MOLITVA ČUVA OD POŠASTI: Sa jerejem Igorom Vujisićem, starešinom Uspenja presvete Bogorodice u Nici

UŽARENA kugla isijava jarkom svetlošću nad pučinom. U saglasju sa čempresima oko Ničeove terase na uzvišenju iznad grada, lutajući među katarkama jerdilica i pramcima preskupih jahti, ova svetlost šara najrazličitije senke u prvom redu neoklasicističkih fasada zapljusnutih mirisom soli na keju Napoleona Prvog u staroj luci u Nici, ispod čijih kolonada caruje duboki hlad. Čim se zamakne u njihovo začelje, među tradicionalnim arhitektonskim zdanjima koja pamte vekove, smestila se i Srpska pravoslavna crkva Uspenja presvete Bogorodice.

МОЛИТВА ЧУВА ОД ПОШАСТИ: Са јерејем Игором Вујисићем, старешином Успења пресвете Богородице у Ници

Foto: Goran Čvorović

- Služimo svake nedelje. Imamo bar pedesetak redovnih vernika. Nije to malo. Dolaze ljudi. O velikim praznicima, ne može da se uđe, dođu stotine. Lepo je blagodariti Bogu bar jednom mesečno. Da zahvalimo što smo živi. Vidite kakav je svet danas, pošast je zavladala, samo nas Crkva i Bog čuvaju – dočekuje nas prijateljskom besedom jerej Igor Vujisić.

Zanimljiv je istorijat ove crkve kamenih zidova. Zaživela je početkom šezdesetih, u prizemlju zgrade u istorijskom delu Nice, a osnovao je i kasnije kao vladika osveštao ruski sveštenik i ikonopisac Evgraf Kovalevski, svešteno Jovan, episkop pravoslavnih Francuza.

Kovalevski je za sobom na zidovima crkve ostavio raskošan životopis. Oslikao je 12 apostola i isto toliko lokalnih svetitelja iz prvih vekova, a sve začinio jednakim brojem stabala iz ovog pitoresknog regiona, limunovima, narandžama, mimozama, bademima, palmama i ostalim rajskim rastinjem. Pastelni prostor pleni bajkovitošću. U pročelju, ikona Preobraženja gospodnjeg.

- Ima duh starinske prve crkve – sažima otac Igor.

Crkva je od 2006. godine pod jurisdikcijom Zapadnoevropske eparhije SPC. Ovde su pre Igora Vujisića, posle Kovalevskog, služili pravoslavni Francuzi Kleman i Lazar iz Žitomislića.

Vlasnički status hrama je posebna priča. Još nije otkupljen, taj proces je u toku, a u tome svesrdno pomažu Novak Đoković i njegova porodica. Đokovići su, iz komšijskog Monaka, ovde više puta dolazili i tu nalazili svoj duhovni mir.

Naslednici vlasnika su od ovog svetog prostora hteli da učine restoran ili prodavnicu, bilo šta komercijalno. Pregovori s njima još traju. Spasavanje bogomolje podržava i gradonačelnik Kristijan Estrozi. Grad Nica je odvojio i sredstva da se odštampa brošura s njenim freskama.

U ovom božanstvenom okruženju, jerej Igor Vujisić služi već četvrtu godinu. Stigao je iz pariskog regiona, gde je dejstvovao kao đakon u crkvi Sveti Sava. Poslao ga je episkop Luka, koji je u međuvremenu preminuo, a rukopoložio ga je nedavno, u februaru ove godine, na radost Srba iz Nice i okoline, vladika Justin.

Otac Igor je i učitelj. Predaje u francuskim osnovnim školama, diplomirao je lingvistiku, a sada završava i master iz teologije. Poreklom je iz Morače, rođen u Podgorici, a sa porodicom se u Francusku doselio kada je imao samo tri godine. Rođen je, inače, početkom sedamdesetih, baš kada je, igrom slučaja, Evgraf Kovalevski napustio ovaj svet. Božja volja je tako htela, da se na ovaj način napravi svojevrsni kontinuitet.

Uskoro će se božanstveni oreol odavde širiti dalje.

- I u obližnjem Kanu smo se umnožili. Služićemo, tamo, uskoro, jednom mesečno – otkriva nam starešina crkve Uspenja presvete Bogorodice.

Kaže, srpska zajednica i naša crkva toplo su ovde primljeni, na Mediteranu. 

- Lepo smo prihvaćeni u ovdašnjoj bratskoj hrišćanskoj zajednici, imamo odlične odnose – ističe domaćin.

Na odlasku, čašica prijateljstva, u hladu ispod kolonada, na Keju Napolena Prvog, s pogledom na beskrajnu nicejsku pučinu, uz naklon francuskih domaćina srpskom popu. 

EVGRAFOVA MISIJA

Životopisac Evgraf Kovalevski rođen je 1905. godine u Sankt Petersburgu u carskoj Rusiji, od oca Jevgrafa Petroviča Kovalevskog, advokata i političara, i majke Ine Vladimirovne Kvalevskaje rođene Strekalove, učiteljice. Jedan od braće bio mu je čuveni kompozitor Maksim Kovalevski. Prebegli su posle revolucije iz Sevastopolja u Nicu, potom je u Parizu služio u katedrali Aleksandra Nevskog, a zatim se vratio u ovaj mediteranski grad. Od rane mladosti bio je opčinjen idejom da Francuzima donese pravoslavnu veru.   

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

IZGUBIO SAM 400.000 EVRA, DUŽAN SAM JOŠ 80.000: Surova ispovest Aleksandra bivšeg kockara (VIDEO)