SVAKI DAN ŽIVIM DEČAČKE SNOVE: Uroš Stevanović, selektor zlatnih vaterpolista za Novosti o "Beogradskoj areni", svojim počecima, "delfinima"

Slobodan Krstović

11. 04. 2026. u 15:00

MALO ko je 25. januara 2026. u grotlu "Beogradske arene" primetio daselektor Uroš Stevanović posle osvajanja evropske krune nije bio savaterpolistima na ceremoniji dodela medalja. Trofejni stručnjak je mirno, razdragan, pozdravljajući publiku izašao iz dvorane i otišao kod roditeljada sa njima proslavi titulu, i uz čašu šampanjca na televiziji gledao kakoNikola Jakšić podiže pehar, kako igrači zajedno sa navijačima slave. Tada su nastale razne priče, ali kormilar "delfina" svoju intimu čuva zasebe.

СВАКИ ДАН ЖИВИМ ДЕЧАЧКЕ СНОВЕ: Урош Стевановић, селектор златних ватерполиста за Новости о Београдској арени, својим почецима, делфинима

Foto Nikola Skenderija

- Posle pobeda i osvajanja trofeja igrači su ti koji trebaju da budu u prvom planu, tako je bilo oduvek i tako treba da ostane. Obično posle velikih pobeda dolazi do potpunog emotivnog i fizičkog pražnjenja i svako na svoj način se nosi sa tim trenutnim stanjem - priča Uroš Stevanović za "Novosti", za vreme turnira Divizije 1 Svetskog kupa u grčkom Aleksandropoliju trofejni stručnjak.

Na mestu na kojem je nikla "Arena", Uroš se kao dečak igrao. O čemu je tada maštao, jer svi mi imamo snove...

- Odrastao sam u bloku 23 i 90-ih na tom prostoru je bio pesak, peščane dine na kojim smo se igrali kao deca. Mislim da je "Arena" trebalo da bude sagrađena za SP u košarci 1994, ali zbog tadašnjih dešavanja sve je to prolongirano i nastavljeno početkom 2000-ih. Kao i sva deca imaš neke snove, maštanja, tada smo svi prirodno bili okrenuti ka sportu, igrali fudbal, košarku, odbojku, tenis, čak i rukomet za školu. Imali smo bazen u školi gde sam naučio da plivam u drugom razredu, i od tada do danas nisam se odvajao od njega. Ne mogu da kažem da sam ostvario dečačke snove već da ih svakim danom živim i dalje.

Kada je počela da se gradi "Arena" teško je iko, pa i Uroš mogao da nasluti da će se u njoj dva puta održati EP u vaterpolu...

- Sigurno ni u najluđim snovima. Evropsko prvenstvo 2016. se smatralo neponovljivim i nestvarnim, onda posle deset godina još jednom. Ko zna šta nas čeka još u budućnosti, možda i 2036. - primećuje Stevanović.

Uroš se u "Areni" dva puta radovao zlatu. Pre deset godina kao pomoćnik Dejana Savića i sada kao glavnokomandujući.

- Nestvaran osećaj, teško se može opisati rečima dok to čovek ne doživi. Ta količina emocija, energije, ljubavi, atmosfere u "Areni", navijača koji su tu zbog reprezentacije, mislim da smo privilegovani što smo to sve osetili i doživeli. Retko koji vrhunski sportisti imaju takvu čast da igraju i osvoje veliko takmičenje pred svojom nacijom.

A da li postoji razlika između 2016. i 2026?

- Imali smo istu rutinu, bili izolovani u istom hotelu, čak sam nasledio i Dejanovu sobu za vreme EP 2016. gde smo radili analizu i pripremu utakmica, trenirali na Banjici... Nikad neću zaboraviti dan finala na 2016, kada sam se probudio sa temperaturom i koja je nestala sa krajem utakmice, to je jedina razlika.

Euforija zbog novog evropskog zlata kratko je trajala...

- Jednostavno je takvo vreme došlo. Stalno je neka trka, moranje, stres, nema se vremena ni za emocije, ni uživanje u trenutku, ni za zdravlje što je najgore. Sve je posle par minuta, sati, dana daleka prošlost i neka nova "utakmica" je već pred tobom.

Nedavno je priznao da dugo nije bio svestan olimpijskog zlata...

- U vaterpolu smo postavili tolike velike standarde da se uspeh podrazumeva, vrednuje se samo zlatna medalja. Na SP 2023. i 2025. bili smo četvrti i oba takmičenja su okarakterisana kao rezultatski neuspeh i u javnosti i u srpskom vaterpolu. To je sa jedne strane dobro, jer te stalno motiviše za najviše ciljeve, ali sa druge nije normalno. Jako je teško biti konstantan u sportu, i drugi treniraju i žele da osvoje medalje, a ne kao mi samo zlata. Ne može u sportu samo da se pobeđuje, mora i da se pati, uči, napreduje, neki porazi su vredniji od pobeda. Pre Beograda sam kod kuće gledao serijal "Vek vaterpola" i tek tada sam shvatio koliki je uspeh osvajanje Olimpijskih igara, a nama to postala normalno. A to je sve samo nije normalno. Tri Olimpijade zaredom 2016, 2021, 2024, a mi se bavimo svakakvim glupostima u našem vaterpolu i zarad njega.

Na konstataciju da je zlato iz Pariza potvrđeno osvajanjem evropske krune u Beogradu uzvraća:

- Za mene ovo nije nikakva potvrda olimpijskog zlata. Ovo je nova, još jedna zlatna stranica našeg vaterpola.

Posle SP u Singapuru bio je dosta umeren u izjavama.

- Iskreno ni ne sećam se najava za EP. Znam da smo bili u velikim problemima, nažalost još u većim na samom takmičenju i najvećim u samoj borbi za medalje. Kako smo kao tim sve to izneli čini me jako ponosnim i to mi je najveći utisak i uspeh ove ekipe do sada.

Nisu samo igrači pod pritiskom, već i stručni štab. Koliko psiholog Andrija Gerić može da pomogne trenerima

- Gera pokušava, nekada uspe a nekada i ne, zavisi od datog trenutka.

U vaterpolu vole rad na duge staze, a Stevanović će konačno imati skoro 18 meseci do SP u Budimpešti...

- Imamo godinu i po da proširimo spisak kandidata za OI 2028. Pred nama je kalifikacioni turnir Svetskog kupa, finalni turnir i Mediteranske igre tokom 2026, gde će šansu dobiti igrači sa šireg seniorskog spiska i juniorski reprezentativci. Moramo da razmišljamo ne samo o u Los Anđelesu, već i o LOI 2032. - završio je Stevanović.

Mi 200, Mađari 5.000 dečaka

NEDAVNO je Stevanović primetio da je baza sve tanja, a prisetio se i dana kada je vodio mladu selekciju.

- Kao selektoru juniorske reprezentacije mađarski kolega mi je rekao da u toj generaciji 2005. godište imaju 5.000 dečaka koji treniraju vaterpolo, a nisam siguran da smo mi imali i 200. Klubovi su u velikim problemima, sa infrastrukturom, stručnim kadrom, brojem dece koje trenira, mora da se promeni ili uspostavi sistem, da se vrate pre svega treneri iz inostranstva, da se radi na marketingu...

Ispod svakog minimuma

- OD 2006. do 2016. godišta imamo ukupno 1.300 registrovanih dečaka koji igraju vaterpolo. To je ispod svakog minimuma za sport čije je Finale EP u Beogradu najgledaniji događaj u istoriji sporta u Srbiji, a i Mađarske, a drugi najgledaniji finale Olimpijskih igara u Parizu - ističe Stevanović.

BONUS VIDEO: TAJNA NAJVEĆEG FUDBALSKOG STADIONA NA SVETU: Ovo je lista TOP 10 „hramova fudbala“ 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PRIPREMA SE „ŠPANSKA PITA“: Novi specijalitet za umetničke sladokusce iz „kuhinje“ Fondacije Mozzart