KAZAN PRORADIO U BOBARAMA PODNO PČINJA: Srbi iz Slavonije ne zaboravljaju rodna ognjišta

Владимир Митрић
Vladimir Mitrić

28. 10. 2025. u 03:49

MNOGI Srbi, koji je muka odvela iz rodne Slavonije, svim srcem žele da se u nju vrate, baš da osveže uspomene kad im je život na pradedovskim imanjima bio lep i prijatan.Jedan od njih je došao iz daleke Amerike da dostojno isprati svog šuraka Željka Lukića Želju, koji je jedan od onih što su umrli puni ljubavi i želje za rodnim krajem.

КАЗАН ПРОРАДИО У БОБАРАМА ПОДНО ПЧИЊА: Срби из Славоније не заборављају родна огњишта

Foto :V.Mitrić

„Vesela mašina“, kako se vazda popularno zove kazan za pečenje rakije, proradila je, posle duže pauze, na imanju Vučkovića, u pitomom i lepom slavonskom selu Bobare, podno Pčinja, između Pakraca i Okučana.

Milorad Vučković, na slici, maštao je i sanjao godinama kada će da lepa rakija, prirodna, potekne iz lule njegovog lampeka na pradedovskom imanju, baš po recepturi njegovog dede Ilije, čuvenog ovdašnjeg domaćina, kog je, kao takvog, po svemu nasledio sin Ranko.A, Milorad je od obojice, kažu komšije, srodnici i prijatelji, poneo najbolje i po karakteru, ali i po znanju, umeću i vredoći kada je domaćinski posao u pitanju.

- A, pečenje rakije bio je jedan od mnogih poslova u domaćinstvu, ali od onih kojim smo se svi radovali, još od malih nogu, jer dok stari čekaju da potekne rakija iz lule, pevajući i nazdravljajući nekom od „bajatih“ rakija, mi deca, smo uživali u njihovoh i pesmi i priči, ali i pečenim kukuruzima, pa i mesu sa žara.Sve je bilo nekako lepo, prijatno, svečano i milo.Nikada neću da zaboravim te dane, kao i najlepše zdravice mog dede, oca, ali i drugih komšija, srodnika, prijatelja i kumova.I sve je bilo, uz Božju pomoć.I kad se radi i kad se odmara.

A, došle su ratne godine, poratne muke, borba za egzistenciju porodice kada su Vučković trbuhom za kruhom stigli do daleke Virdžinije.I, kako kaže Milorad, baš ono što su poneli u dušama, sa rodnih ognjišta, najviše ih držalo i održalo i kada je bilo najbolje.Milorad je, sa suprugom Milicom, koja je iz obližnjeg Dubovca, otišao i Ameriku pre četvrt veka i dve kćerke.Radom, trudom, čašću, poštenjem i, kako naglašavaju verom u Boga, uspeli su.U penziji su, podigli su dvoje divnih unučadi, koje su im podarile dobre kćerke Maja i Monika, i često dolazi i u Srbiju i u rodni kraj, odakle su potekli i gde danas, kako kažu, „Bogu hvala živi dosta njihovih srodnika, dok je znatan deo i u rasejanju“.

- Kad „raspalim kazan“ osećam se kao da nikada nisam ni odlazio iz  mojih Bobara i pamtim samo lepe trenutke -priča sa blagim, umilnim izrazom na licu Milorad, dok sprema novi kazan. -I sećam se svih saveta mog oca i dece kad sam bio uz njih dok se pekla rakija.I zato je ova rakija „kao mleko“, čista kao suza, i nosim je, s radošću, u daleku Ameriku, podjednako volim da pečem i lozu, i šljivu, i krušku.Svi se raduju mojoj „mučenici“ u Virdžiniji, ne samo naši ljudi. Naša rakija, jednostavno, briše sve granice među ljudima.Zato i volim, kako kaže ona narodana,  da „založim i zažarim“ i spremiću jednu količinu da čuvam i za punoletsva naših unučadi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

OVO SE NE VIĐA ČESTO! Nikola Jokić se zatrčao ka košu i digao sve na noge (VIDEO)