NEĆE MOĆI, Peščanik juče, danas, sutra

Филип Родић

13. 04. 2025. u 07:00

KOJA je uloga "javnog glasila 'Peščanik'" u srpskom društvu? Da li su taj medij i oni koji se tu oglašavaju nevini za polarizaciju srpskog društva, koja počinje da nadilazi puku političku podeljenost?

НЕЋЕ МОЋИ, Пешчаник јуче, данас, сутра

Foto Z. Jovanović

Konzervativni britanski političar Inok Pauel izgovorio je 20. aprila 1968. godine reči koje će ga koštati političke karijere koja je imala sve uslove da bude briljantna. U obraćanju svojim stranačkim kolegama koje je kasnije nazvano "Govor o potocima krvi" Pauel je upozoravao na pretnju koju, kako je smatrao, po njegovu zemlju predstavlja visok nivo imigracije. "Dok gledam u budućnost, ispunjen sam zlom slutnjom. Poput Rimljanina, vidim Tibar koji se puši od krvi", rekao je Pauel tada parafrazirajući Vergilijevu "Eneidu". Dan posle ovog govora isključen je iz Vlade u senci tada opozicione Konzervativne stranke, gde je bio ministar odbrane, i time je praktično stavljena tačka na političku karijeru čoveka s kojim se, prema istraživanjima, slagalo čak 74 odsto Britanaca. Da je bio dalekovid, pokazuje, na primer, naslov britanskog javnog servisa u tekstu o kriminalu za koji su najodgovorniji imigranti - "Napadi nožem: U Ujedinjenom Kraljevstvu bukti rat".

Da li je Pauel ovim govorom širio paniku? Ne bih rekao. Pre je upozoravao na ono što veruje da će se desiti ako se politika koju vodi London nastavi u istom pravcu. Da li je zbog toga "nadrljao"? Svakako da jeste. Da li je kolumnista "Peščanika", doktor rodnih studija sa Soroševog univerziteta Dejan Ilić širio paniku kada je izjavio da će doći do krvoprolića (reka krvi) ukoliko njegovi saborci iz opozicije ne pristanu da sede s političarima iz vlasti u nekakvoj "prelaznoj vladi"? Ne bih rekao ni to. Iako postoje mnoge razlike između njegovog i Pauelovog upozorenja (ne samo ideološke), i on je upozorio o tome šta veruje da će se desiti ako se nastavi sa sadašnjim kursom.

Rekao bih da Dejana Ilića pre treba pohvaliti nego kuditi što je u javnost jasno izneo kuda vodi put kojim trenutno idu njegovi saborci - u krvoproliće - i da je time zapravo učinio uslugu vlasti. Druga je stvar što "prelazna vlada" za koju se zalaže može biti plod samo ucene tim krvoprolićem i ničega drugoga. Treća je stvar što, kako se čini, ni Dejan Ilić ne bi odustao od tog puta po cenu krvoprolića. Da je suprotno, pozvao bi na smirivanje situacije i dijalog.

Ali ovo nije prvi put da ljudi koji orbitiraju oko "široj javnosti potpuno nepoznatog portala", kako "Peščanik" opisuje novinarka lista "Danas" Snežana Čongradin, suočeni s opasnošću od krvoprolića, to krvoproliće priželjkuju i čak žale što se ono nije desilo 6. oktobra 2000. godine. Dobar primer ovoga je njihov odnos prema Zoranu Đinđiću, njegovom ubistvu i (zlo)upotrebi mrtvog Đinđića. Primer toga je sada pokojni novinar Miloš Vasić, koji u emisiji "Peščanika" od 28. 2. 2003. (samo 12 dana pre ubistva) žali što Đinđić nije bio suroviji po padu režima Slobodana Miloševića: "Đinđićev čuveni makijavelizam je pao, naravno, na ispitu već u prvoj polovini oktobra 2000. godine kada, jednostavno, nije prekršio te ugovore i uradio šta je trebalo da se uradi, sproveo čistku gvozdenom metlom i 'ćao, đaci'."

Oni koji su posle ubistva najviše govorili o "političkoj odgovornosti" i tražili da Đinđićevi, ali pre svega njihovi politički protivnici budu pometeni gvozdenom metlom, te osuđivali "medijsku hajku, koju su neposredno uoči ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića stvarale pojedine novine" kao "svojevrsnu pripremu za atentat" su, ako bi se ovi parametri primenili i na njih, učestvovali ako ne i predvodili tu hajku.

Jedna od dve urednice ovog "javnog glasila" Svetlana Lukić u istoj emisiji od 28. 2. 2003. sprda se čak i sa Đinđićevom polomljenom nogom: "Ne znam da li ste primetili, premijer nam je postao još prgaviji i još arogantniji. Nadam se da je to samo zato što ga boli ona noga, a moguće da je postao takav, dakle samouvereniji, ako je to još moguće." Slično tome, Lukićeva se u emisiji od 21. 2. iste godine podsmevala i atentatu na Đinđića kod Beogradske arene: "E sad, drugo je pitanje da li je neko pokušao da ubije Đinđića juče ili je, kako je on to rekao, to neki nesavesni vozač na auto-putu vežbao vožnju. Da li je ili nije to pokušaj ubistva, nemam pojma. Pošto on sve zna, onda da ne razmišljamo mnogo." Na to se nadovezao njen sagovornik, danas veliki poštovalac lika i dela Zorana Đinđića, reditelj Goran Marković: "Strašno bih voleo kada bi se pojavio jedan čovek koji ima neki format, koji bi mogao da se suprotstavi Đinđiću. Njegovo ime i prezime sigurno ne znamo u ovom trenutku."

Novinar i jedan od osnivača nedeljnika "Vreme", sada pokojni Stojan Cerović, upoređivao je na "Peščaniku" (24. 1. 2001) Đinđića s mafijaškim bosom iz "Kuma" Vitom Korleoneom i pozivao EU da "reaguje": "Taj problem mafije za koju u stvari ne znaš da li je mafija ili država, to što sam Đinđić lično poznaje neke od bosova, mislim da je to nekakva centralna priča ("). Postoji tu neki posao koji se možda ne vidi dovoljno ("). Slušaj, ne može to tako kako si ti zamislio, ne možeš ti da budeš i premijer i Vito Korleone. Biraj".

Emisije i tekstovi "Peščanika" iz tog vremena prepuni su ovakvih citata o Đinđiću i pored jasne i otvorene kriminalizacije sadrže i zamerke na njegovu "ružnu prošlost", uključujući i "famoznog vola na Palama" (takođe pokojni Teofil Pančić, 27. 3. 2002). Nisu li ove kritike Đinđića iznenađujuće slične onim koje danas iz istog kruga čujemo na račun Aleksandra Vučića?

Pitanje je da li je "Identitet" (zabranjen u "Sablji") Gradiše Katića (uhapšen u "Sablji"), čiji je, kako je priznao ovaj urednik, vlasnik bio šef Zemunskog klana Dušan Spasojević (ubijen u "Sablji"), više doprineo kriminalizaciji i dehumanizaciji Zorana Đinđića i podeli društva u to vreme, ili "Peščanik" Svetlane Lukić i Svetlane Vuković, čiji su defakto vlasnici Nacionalna zadužbina za demokratiju, Rokfeler fondacija i drugi nama dobro poznati belosvetski "filantropi" i borci za naše dobro.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

IMAO SAM PROBLEME - ZATO JE TITULA DRAŽA: Alkaraz otvorio dušu posle osvojanja Monte Karla