PLEMENITI MILAN IVANOVIĆ IZ KLADOVA: Godinama pobeđuje u kvizovima pa nagrade usmerava tamo gde je najpotrebnije

С. М. ЈОВАНОВИЋ

14. 01. 2026. u 13:08

U KLADOVU gde se svi znaju po imenu, a život teče mirno kao Dunav, jedan čovek zna odgovore na pitanja koja drugi ni ne pomisle da postave. Milan Ivanović (58), poreklom je iz Berana, iz Crne Gore, a ovdašnji po duši. Već 30 godina, od januara 1995. kada se pojavio u "Slagalici" kvizovi su njegova strast, a znanje valuta kojom osvaja i nagrade i simpatije. On je konobar, kvizoman i humanitarac.

ПЛЕМЕНИТИ МИЛАН ИВАНОВИЋ ИЗ КЛАДОВА:  Годинама побеђује у квизовима па награде усмерава тамо где је најпотребније

Foto: S. M. Jovanović

Kad ne donosi piće, Milan piše pitanja. Kad ne igra kvizove, organizuje ih. Tih i nenametljiv, poznat je po mirnoći, ne po senzaciji. Kad u kvizovima pobedi, a pobeđuje često, kao na primer u "Superpoteri", pa u "Slagalici" i mnogim drugim, deo nagrade uvek daruje dalje. Deo svakog osvojenog dinara odlazi onima kojima je najpotrebnije.

- Žalosno je da se nečiji život meri sumom od nekoliko hiljada evra, a da to, neka grupa ljudi, možda, potroši na ručak. Kad pokrenemo neku humanitarnu akciju sakupljanja novca, na primer, nekom za operaciju u inostranstvu, mnogi me "tapšu" po ramenu, kažu: "Svaka ti čast", a ja im odgovorim: "Daj i ti, makar SMS uplati". Uvek želim da utičem na ljude, da pomognu koliko mogu kada je potrebno, čak i ako tog nekog za kog je akcija pokrenuta i ne poznajem - kaže nam Milan. - Čovek se rađa sa samo jednom emocijom, a to je ljubav, vremenom mu se javlja strah, a sa njim i negativne emocije kojih su puni ljudi. Ali, ja se uvek setim Gandija i njegovih reči: "Miris ruže uvek ostaje na ruci onoga ko ružu poklanja".

MOJE BERANE I MOJE KLADOVO

KLADOVO je nekadašnja Jugoslavija u malom. Nas iz Berana ima desetak, ima ih i iz bilo kog grada u Bosni, iz Slovenije, iz svih krajeva. Tu je i Dunav, plovni put, mnogo je brodaraca. Moje Berane i moje Kladovo su dva različita sveta, od mentaliteta, kulture, pa i samog grada. Ne bih mogao da živim u velikom gradu. Imam sestru u Beogradu, na Slaviji, i stalno joj kažem: "Vama treba dati beneficiran život". 

U Kaliforniji, govori nam, na jednom fakultetu postoji odsek za ljubaznost. Oni su istraživanjima, u mozgu i srcu, došli do zaključka da uvek više dobija onaj koji daje, nego onaj koji prima.

Foto: S. M. Jovanović

Milan na radnom mestu

- Kod mene lično, ne radi se o tome da mi se da. Za mene je davanje toliko normalno, ali smo izgleda poslednjih decenija programirani da nam niko ne treba, ni rođak, ni komšija, nego samo zadrži za sebe - priča Milan.

U mestu gde komšija zna šta komšija doručkuje, ovaj Kladovljanin osvaja tiho, dobrotom i karakterom. Došao je u Kladovo 1992. godine ne planirajući da ostane. Brat mu je tu živeo, dobio ćerku, a on, posle letnje sezone koju je proveo u Budvi, došao je samo da vidi bebu. Planirao je da se zadrži kratko, ali život je imao drugačije planove.

NEMA RECEPTA, NEMA PREČICA

NISAM bio odlikaš. Kroz školovanje sam se oslanjao na inteligenciju, na memoriju, nikad ništa bukvalno nisam učio, nisam bubao. Znanje se ne stiče preko noći. Nema recepta, nema prečica, samo godine radoznalosti, upornog čitanja i neugasle želje da se nauči još - priča nam Milan dok konobariše sa osmehom i goste služi sa lakoćom. - Ponekad me pitaju što radim kao konobar kad toliko znam, nije tu tebi mesto, ali ja svoj posao, koliko god to nekome zvučalo neverovatno, mnogo volim. 

U ovom malom gradu, daleko od rodnih Berana, pronašao je mir. Tu se zaljubio, oženio Kladovljankom Slavicom, dobio sina Nikolu, podigao dom. Brat se, veli, već naredne godine vratio u Crnu Goru, ali on je ostao. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

HRVATSKA NEĆE DA IGRA SA SRBIJOM U POLUFINALU! Kakav rasplet na Evropskom prvenstvu u vaterpolu!