MORAL PROFESIJE: Šta nam Miša Brkić prodaje tvrdnjom da su Venecuelu uništili "komunisti", a ne američke (i evropske) sankcije?

Филип Родић

18. 01. 2026. u 17:27

ZA političara nije greh da laže, jer političaru je posao moć i vlast, a za intelektualca jeste jer je intelektualcu posao istina - pisao je španski filozof Hose Ortega i Gaset, kako voli da ga citira moj kolega Muharem Bazdulj, ukazujući da moral nije isti za svaku profesiju, jer ni očekivanja društva nisu ista za ljude koji se bave različitim poslovima.

МОРАЛ ПРОФЕСИЈЕ: Шта нам Миша Бркић продаје тврдњом да су Венецуелу уништили комунисти, а не америчке (и европске) санкције?

Foto Z. Jovanović

Na primer, za pijačnog prodavca nije toliki greh ako vas laže o kvalitetu nekog književnog dela, ali je varanje na vagi vrhunski zločin. Isto tako, za jednog novinara, posebno onog ekonomskog, najveći greh prema profesiji je da vas laže o ekonomiji i uzrocima ekonomskog kraha jedne zemlje. Pa makar, odnosno utoliko pre, ako je to uvijeno u plašt niza tačnih i vrlo preciznih ekonomskih podataka. Jer takvoj proceni ste skloni da verujete.

Takvo ogrešenje prema moralu profesije počinio je ekonomski novinar Miša Brkić pišući tekst o tome kako je "komunizam ojadio Venecuelu". Iznosi Brkić u tekstu čitav niz podataka koji su, čini se zbog ostatka teksta, tu više da neistine deluju uverljivije, nego da čitaocu daju pravu sliku o dešavanjima u zemlji o kojoj piše. Prvo, greši Brkić što Venecuelu proglašava za "komunističku zemlju".

Noam Čomski, na primer, kaže: "Čavezovu kapitalističku vlast nikada nisam opisivao kao 'socijalističku' niti nagoveštavao nešto toliko apsurdno. Ona je vrlo daleko od socijalizma. Privatni kapitalizam je očuvan." Privatni sektor donosio je čak 70 posto BDP-a 2009. Čavističku vlast je kao "državni kapitalizam" opisivao i Ijan Bremer, vlasnik i predsednik konsultantske kuće za politički rizik "Jurejža grup" i autor knjige "Kraj slobodnog tržišta".

Piše Brkić i kako su "čavisti" od Venecuelanaca napravili "najsiromašnije i najbeznadežnije ljude na planeti". O beznadežnosti je teško pisati na osnovu opipljivih podataka, ali iako nisu bogati, Venecuelanci su daleko od toga da su "najsiromašniji". Prema Međunarodnom monetarnom fondu, Venecuela je 59. na listi najsiromašnijih, ispred, na primer, Pakistana ili Libana. Što, svakako, nije utešno.

Problem sa Brkićevom "analizom" je, međutim, nešto mnogo ozbiljnije od ovoga. "Analiza", očigledno je, ima za cilj da čitaocu dokaže da kidnapovanje Čavezovog naslednika Nikolasa Madura i najavljeni dolazak američkih multinacionalnih (zar "američko" i "multinacionalno" nije u koliziji?) naftnih kompanija nije "tragedija" nego zapravo spasonosno.

Ukazuje Brkić kako se kretao BDP Venecuele u vreme vladavine čavista - "Pre 25 godina BDP Venecuele bio je oko 4.800 dolara po stanovniku. U 2014. godini, bio je skoro 16.000 dolara. A najnovije procene za 2025. godinu su oko 4.000 dolara - otprilike 20 procenata manje nego 2000. godine i 75 odsto manje nego 2014. godine." Ukazuje on i na probleme sa snabdevanjem vodom, hranom, lekovima" Brkić ispravno ukazuje i na negativne trendove u venecuelanskoj naftnoj industriji: "U 2024. na listi godišnje proizvodnje 12 članica Opeka Venecuela je bila na 9. mestu s dnevnom produkcijom od samo 874.000 barela.

Poređenja radi, Saudijska Arabija je u istom periodu proizvodila blizu 10 miliona barela dnevno, a ispred Venecuele bili su UAE, Irak, Kuvajt, Iran, Nigerija, Alžir i Libija. Još 2015. godine PDVSA je, prema podacima OPEK-a, uspevala da izvozi dva miliona barela sirove nafte dnevno, da bi 2021. godine izvoz pao na 500.000 barela, a 2024. iznosio je 655.000 barela. U novembru 2025. skočio je na 921.000 barela. Venecuela sada predstavlja manje od jedan odsto globalne ponude sirove nafte."

Dodaje Brkić kako je "Kina kao veliki prijatelj Madurove Venecuele i veliki kupac njene nafte prestala od 2016. godine da investira i kreditira naftni sektor te države jer je bila razočarana razmerama korupcije i rasipništva bolivarskih revolucionara". Ovo je neistina. Prema podacima agencije Rojters, kineski investitori su posle 2016. u naftni sektor Venecuele uložili 2,1 milijardu dolara.

Prema Almanahu CIA - da se ne pozivamo na neke podatke koji bi mogli biti protumačeni kao blagonakloni prema Venecueli, ili Kini - "kineske strane investicije u Venecueli dostigle su vrhunac od 3,5 milijardi dolara 2018, ali od tada se konstantno smanjuju". CIA dodaje i razlog za taj pad i u tome je i suština Brkićevog profesionalnog nemorala - "to je delom zbog širenja američkih sankcija protiv Venecuele 2019. godine, velikog pada cena nafte 2020, uporne hiperinflacije i lošeg upravljanja venecuelanskim naftnim sektorom".

Zaista je neverovatno da pošteni Brkić nijednom rečju u celom svom tekstu nije pomenuo američke sankcije i njihovo (i evropsko) otimanje venecuelanske imovine. Da je teza da je (samo) "komunistička tiranija" zaslužna za loše stanje u ovoj zemlji pogrešna i da privatizacija (prodaja strancima) naftne industrije nije jedino rešenje za izlazak iz bede pokazuju i podaci koje sam iznosi. Pre Čaveza nije bilo "komunizma" u zemlji i naftni sektor je bio u vlasništvu "američkih multinacionalnih" kompanija, pa je BDP 2014. bio skoro četiri puta veći nego pre dolaska "komunista" na vlast, a i pad izvoza nafte na koji Brkić ukazuje ne koincidira sa nacionalizacijom naftnog sektora nego sa uvođenjem američkih sankcija 2019.

Razlog ovome? S obzirom na to da Brkić piše za "Danas", može se naslutiti da skretanje pažnje sa spoljnog faktora na "nesposobnost" i "korumpiranost" domaćih elita, i traženje spasa upravo u tom stranom faktoru, ima za cilj stvaranje istog sentimenta i argumenta kod domaćeg čitaoca prema našim vlastima, koje se optužuju za iste stvari kao i venecuelanski "diktator". A ne smemo zaboraviti ni NIS. I tu kompaniju sada, verovatno, uništavaju "komunisti", a ne američke sankcije. Mislite o ovoj vrsti morala profesije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ODREKLA SE JAVNO RUSIJE, PA ODMAH DOŽIVELA OVO! Velika ruska zvezda nije ni sanjala da šta će da joj se desi