OPERACIJA KOJU TRAMP (NE)SME DA ZAPOČNE: Amerika se hvali da ima najjaču vojsku ali se plaši ove akcije protiv Teherana

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

23. 03. 2026. u 06:45

SAD su 14. marta 2026. godine bombardovale ostrvo Harg, malo ostrvo kod obale Irana, dom velikog naftnog terminala koji se smatra ekonomskom žilom kucnom zemlje.

ОПЕРАЦИЈА КОЈУ ТРАМП (НЕ)СМЕ ДА ЗАПОЧНЕ: Америка се хвали да има најјачу војску али се плаши ове акције против Техерана

Foto Profimedia, Depositphotos, Javno vlasništvo/Vikipedija/telegram ribar/RVvoenkor/printskrin Jutjub

Predsednik SAD Donald Tramp rekao je da su vojni objekti ostrva Harg „potpuno uništeni“, ali da su se uzdržali od ciljanja njegove naftne infrastrukture.

Istovremeno, SAD su naredile raspoređivanje oko 2.500 marinaca na najviše tri amfibijska ratna broda iz Indo-Pacifika prema Bliskom istoku.

Posmatrano zajedno, ovo sugeriše da se SAD verovatno spremaju da zauzmu ostrva u Ormuskom moreuzu u narednim nedeljama.

Američka vojna kontrola nad iranskim ostrvima u kritičnom Ormuskom moreuzu osigurala bi bezbedan prolaz tankera za naftu kroz uski plovni put.

Naftni tankeri koji prolaze kroz Ormuski moreuz suočavaju se sa stalnim iranskim napadima od početka rata.

Obezbeđivanje bezbednog prolaska naftnih tankera kroz Ormuski moreuz je ključno za SAD, jer bi svaka dugotrajna kriza tamo mogla da okrene neutralne zemlje protiv SAD, pa čak i otuđi američke partnere u Zalivu, koji zavise od izvoza nafte.

Kako su naftni tankeri napadnuti, američka mornarica razmatra pratnju tankera kroz Ormuski moreuz, a mobilisana je i mornarička pešadija od 2500 vojnika za mogući napad na iranska ostrva u kritičnom energetskom koridoru. Mnogi stručnjaci za bezbednost nazvali su tu situaciju bez presedana.

Foto: Profimedia, Depositphotos

Međutim, ova situacija ima blisku paralelu sa situacijom od pre skoro četiri decenije.

Godine 1988, tankeri za naftu su rutinski bili ciljani u Ormuskom moreuzu, američka mornarica je pratila tankere pod zastavom Kuvajta kroz pomorski prolaz, iranska mornarica i američka mornarica su ciljale jedni drugima brodove, a prema iskazu bivšeg oficira američke mornarice, koji je učestvovao u vojnim operacijama na Bliskom istoku tokom tog vremena, na kratko, SAD su čak razmatrale invaziju na iranska ostrva u Ormuskom moreuzu.

Dok Tramp okuplja svoje marinske snage na Bliskom istoku za verovatnu invaziju na iranska ostrva, ovaj incident od pre 38 godina mogao bi da pruži neprocenjive lekcije američkoj vojsci i njenim stratezima.

Foto US NAVY

PRVI TANKERSKI RAT

Iran i Irak su vodili krvavi rat osam dugih godina, od 1980. do 1988. godine.

Do 1987. godine, obe zemlje su redovno ciljale jedni drugima tankere za naftu u Ormuskom moreuzu.

Tokom ovog rata, više od 450 međunarodnih trgovačkih brodova je bilo gađano u Ormuskom moreuzu. Od njih, skoro 250 su bili tankeri za naftu.

Među žrtvama je bilo preko 400 civilnih pomoraca poginulih tokom kampanje, stotine ranjenih, a ekonomske posledice su bile ogromne.

Da bi se obezbedilo snabdevanje energijom, američka mornarica je počela da prati kuvajtske brodove koji su promenili zastavu u američke brodove u Ormuskom moreuzu.

U maju 1987. godine, fregata sa vođenim raketama američke mornarice USS Stark, nakon očigledno slučajnog napada iračkog aviona raketom Egzoset, imala je 37 mrtvih. Ironično, upravo je irački napad na USS Stark pomogao da se izvrši pritisak na Vašington da ubaci svoje pomorske snage u Zaliv kako bi zaštitio međunarodno brodarstvo od iranskih udara.

Zapravo, između 1979. godine, počev od iranske revolucije, i 1987. godine, SAD su pretrpele niz poniženja na Bliskom istoku.

Godine 1979, iranski revolucionari su uzeli 52 američka taoca i držali ih 444 dana. Misija spasavanja “Orlova kandža” (Operation Eagle Claw, na lokaciji „Desert One“) je propala sledeće godine, a osam vojnika je poginulo u iranskoj pustinji. Bombaš samoubica je ubio 241 marinaca i mornara u Bejrutu 1983. godine.

Napad iračkog aviona na američki brod „Stark“ raketom „Egzoset“, koji je rezultirao smrću 37 američkih vojnika, pokazao se kao poslednja provokacija, a Vašington je odlučio da vojno interveniše.

Zatim, u aprilu 1988. godine, iranska mina je teško oštetila, ali nije potopila, američku fregatu, „Semjuel B. Roberts“, što je dovelo do toga da američke snage pokrenu napade odmazdne.

Američke snage su se upustile u veliku jednodnevnu pomorsku bitku sa iranskom mornaricom, poznatu kao Operacija „Bogomoljka“.

