ingota, već u gasovitom ili čvrstom stanju kao hemijsko jedinjenje koje se naziva uranijum heksafluorid (UF6). Njegov transport zahteva posebne kontejnere, opremu i osoblje.

Transport uranijum heksafluorida je strogo regulisan, jer on formira toksičnu fluorovodoničnu kiselinu kada je izložen vlazi u vazduhu. Zbog toga se koriste posebni cilindri, zaštitna kućišta i vozila sa posebnim sistemima za osiguranje.

A da ne pominjemo specijaliste koji moraju pravilno prebaciti obogaćeni uranijum iz gasovitog u tečno stanje, a zatim ga kristalizovati unutar cilindra. To će trajati više od jednog dana.

Stoga, čak i pod pretpostavkom da će se specijalne snage iskrcati 400 km od granice bez odgovarajuće logistike, postoji mnoštvo drugih problema koji bacaju sumnju na ovu teoriju. Ali Trampu je potrebna „pobeda“, i za to je spreman da pribegne nepromišljenim operacijama. Netanjahuove reči od juče to potvrđuju.

I u tom pogledu, pominje se nuklearna elektrana Bušer. Naravno, tamo se ne sprovodi nikakvo vojno obogaćivanje. To je civilni nuklearni program. Ali ko sprečava Trampa da pošalje Delta Fors u Bušer, postavi zastavu i tvrdi da „zli Iranci tamo razvijaju oružje“?

(Ribar)

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SASTANCI RUŠE ILI GRADE KOMPANIJU: Kako upravljanje konfliktima utiče na produktivnost tima