UZ hranu podari svakom i lepu reč: Miroslava Stevanović iz Čačka, već 20 godina volonter u tamošnjoj narodnoj kuhinji

Vladimir Ilić

17. 04. 2026. u 07:00

SVAKOG jutra tačno u sedam sati, dok grad tek hvata prvi radni zalet, Miroslava Mira Stevanović (67) već zauzima svoje mesto pored kazana Narodne kuhinje, spremna da započne još jedan dan u svojoj dve decenije dugoj misiji dobrote.

УЗ храну подари сваком и лепу реч: Мирослава Стевановић из Чачка, већ 20 година волонтер у тамошњој народној кухињи

Foto V. Ilić

U prostorijama čačanskog Crvenog krsta, gde miris toplog obroka najavljuje olakšanje za stotine ugroženih, ova tiha heroina ne deli samo hranu, već i dostojanstvo onima koje je život naterao na tuđu pomoć.

Kao najstarija volonterka u ovom kraju, Miroslava je sa svojim pokojnim suprugom u humanitarni rad utkala neverovatnih pola veka porodičnog staža, dokazujući da se najveće bogatstvo jednog grada ne meri novcem, već srcima ljudi koji, poput nje, nikada ne odlaze u penziju od plemenitosti.

Miroslava nije ovde od juče. Njen volonterski staž traje punih 20 godina, ali priča o dobroti porodice Stevanović, naime, seže mnogo dublje. Dok je radila kao spremačica u vrtiću „Bambi“, Mira je uspevala da uskladi posao i humanost, a odlaskom u penziju pre nekoliko godina, umesto odmora, odabrala je još intenzivniji rad.

- Dok sam radila, uspevala sam da uskladim i posao i volontiranje. Moj suprug Radiša je takođe bio volonter 30 godina, sve do svoje smrti, i nekako je to bila naša zajednička volja i misija koju sam ja nastavila. Ništa mi nije teško, volim da radim i da budem korisna - kaže Mira dok vešto pomaže kuvaricama oko dnevnih obroka.

Ljudskost nema penziju

- Mira je dokaz da prava veličina leži u jednostavnosti i dobroti, a dok god ona svakog jutra u pet sati kreće put Crvenog krsta, Čačak će imati svoje tiho srce koje kuca za svakog sugrađanina u nevolji. Jer, kako i sama često kaže, ljudskost nema penziju, a njena misija će trajati dokle god bude mogla da pruži ruku i osmeh onima kojima je to najpotrebnije – kaže sekretarka Cvijović.

U Narodnoj kuhinji u Čačku trenutno hrani se oko 700 korisnika, među kojima je čak trećina dece. Na jelovniku su grašak, pilav, pasulj, makarone sa mesom.., a Mira ističe da se trude da svaki obrok bude kvalitetan. Ipak, ono što ona pruža ne može se izmeriti samo kalorijama.

- Tu sam da saslušam njihove tužne priče, da razgovaramo, ali i da se zajedno nasmejemo. Trudim se da svakom podarim topao pogled i lepu reč. Svi zaslužuju da budu ispoštovani. Dokle god me zdravlje služi, biću uz ove divne ljude. Planiram bar još desetak godina - veli kroz osmeh ova istinska heroina koja svakog jutra ustaje u pet kako bi na vreme stigla da pomogne drugima.

Sekretarka Crvenog krsta u Čačku Nataša Cvijović priča da je velika čast imati volonterku sa ovakvim stažom.

- Miroslava poštuje propise kao i naši zaposleni. To je divna porodica velikog srca. Zbog njenog ogromnog doprinosa, predložićemo je Crvenom krstu Srbije za jedno od najvećih priznanja koje ova organizacija dodeljuje - kaže Cvijovićeva, napominjući da ova humanitarna organizacija u Čačku ove godine slavi 150 godina postojanja.

Ona napominje da se topli obroci dele na šest punktova – od Ljubić keja do Mrčajevaca, i da je cilj zajedničke misije sa lokalnom samoupravom i Centrom za socijalni rad da niko u Čačku ne bude gladan. Često je uz siromaštvo udružena i bolest, pa je lepa reč koju Mira udeli korisnicima uz vruć hleb često presudna da osete da nisu sami.

Mirina skromnost je tolika da sebe ne vidi kao heroinu, već kao nekoga ko samo ispunjava svoj životni poziv, pretvarajući Narodnu kuhinju u dom u kojem niko nije zaboravljen.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Češka priznala da je pod pritiskom priznala lažnu državu Kosovo