GALERIJA FRESAKA KAO KULTURNO BLAGO: Čuvar fresaka iz manastira i crkava sa teritorije Srbije (FOTO)

Новости онлајн

09. 05. 2025. u 09:00

JEDINSTVENA u svetu po svom obimu i značaju, zbirka Galerije fresaka čuva najvrednije blago naše kulture i daje uvid u “zlatno doba” vizantijske i srpske umetnosti.

ГАЛЕРИЈА ФРЕСАКА КАО КУЛТУРНО БЛАГО: Чувар фресака из манастира и цркава са територије Србије (ФОТО)

Foto: J. Cosin

Šta treba da znate o Galeriji?

Galerija fresaka Narodnog Muzeja u Beogradu, osnovana je 1953. godine i predstavlja 1300 kopija fresaka, ikona, minijatura i oko 300 odlivaka srednjovekovne skulpture i epigrafskih spomenika, koji predstavljaju vrhunce srpske i vizantijske umetnosti od 11. do sredine 15. Veka.

Savet za nauku i kulturu Vlade FNRJ doneo je odluku 1947. o osnivanju muzeja fresaka, a Bogdan Ignjatović je pobedio na konkursu za projekat 1951. Godine. Kopije fresaka naših poznatih umetnika obišle su svet, a prva izložba preko granice bila je u organizaciji sa čuvenim Smitsonijam institutom u Njujorku 1964. godine. Freske su doputovale i do Lenjingrada, Kuopi, Nju Delhija, Tokija, Sidneja, Pariza i Firence. 

1973 godine, u sastavu Narodnog muzeja, Galerija nastavlja dosadašnju funkciju izlaganja kopija fresaka sa ostalim manifestacijalma, kao što je festival duhovne muzike “Horovi među freskama” koji je prvi put održan 1995 godine.

Privatna arhiva

Kako nastaje freska?

Freska je slika na svežem malteru koja se izvodi na zidu na koji se nanosi noseći i završni sloj maltera. Prvi deblji sloj, koji se naziva aričo, nastaje od kreča i peska, dok drugi sloj, lintonako, potiče od dobro pripremljenog starog i masnog kreča, a ponekad se dodaje rečni pesak, slama ili pleva od žita.

Za vreme antičke Grčke, umetnici su dodavali mermer ili pucolan (vulkanska zemlja) kako bi, u kombinaciji sa vodom, malter bio čvršći.

Ono što nazivamo pravom freskom, “fresko al fresko” stvara se slikanjem mineralnim pigmentima koji su bogati gvožđem ili bakrom na svežem malteru.

Pigmenti mogu da sadrže i materijale poput okera, zemlje, azurita, kreča, cinober, ultramarina, lapis lazulija, nakon čega se dodaje poslednji sloj maltera. 

Seko ili suva freska je tehnika sa pigmentima koji se vezuju na bazi vode i lepka (jaje, kazin, tutkalo), a kako se navodi u monografiji Bojana Popovića, ova tehnika je često bila završnica slikanja. 

vikipedia

Kopije i mulaži

Postoji razlika između kopija i mulaža, to jest odlivaka.

Mulaži važe za verodostojnije komade, međutim kopije su istinitije jer je proces stvaranja isti nalik originalu. U našoj istoriji, kako navode stručnjaci, najčešće su upotrebljeni ikonografski obrasci. 

Pojedini autori podrazumevaju da je muzej kao institucija zasnovan na originalima. Međutim iako su oni zaštitni znak, oznaka, žig većine muzeja, autentičnost, jedinstvenost i identitet mogu da im pruže i kopije, kao što je slučaj s Galerijom fresaka u Beogradu - naveo je Popović u monografiji i naglasio da iako kopija može biti slična originalu ona nije ista i ne može preuzeti njegovo mesto, iako originala više nema.

Sam proces stvaranja potiče iz katoličke crkve, u skladu sa vizantijskom ideologijom, posle Tridentskog koncila, a u Rimu je u periodu 1560 do 1580. godine započeta izrada replika antičkih fresaka i srednjovekovnih mozaika. Kopije koje se nalaze u zbirci Galerije fresaka, izrađene su od strane naših akademskih umetnika.

