Regent u avionu

Boris Ciglić

08. 09. 2009. u 00:00

 Nakon izvršene smotre i razgovora sa majorom Vitrom i njegovim ljudima, regent Aleksandar Kara?or?evi? je sa kapetanom Polanom izveo polu?asovni let iznad Beograda

 USPESI eskadrile doneli su mnogobrojna priznanja, pohvale i odlikovanja njenim pripadnicima, a 9. avgusta aerodrom na Banjici je posetio regent Aleksandar Karađorđević. Nakon izvršene smotre i razgovora sa majorom Vitrom i njegovim ljudima, regent je sa kapetanom Polanom izveo polučasovni let iznad Beograda.
Usled pristiglih obaveštajnih izveštaja o pokretima neprijateljskih trupa u dolini Černe, Vrhovna komanda je 11. avgusta naredila da se u Prahovo hitno uputi odeljenje koje bi izvršilo potrebna izviđanja. Izviđači, kapetani Žan Dufor de Rošfor i Fransoa Tilan i sedmorica pripadnika zemaljskog ešelona sa potrebnom spremom otišli su vozom sledećeg dana.
Dva aeroplana u kojima su bili poručnik Moris Mer, sa mehaničarom kaplarom Anrijem i narednik Rene Kornemon sa mehaničarom kaplarom Marselom Matifasom su poleteli ka Prahovu 15. avgusta ali je tamo stigao samo jedan. Sledećeg dana stigla je vest da su Kornemon i Matifas zalutali i sleteli kod sela Halvadži u Bugarskoj. Oni su pušteni da odu u Srbiju posle nekoliko dana, ali se Kornemon kasnije vratio u Bugarsku kako bi doterao i svoj aparat, što je i učinio 6. septembra. U međuvremenu je kao zamena sa Banjice u Prahovo upućen drugi aeroplan.
Vredi spomenuti da je u Prahovu i Kladovu u to vreme bilo stacionirano sedam ruskih topovskih baterija, od kojih je jedna protivavionska. Baterija pod komandom kapetana Miklaševskog, stacionirana kod Kladova je u vrlo kratkom roku prijavila obaranje tri austrougarska aviona. Prvi se 23. avgusta srušio na ušću Crne reke. Preostala dva su oborena 17. i 21. septembra, srušili su se na rumunsku stranu Dunava kod Turnu Severina.
Zbog nedostatka obučenih izviđača, Vrhovna komanda je 1. avgusta naredila da se izvrši izbor deset oficira koji bi prošli odgovarajuću obuku. Školovanje izabranih kandidata, pešadijskih kapetana Mihaila Gavrilovića i Marka Božovića, artiljerijskog kapetana Čedomira Petrovića, rezervnog artiljerijskog poručnika Miroslava Nikolića, pešadijskih potporučnika Bogoljuba Lazića, Novice Rakočevića, Mila Radulovića i Borivoja Popadića, rezervnog pešadijskog potporučnika Riste J. Ristića i rezervnog konjičkog potporučnika Žarka Vučkovića, otpočelo je sa izvesnim zakašnjenjem, 7. septembra na Banjici. Grupi su se posle nekoliko dana priključili pešadijski kapetan Dragoljub Blagojević i pešadijski poručnik Đorđe Roš. Pored teorijske obuke kursisti su vrlo brzo bili slati na izviđačke zadatke.
„Mi izviđači smo stanovali u Beogradu i svako jutro dovođeni automobilom na aerodrom.
„Pomenutoga jutra kola nisu došla na vreme, usled defekta u motoru i tako smo stigli sa zadocnjenjem na Banjicu, gde je moj avion bio već pod parom i pilot me je sa ostalim osobljem, sa nestrpljenjem očekivao a drugi izviđači već bili odleteli. Tako sam se u toj brzini i pometnji popeo u avion, ne uzevši moju bundu kombinezon, koji je u to vreme, za takve letove bio neophodan. No šta se sve ne čini i ne reskira kada su u pitanju bili naši tako ugledni saveznici i važni zadaci.
Ubrzo smo bili na neprijateljskoj strani fronta i počeli sa izvršenjem postavljenoga zadatka - iznalaženje mesta i položaja neprijateljske artiljerije, na padinama oko Zemuna u širini od Bežanije do obale Dunava a u pravcu Novog Sada“.
(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije