OŽIVEO NEKADAŠNJI MANASTIR POSLE ČETIRI VEKA: Svete liturgije ponovo u srednjovekovnoj Namasiji (FOTO)

U NEKADAŠNjEM srednjovekovnom manastiru Namasija iznad Zabrege u kanjonu reke Crnice, a danas zaštićenom spomeniku kulture, posle 400 godina ponovo je služena liturgija, koje će ubuduće biti svakog petka i subote, kao i velikim pravolavnim praznicima, kako bi ova srpska svetinja ponovo postala mesto okupljanja i molitve.

ОЖИВЕО НЕКАДАШЊИ МАНАСТИР ПОСЛЕ ЧЕТИРИ ВЕКА: Свете литургије поново у средњовековној Намасији (ФОТО)

Foto: Z. Rašić

Ovaj veliki događaj, organizovan uz  blagoslov mitropolita braničevskog Ignatija, okupio je ne samo goste i vernike iz paraćinske opštine već i brojne poštovaoce bogatog kulturno-istorijskog i duhovnog nasleđa tog kraja. Uz više sveštenika i jeromonaha, prvoj liturgiji prisustvovala je i mati Jelena sa sestrinstvom,  igumanija manastira Žiče, dok su u nedelju na licu mesta bile i monahinje iz Lešja.

Vladan Vučković, direktor paraćinske Turističke organizacije i jedan od entuzijasta iz zabreškog Društva „Petrus“, koje se godinama angažovalo na održavanju ovog manastirskog kompleksa i njegovoj zaštiti, objašnjava da postoje istorijski izvori koji svedoče o monaškom životu u ovom manastiru i kada je on zamro.

Foto: Z. Rašić

- U turskom defteru iz 1536 godine, na osnovu popisa posle pada Srbije pod tursku vlast, beleži se da je ovde, u Namasiji, živelo osam kaluđera, četiri u manastiru Ognjena Marija i isto toliko  u Svetom Jovanu.  U tom defteru pisalo je, a Srbi preveli, da „gradine i lojza koje rade kaluđeri niko ne sme da dira, a vodenica je oslobođena ušura“. Manastirska vodenica se nalazi gore na krivini, i danas se vidi ta jaruga. Gradina je bašta, a lojze vinograd, tako da je očigledno da su manastiri Ravanica i Namasija uživali veliki ugled kod turskih sultana.

Vučković dodaje da se kasnije, u drugom turskom defteru iz 1583. u Namasiji pominju četiri kaluđera,  dok je početkom 17. veka u defteru  iz 1613. godine  iz kruševačkog sandžaktata zapisano  „da nijedna crkva u kanjonu Crnice ne poje“. A to znači da se liturgije više nisu služile. Otac Hrizostom, rodom iz susedne Ćuprije, dobio je blagoslov vladike da krene u obnovu Namasije, a kako je najavljeno, sveta liturgija tu će biti služena svake subote, nedelje i  pravoslavnim praznicima.

Ponovno uspostavljanje bogoslužbenog života na ovom svetom mestu nije samo veliki verski događaj već ima ogroman značaj za očuvanje duhovnosti, kulturnog identiteta i istorije cele Petruške oblasti. Veruje se da je manastir Namasija podignut u drugoj polovini 14. veka, kad i Ravanica, i jedan je od desetak srednjovekovnih svetinja  u klisuri Crnice čiji se ostaci i danas tu nalaze, zbog čega se ovaj kraj naziva Malom Svetom gorom.

Izgradnja ovog manastira vezuje se za vojvodu Crepa ili za monahe sa Hilandara, a Crkva je posvećena Svetom Nikoli.

Tokom osme decenije prošlog veka manastirski kompleks  je u celini arheološki istražen, a pronađeni ostaci su konzervirani. Danas je pod zaštitom Republike Srbije kao spomenik kulture od velikog značaja u sklopu zaštićene spomeničke celine Petruške oblasti.Postoji projekat rađen po uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac za gradnju crkve na starim temeljima. Čeka se saglasnost, kao i odobrenje „Srbijašuma“, čija je parcela, rekao je za "Novosti" Vučković.

Namasija se nalazi na levoj obali i oštroj krivini reke Crnice nekoliko stotina metara iznad poslednje kuće u Zabregi, u netaknutoj prirodi, tako da se do ove drevne svetinje ne može automobilom već samo pešice.

Ipak, zahvaljujući meštanima koji godinama o tom mestu brinu, odnosno Društvu „Petrus“, sagrađena je staza sa zaštitnom ogradom, tako da je prilaz potpuno bezbedan.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

U SUBOTU DVOJICA, U NEDELJU JEDAN: Sve više američkih vojnika gine u iranskim napadima - Tramp se pohvalio osvetom