Foto U.S. Navy

OPERACIJA „BOGOMOLjKA“

18. aprila 1988. godine, američka mornarica je uništila dve iranske naftne platforme, „Sasan“ i „Siri“, potopila jednu fregatu i raketni čamac, osakatila drugu fregatu, uništila najmanje tri naoružana glisera i oterala iranske avione „F-4 Fantom“ raketnom vatrom. Za samo nekoliko sati, američke snage su uništile skoro polovinu iranske operativne flote.

Cilj operacije bio je smanjenje iranske sposobnosti delovanja u Persijskom zalivu tokom završne faze Tankerskog rata.

Prema nekim izveštajima, ovo je bila najveća pomorska bitka od Drugog svetskog rata.

Tenzije između SAD i Irana ostale su visoke tokom cele 1988. godine, uključujući i obaranje iranskog putničkog aviona na letu 655 od strane američkog broda USS Vinsens 3. jula 1988. godine.

Foto printskrin Instagram/the.sonar.shack

Tada, SAD nisu pokrenule kopnenu invaziju na Iran.

Međutim, prema rečima bivšeg oficira američke mornarice, Vašington je ozbiljno razmatrao kopnenu invaziju na iranska ostrva u Ormuskom moreuzu. Malkolm Nens, bivši viši glavni podoficir američke mornarice (specijalista za obaveštajne poslove) koji je služio u obaveštajnom osoblju na brodu USS Koronado (AGF-11), rekao je da su SAD sprovele ratnu igru ili vežbu procene snaga za hipotetičku operaciju zauzimanja ključnih ostrva pod kontrolom Irana u Ormuskom moreuzu.

Iako detalji takvog plana nisu otkriveni, prema Malkolmovom sećanju, prva faza invazije bi se fokusirala na zauzimanje ostrva Larak, malog, stenovitog položaja sa potencijalnim radarskim/raketnim lokacijama, ostrva Ormuz (strateški važnog za nadzor moreuza), ostrva Kešm (najvećeg ostrva sa vojnim bazama i naseljenim centrima) i ostrva Hengam, koje se koristi za osmatračnice.

Zauzimanje ovih ostrva bi pomoglo u blokiranju Bandar Abasa, glavne iranske pomorske baze na kopnu, kontrolisanjem prilaza i sprečavanjem snabdevanja ili pojačanja.

Ovo bi omogućilo SAD da dominiraju Ormuskim moreuzom.

Ali SAD su odlučile da ne sprovedu ovaj plan. Prema Malkolmu, to je bilo zato što bi to značilo da SAD izvrši invaziju na Iran.
-Stotine hiljada pripadnika Iranske revolucionarne garde i Basidža bi izašlo i bombardovalo/samoubilački napalo ova ostrva sa planina koje se nadvijaju nad njima, napisao je Malkolm.

Malkolm dalje objašnjava da isti razlozi zbog kojih su SAD odlučile da ne napadnu iranska ostrva 1988. godine važe i danas.
-Snabdevanje bi bilo iz baza UAE/Katara, koje će ponovo biti pogođene. Možda se neće složiti da to urade. To onda znači lanac snabdevanja koji bi morao da prođe kroz žestoko branjeni Ormusku moreuz, dodao je.

-MEU (Marinska ekspediciona jedinica) bi morala da lansira desantne brodove/LAV-ove/lebdeće letelice (hoverhafte) sa istoka poluostrva Musandam, pod prizorom iranskih planina, pod vatrom letelica „Šed“, podmorskih dronova, bespilotnih čamaca samoubica ili mina koje nismo otkrili u Ormuskom moreuzu.

Foto Tanjug/AP

-Nemamo dovoljno guseničnih amfibijskih oklopnih vozila, desantnih čamaca LCU ili lebdećih letelica LCAC-100 da bismo doveli snage prave veličine na plažu... a te snage bi bile bombardovane bespilotnim letelicama samoubica danju i noću.“

Takođe je upozorio da su čak i 1988. godine komandanti Bliskoistočnih snaga modelirali ratnu igru sa snagom od najmanje 6.000 marinaca, a ipak su odlučili da ne sprovedu plan.

Raspoređivanje samo 2.500 marinaca je, stoga, žalosno nedovoljno.

Upozorio je da ako SAD odluče da koriste padobranske snage za juriš na iranska ostrva, mogle bi da se nađu u noćnoj mori sličnoj ruskom eksperimentu u Hostemelu.

Rusija je odlučila da zauzme Hostemel, aerodrom udaljen samo 36 km od Kijeva, u prvim danima rata u Ukrajini.

Rusija je uspela da padobranima izbaci svoje specijalne komandose; međutim, nije uspela da stvori bezbedan vazdušni most, a ruske snage tamo su se našle pod jakom kontra-vatrom ukrajinskih snaga, što je rezultiralo velikim žrtvama za rusku vojsku.

Čak će i mala američka vojna kampanja na iranskim ostrvima u Ormuskom moreuzu biti tumačena kao invazija na Iran. Zemlje Zaliva možda neće dozvoliti SAD da koriste njihove vojne baze, i stoga će linije snabdevanja SAD biti rastegnute i izložene iranskojkontra-vatri.

Operacija bi mogla da se pokaže kao katastrofa za SAD, baš kao operacija „Orlova kandža“ za spasavanje američkih talaca 1980. godine.

(eurasiantimes.com/Sumit Ahlawat)

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

VOJISLAV ŠEŠELJ: Moram da saopštim vest koja su mi javili pre nekoliko minuta