MOJ ROBIN JE UVEK UZ MENE: Igor Pejković, godinu posle smrti sina stradalog u stravičnom zemljotresu u Turskoj, za "Novosti"
UZ zvuk sirena u 4 sata i 17 minuta, tačno u vreme kada se pre godinu dana u Turskoj dogodio jedan od najrazornijih zemljotresa na tlu Evrope, juče je širom regiona Hataj održan pomen za više od 53.000 žrtava i položeno 100.000 karanfila. Roditelji Robina Pejkovića, u gradu Arsuz, bacili su karanfile sa mosta u reku koja se uliva u more i koja vodi do omiljene plaže dečaka, poreklom iz Srbije, koji je te večeri pod ruševinama zgrade u kojoj je živeo zauvek usnuo u majčinom zagrljaju. Imao je tek osam godina.

Foto: Privatna arhiva
Za pokoj duše malenom Robinu, juče je u porti pravoslavne crkve (Macunzus Kilisesi) u Iskenderunu, posle svete liturgije koja je trajala od devet do 11 časova, služena kafa. Tri sata kasnije porodica, rodbina i prijatelji izašli su na pravoslavno groblje gde je dečakova večna kuća, a pomen je održao sveštenik Nikolaj Jusuf. Istovremeno, u podne po našem vremenu, u Crkvi Svetoga Save u naselju Aerodrom u Kragujevcu pomen je služio sveštenik Nemanja Mladenović, koji je, kako nam je ispričao Robinov otac Igor, u tom istom hramu i krstio dečaka.

Foto: Privatna arhiva
- U Crkvi Svetog Save Robin je provodio svako Badnje veče i ložio badnjak - kazao je Igor Pejković juče za "Novosti". - Imao sam najlepše zvanje: otac jednog posebnog bića, a to je Robin. Imao je srećan život i bezgraničnu ljubav. Putovao je sa mnom svuda gde me je posao vodio. Više od 200 puta je leteo avionom. Bio je pametno i lepo dete. Plavokos, vedar, pravi anđeo. I danas nemam reči kojima bih opisao našu nesreću. Jedino ljubav može nadvladati našu bol. A Robin je ljubav.
Pejković se zahvalio svim divnim ljudima koji su u za njegovu porodicu u najtežim trenucima učinili makar mali znak pažnje. Posebno se zahvalio redakciji "Večernjih novosti" na korektnim i profesionalnim tekstovima objavljenim u našem listu o stradanju njegovog deteta. U ponedeljak su dali i čitulju Robinu...

FOTO: AP/Tanjug
- Na pomenu su sa mnom u Iskenderunu bila i moja dva brata iz Srbije, Saša Joksimović i Nebojša Pavlović, koji su došli da se poklone njihovom omiljenom Robinu. Moj brat Aleksa nije mogao doći zbog privatnih obaveza kod kuće u Srbiji... Inače, prošle godine niko nije bio u mogućnosti da dođe na sahranu od rodbine i prijatelja iz Srbije zbog apokaliptične situacije koja je vladala posle zemljotresa. Tako da sam ove godine na prvu godinu od kada se Robin preselio u Carstvo nebesko, ovde sa mojom braćom i velikom i divnom rodbinom sa suprugine strane iz Turske - ispričao nam je Igor.
Otvorio je i najtananija osećanja.
- Saznanje da je smrt zapravo život meni i supruzi daje snagu da idemo dalje prema večnosti gde ćemo ponovo biti sa Robinom, gde ćemo se opet družiti, smejati, pričati naše fantastične priče - kaže nam. - Ako sam nešto naučio u ovih godinu dana to je da nas sve čeka drugi svet i život u Carstvu nebeskom. U prethodnoj godini sam dobio dovoljno saznanja i potvrdu moje vere. Sa takvim saznanjem, nastavljam da živim hrabro i snažno. Život je samo trenutak, živeo ga osam ili 88 godina, a večnost nas sve čeka. Meni se ne žuri nigde, jer znam da je moj Robin uvek uz mene.
Piše knjigu o svom dečaku
PEJKOVIĆ nam je otkrio i da piše knjigu o svom sinu:- To je najmanje što kao ponosan otac mogu da uradim. Pišem na engleskom, koji je Robin govorio, a urednik je iz Amerike. Nemam iskustva sa pisanjem, po zanimanju sam mašinski inženjer. Planiram da knjigu prevedem na srpski i turski jezik.
Igora je put iz Srbije, iz Kragujevca, odveo u Iskenderun, na obale Sredozemnog mora. Dobio je posao u jednoj evropskoj kompaniji. Tamo je ubrzo i upoznao svoju Semu, profesorku engleskog iz Iskenderuna. Kako se kompanija u kojoj je radio pomerala, tako je i njih kroz svet vodio put. Turska pa Amerika.

Foto: Privatna arhiva
U Americi se rodio i njihov Robin u septembru 2014. godine. Kada je uveliko kotrljao svoje lopte, zakotrljao se i novi put zbog Igorovog posla. Nova adresa, Rusija, a posle izvesnog vremena vratili su se u Tursku, gde su nastavili život prepun ljubavi, sreće i planova. Velika podrška bila im je Semina porodica, posebno Robinova baka. Kada je dečak ušao u petu godinu, otac je ponovo morao na put. Posao ga je odveo u Meksiko, a majka i on ostali su u Iskenderunu. Robin je tu krenuo u školu i prepolovio drugi razred. Bili su u svom domu kada se snažno zatresao grad, u naručju majke Seme...
Preporučujemo

ŠOJGU UPOZORAVA: Taj potez bi mogao dovesti do trećeg svetskog rata
SEKRETAR Saveta bezbednosti Rusije Sergej Šojgu upozorio je da bi uvođenje mirovnjaka na istorijske teritorije Rusije moglo dovesti do trećeg svetskog rata.
24. 04. 2025. u 19:46

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

USTAŠLUK NA DELU I Hrvatski kardinal veliča Tompsona - totalno ludilo u Hrvatskoj
KOLIKO je Hrvatska ogrizla u mržnji prema Srbima govori činjenica da je čak i tamošnji kardinal govorio o koncertu Topsona poznatog po pesmama koje veličaju klanje Srba.
24. 04. 2025. u 17:01
Komentari (1)