JA, Una, rijeka studena/nemirna kao Krajina/Krajina, krvava haljina/mnoge sam jade vidjela..., šaputala je smaragdno zelena Una stihove Branka Ćopića kad smo se u Hrvatskoj Kostajnici jedva od nje rastali na putu koji nas je vodio naviše u banijska sela. Tamo gde su Srbi moji vekovima ognjišta svoja svijali, brazde orali, voćnjake sadili i blago na ispašu izgonili, sve dok ih nisu kao žito u punom rodu sasekli noževima, jedinim u svetu što dobiše ime po narodu koji satiru, a onda izdanke što preživeše polomili u naletu mračne "Oluje".

Komentari (0)