OVO JE NJENA "PORODIČNA HIMNA": Gimnazija iz Novog Sada objavila sastav Tee Tairović koji je napisala sa 16 godina (FOTO)

Dušan Cakić

25. 06. 2025. u 20:50

JEDNA od najpopularnijih muzičkih zvezda mlađe generacije Tea Tairović podelila je emotivni isečak iz monografije Gimnazije "Svetozar Marković", škole koju je pohađala.

ОВО ЈЕ ЊЕНА ПОРОДИЧНА ХИМНА: Гимназија из Новог Сада објавила састав Тее Таировић који је написала са 16 година (ФОТО)

Foto: Andreja Damnjanović

U objavi se nalazi njen autorski sastav pod nazivom „Porodična himna“, koji je uvršten u zvaničnu publikaciju škole, kao svedočanstvo ne samo jednog vremena, već i umetničke zrelosti mlade Tee.

Foto: Andreja Damnjanović

Tea u svom sastavu piše o porodičnoj povezanosti i već tada se mogla naslutiti dubina njenog izraza, osećaj za reč, emociju i priču.

Tea, koja danas piše tekstove za sebe, ali i brojne kolege sa muzičke scene, pokazala je da je talenat za pisanu reč bio prisutan mnogo pre estradne scene i reflektora. „Porodična himna“ govori o vrednostima, odrastanju, učiteljima i duhovnom nasleđu – sve to kroz stil koji je duboko emotivan, ali i izuzetno zreo za jednu devojčicu od 16 godina.

Ovo delo mlade pevačice nastalo je kada je bila drugi razred srednje škole i ne samo da podseća na prošlost jedne od trenutno najtraženijih izvođačica, već i potvrđuje da se talenat koji danas gledamo na velikim scenama oblikovao još u klupama škole, kroz rečenice, emocije i prvu iskrenu ljubav prema pisanju. Njen srednjošolski sastav prenosimo u celosti:

Foto: Instagram/tea_tairovic

- Svaki kutak u ovom našeg gradu krije neku priču. Svaka ulica, park, klupa, pa tako i moja škola, idem u drugi razred gimnazije Svetozar Marković. Nema tu, iskrena da budem, nekih posebnih dešavanja, prvi čas, drugi, treći, pa veliki odmor, onda opet red dosadnih i manje dosadnih časova i tako ukrug. Rutinu naruši dramska sekcija koju pohađam ili neko drugo zbivanje. Međutim, ova škola za mene ima poebnu simboliku.

- Moja pokojna baka, tatina mama, bila je čestita, dobra, ali neuka žena. Svoj vek je provela skromno živeći, boreći se da obezbedi hleb sebi, svojoj porodici, tačnije mom tati, mom stricu. Sa svojih 16 godina onoliko koliko ja sada imam, pre tačno pola veka zaposlila se kao čistačica upravo u ovoj školi. Zaposleni su je zavoleli, pa su dve godine krili njeno godište jer nije bila punoletna, dakle ona je većinu svog života provela sa ljudima koji su pre 50 godina osnovali ovu gimnaziju. Profesorima, kao i učenicima bila je miljenica, neke profesorke su je posle radnog vremena zvale da i njima pospremi kući. Zajedno sa gimnazijom i ona jue rasla, i ona se menjala. Uz te ljude je shvatila koliko je obrazovaje bitno, ne samo zbog boljeg života, nego i zbog sopstvenog duha i širenja vidika. To životno znanje prenosila je na mog tatu, a on na mene.

- To je ta čudna spona između memne i ove gimnazije. To su stare, zaboravljene olovke sa kojima se moj tata igrao kada bi ih baka donela kući. Možda je ona upravo maštala o tome da jednog dana njena unuka sedi u Svetinim klupama. Možda je suđeno. Možda me upravo ova škola izvodi na pravi put.

- A šta je sa onim dečkom koji se igrao olovkama? Onim mršavim, crnokosim detetom koje je u ovim prostorijama imalo prvi susret sa klavirom, kome je ova građevina bila hram, a možda i putokaz. To dete je danas čovek koji je dobio tu čast da komponuje himnu gimnazije Svetozar Marković koju će pevati generacije. Tako je ova priča dobila svoj kraj.

- Ne, ne čitajte prethodnu rečenicu... Tako je ova priča dobila novi početak. Tea Tairović 2/7.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NAJLEPŠA KUPALIŠTA ČEKAJU NA VAS: Letnja sezona počinje, a Srbija nudi bezbroj savršenih oaza mira