Odražavaju original do najsitnijih detalja, dimenzija, oštećenja i tehnika, a većina je nastala radom na terenu prilikom poseta spomenika koji su danas uništeni ili ugroženi. 

Foto Vikipedija

Beli Anđeo

Možda i najpoznatija freska srpske, a i evropske srednjovekovne umetnosti jeste Beli anđeo koji je deo kompozicije “Hristov grob” manastira Mileševa iz 13. veka. Freska je poznata po paleti boja i izrazu anđela, a izuzetna estetika ovog dela se smatra jednim od najvećih dostignuća vizantijskog slikarstva.

“Beli Anđeo” je bio izložen u Firenci kao prepoznata ključna karika vizantijske i renesanse umetnosti, a kopija koju je verno prenela Zdenka Živković, postala je prepoznatljiva na svim međunarodnim izložbama zbog svoje duhovne snage i estetike.

Živković je i kopirala monumentalnu kompoziciju “Uspenja Bogorodice”, delo “Bogorodice iz Blagovesti” koja je izložena u stalnoj postavci u bazilici Santa Kroče u Firenci.

Takođe je prenela važnost fresaka Svetog Save i Svetog Simeona, kao i živopisne “Pastire iz Rođenja Hristovog”. 

Uspenje Bogorodice (freska iz manastira Sopoćani)

Uspenje Bogorodice

Još jedna freska iz 13. veka proglašena je najlepšom freskom srednjeg veka na Svetskoj izložbi u Parizu 1961. godine, i prikazuje smrt i uznesenje Bogorodice na nebo. Ono po čemu je ova freska posebna jesu žive boje i ona predstavlja vrhunac raške škole slikarstva. Njenu vrednost je prepoznao i UNESKO, koji je uvrstio Manastir Sopoćane na listu svetske baštine. 

Manastir Sopoćani takođe poseduje još jednu fresku, koju je prenela Živković, a to je “Bogorodica iz Blagovesti”. Ona prikazuje Bogorodicu u trenutku kada joj arhanđel Gavrilo objavljuje rođenje Hrista. Poznata je po nežnosti i eleganciji i odražava vizantijski uticaj na srpsku umetnost. 

Kopije fresaka Bogorodice Ljeviške iz Prizrena, bile su ključne prilikom tumačenja umetnosti doba Milutina i nekadašnje prestonice Prizrena.

Sveti Sava i Sveti Simeon

Sveti Sava i Sveti Simeon, osnivači srpske crkve i države, su često zastupljeni u zbirkama Galerije i freske sa njihovim likovima imaju ne samo duhovni, već i nacionalni značaj jer predstavljaju ključne figure naše istorije. 

Tu su i Vladarski portreti Simonide i Milutina iz 14. veka koje važe za primer vladarskih portreta u srpskoj srednjovekovnoj umetnosti i približavaju posetiocima i ljubiteljima ove vrste umetnosti moć Nemaljića i sofisticiranost tog doba. Simonidin portret je posebno cenjen zbog detalja i izložene su u Firenci sa ostalim srpskim freskama. 

FRESKA Simonida iz Gračanice, Foto Vikipedija

Zlatno doba freskoslikarstva

Od 13. do 14. veka, preciznije doba manastira Studenice, Sopoćani i Mileševa, označavaju zlatno dobra freskoslikastva i smatraju se samim vrhuncem ovog umetničkog pravca.

Kopije koje potiču iz Galerije obišle su ceo svet i doprinele su tome da srpska umetnost bude prepoznata kao deo evropskog kulturnog nasleđa. 

Nažalost, od 2016. godine, Galerija je zatvorena za javnost, dok su eksponati delimično premešteni i izlagani na privremenim izložbama širom Srbije.

Iako detalji o ponovnom otvaranju nisu poznati, ljubitelji fresaka i srednjovekovne umetnosti željno očekuju povratak u Galeriju fresaka.

Foto: Novosti

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DONČIĆ OTKRIO ISTINU: Evo šta je uradio kad je čuo da odlazi iz Dalasa, besno ga bacio, pa otkrio da li ga i dalje koristi (VIDEO/FOTO)