ŠAKASTE GRIVNE JOŠ OGRNUTE MISTERIJOM: Jedinstveni monumentalni nakit praistorijskog Balkana na izložbi u Leskovcu (FOTO)

Šakaste grivne spadaju u najzagonetnije predmete bronzanog doba na tlu naše zemlje.

ШАКАСТЕ ГРИВНЕ ЈОШ ОГРНУТЕ МИСТЕРИЈОМ: Јединствени монументални накит праисторијског Балкана на изложби у Лесковцу (ФОТО)

I. Mitić

Njihova namena, uprkos višedecenijskom proučavanju, nije sa sigurnošću utvrđena, ali se sa velikom verovatnoćom sada može reći da su izrađivane u ovdašnjim radionicama i to od bakra i kalaja sa lokalnih nalazišta. One nisu bile uvozni luksuz, već deo svakodnevne prakse i kao takve predstavljaju jedinstveno i autentično arheološko i kulturno nasleđe.

ORNAMENTIKA

Gotovo svi primerci šakastih grivni u Narodni muzej Srbije došli su do Drugog svetskog rata, osim jednog. Za njih se zna duže od sto godina, ali razvoj tehnologije danas donosi nova saznanja o načinima i tehnici izrade. Decenijama su opisivane kao neornamentisane, da bi se tek u poslednjih desetak godina, uz pomoć moćnih mikrospopa, uvidelo da su skoro sve imale identične ukrase, ali da je patina i vreme učinilo svoje.

Činjenica da je Leskovac ovogodišnja prestonica kulture Srbije bila je povod da se svih 17 primeraka šakastih grivni, koji se čuvaju u Narodnom muzeju Srbije u Beogradu, prvi put predstave javnosti na jednom mestu. Tako su se u Galeriji leskovačkog Narodnog muzeja našli impresivni predmeti koji potiču iz perioda od 17. do 13. veka pre nove ere.

- Govorimo o vremenu kada je čovek ovladao pravljenjem prve veštačke tvorevine tako što je pomešao dve sirovine, bakar i kalaj, i dobio leguru koju zovemo bronza. To je vreme prve prave industrijske revolucije u smislu da je od te nove legure počala masovna proizvodnja najpre nakita, a kasnije i oružja – objašnjava autor izložbe Jovan D. Mitrović, muzejski savetnik Narodnog muzeja Srbije.

I. Mitić

Misteriozni predmeti, koje su se najverovatnije nosili na rukama i nogama, pokazuju izuzetno umeće majstora tog doba, a poslednje analize potvrđuju da su koristili sirovine koje potiču iz istočne Srbije, sa teritorije Bora i Majdanpeka, što ide u prilog tezi da se radi o autentičnoj proizvodnji, ali nauka još uvek nema odgovor na pitanje čemu su šakaste grivne zapravo služile.

- Mi ne znamo da li su one bile nakit ili simbol nečega u šta se verovalo. Možda su simbolizovale božanstvo, pretke, imetak... Zasada znamo za šezdesetak primeraka koji su pronađeni na ovoj teritoriji. Nekoliko grivni je u muzejima u Pomoravlju i Požarevcu. Po par primeraka u Mađarskoj i Slovačkoj, a jedan i u Engleskoj, ali su one tamo dospevale otkupima i raznoraznim kanalima. Prema trenutnom stanju nauke smatra se da se šakaste grivne odnosno grivne tipa juhor, jer ih je većina pronađena na ili u okolini te planine, potiču sa teritorije današnjeg Pomoravlja - ističe Mitrović.

I. Mitić

Izložene grivne teške su od dva i po kilograma do 250 grama. Najreprezentativnije su i najveće i najteže, a ukrašene su čistim zlatom. Slučajno su pronađene u okolini požarevačkog sela Drmno.

- Njihov majstor je uspeo da izlije grivnu od bronze, ali je bio tako vešt da napravi ležišta u koja je sipao dvadesetčetvorokaratno zlato. Vrsnim juvelirima sam pokazivao mikroskopske detalje grivne i svi su listom rekli da se radi o savremenom nakitu, pa ih je naknadno saznanje da je reč o primercima iz 15. veka pre nove ere šokiralo, jer nisu mogli da objasne kako je to tada uopšte bilo moguće uraditi – naglašava naš sagovornik.

REKONSTRUKCIJA GROBNICE

Prilikom istraživanja, osamdesetih godina prošlog veka, na lokalitetu kod Kline, naišlo se na veliku bronzanodobnu nekropolu, a ispod kamene humke pronađen je skelet žene koja je imala grivne na nogama. Na izložbi je slobodno rekonstruisan ovaj nalaz, a na osnovu fotografija nastalih za vreme iskopavanja. Grivne je šakastim „krstio“ akademik Mihailo Valtrović, srpski arhitekta, istoričar umetnosti i arheolog, jer su ga njihovi završeci podsećali na šaku. On ih je prvi stručno opisao i tada im dao ovaj kolokvijalan naziv koje struka i danas koristi.

I najveće grivne fizički mogu da se stave na ruku ili nogu, ali se veruje da su one verovatno bile simbol nečega. Nema odgovora ni na pitanje zašto su i velike grivne pohranjivane u zemlju. Možda su bile deo ostave zarad opšteg boljitka, dok su one manje izvesno bile deo nakita, pa su sa njima pokojnici i sahranjivani.

- Zanimljivo je da težina grivni varira u desetak grama što nam ukazuje na to da su postojali univerzalni kalupi koji su bili rasprostranjeni. Manji primerci su stariji, a veći mlađi. Sva je prilika da su majstori vremenom ovladavali novim veštinama i pravili sve veće grivne. Izvesno je da su bile statusni simbol, ali zašto su nošene - to i dalje ostaje enigma. Odgovore bi mogli da dobijemo samo intenzivnijim istraživanjima naselja i nekropola iz tog doba – zaključuje Jovan D. Mitrović i poručuje da je draž arheologije u tome da uvek možemo da se nadamo novim saznanjima u vremenima koja dolaze.

 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

HOLAND PROTIV KEJNA: Gol-mašine u borbi za polufinale Svetskog prvenstva!