I PRASETINA JE ZDRAVA HRANA: "Novosti" sa Desankom Vukmirović (103), jednom od najstarijih Beograđanki

Miljana Lutovac

16. 03. 2026. u 16:46

ŠKOLSKI drugovi su nekad bili iskreni i pravi. Svi smo bili jednaki i vladalo je zajedništvo, niko se nije poredio, niti ismevao nekoga ko ima manje. Kad su došle bolje posleratne godine, kolači su se pravili dvaput nedeljno, a komšinice se nisu najavljivale....

И ПРАСЕТИНА ЈЕ ЗДРАВА ХРАНА: Новости са  Десанком Вукмировић (103), једном од најстаријих Београђанки

Foto: Zoran Jovanovic

Ovako se mladosti svog života, koji je ušao u 103. godinu, priseća Novobeograđanka Desanka Vukmirović. Jedan od najstarijih stanovnika Novog Beograda za "Večernje novosti" sa velikom jednostavnošću govori o vremenu koga više nema i otkriva da su njena "zdrava hrana" bili testo, kolači i - prasetina..

Ne izlazi napolje, u kući se služi hodalicom. Imala je sreće da od 1954. godine živi u istom stanu, u najstarijem delu Novog Beograda - Paviljonima, gde o njoj brine ćerka Ljiljana, dok je redovno posećuju kćerka Vesna i zet Nebojša Nikitović. Ima i unuku, Lidiju, koju obožava i koja je takođe redovno posećuje. Naša ekipa primljena je u dom Vukmirovića toplo i srdačno, a baka nam nije dala da odemo dok ne probamo kolače.

Desanka je rodom iz sremskog sela Vojka, kod Stare Pazove, a u prestonicu je došla početkom pedesetih godina prošlog veka - zbog ljubavi. Prvo je živela u starim barakama kod Studentskog grada, koje su napustili Nemci. Tamo je sa mužem Miletom Vukmirovićem živela do 1954. godine, kada se uselila u stan u kome je i danas.

- Moj suprug je bio prvoborac i on je bio moja veza sa Beogradom. Kada smo se uselili u ovaj stan nije bilo struje, koristili smo petrolejke, ali smo bili srećni što imamo krov nad glavom. Ubrzo se rodila ćerka Ljiljana, a zatim i Vesna - priseća se Vukmirovićeva. Nažalost, bez svog Mileta baka Desa živi od 1987. godine.

Ponosna na unuku Lidiju

KADA smo Desanku upitali za najsrećniji trenutak u životu, bez razmišljanja je odgovorila - "rođenje moje unuke Lidije". Porodično su proslavili svaki njen uspeh, diplomu, magistriranje. Međusobno jedna drugoj tepaju "bajmok", a baka je ponosna na to što je ona uspešan lekar specijalista anesteziolog.

Spletom ratnih okolnosti, Desanka je pre zvaničnog preseljenja u Beograd, 1942. godine sa svojim komšijama iz Vojke oterana u logor na Staro sajmiše.

- Nemci su bili u svakom sremskom selu i bili su loše raspoloženi prema našem narodu - priseća se ona. - Tajno se živelo, pa nije bilo ni vremena za ljubav. Oterani smo u logor na proleće, a oni su od nas tražili da vršemo žito što brže kako bi se izvezlo u njihovu zemlju.

Posleratno vreme pamti po nemaštini i skromnom životu. Ističe da su se ljudi iz različitih krajeva pomagali, a vladala su sloga i ljudskost. Rat je prekinuo i njeno školovanje. Kasnije je dve godine pohađala tadašnju Petu žensku gimnaziju, današnju Petu beogradsku.

Bilo je, naravno, i lepih trenutaka. Desanka je sa porodicom volela da odlazi na more u Crnu Goru, putovala u Slovačku, Grčku, obilazila brojna odmarališta, a najviše je volela svoju vikendicu u Krčedinu. Tamo je orezivala vinograd, radila u bašti i održavala vikendicu. Kaže da joj je to možda produžilo život, pored toga što nikada nije bila pušač, niti je konzumirala cigarete.

I danas voli da kuva

DESANKA i danas, u 103. godini, ponekad za kuhinjskim stolom promeša smesu za kolače koje je posebno volela i za koje recept ne zaboravlja. Priča da joj je baš krivo kada zaboravi deo recepta, a bila je poznata kao odlična kuvarica.

- Kolači su se ranije pravili dva puta nedeljno. Komšinice se nikada nisu najavljivale kada dolaze na kafu, a na stpo su se obavezno iznosili i kolači. Krofne su bile obavezne, kao i "sremačke" štrudle - priča Vukmirovićeva.

Osim slatkiša, na Desankinoj trpezi najzastupljenija su bila kalorična sremska jela, mnogo testa, a i prasetina.

Uz kuvanje, bila je majstor ručnih radova i vezla je goblene, ali i heklala, plela i šila. Sa drugaricama je u mladosti volela da čita i prepričava romane.

Veliki je ljubitelj sporta i danas redovno prati našu reprezentaciju u svim sportovima. Šaljivo kaže da je pomalo razočarana u fudbalere. Iako lošije vidi, u srcu joj je najbolji teniser u istoriji Novak Đoković, čije mečeve redovno prati. Uporna je i ne preskače šetnje po stanu. Televizor je u njihovom domu redovno uključen i baka Desa je upućena u pojedina dnevno-politička dešavanja. Ponekad se priseti i nekog vica.

Za kraj, Desanka Vukmirović svim mladima poručuje da budu štedljivi, veliki radnici i da ne eskiviraju posao i životne probleme.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ON IMA VELIKI EGO! Zoran Savić progovorio prvi put od kad je napustio Partizan