Tumač i čuvar vere

 PIŠUĆI svoju autobiografiju, Nikola Tesla za svog oca kaže: "Veoma učen čovek, pravi prirodni filozof, pesnik i pisac, a za njegove propovedi se govorilo da odišu rečitošću, poput one Abrahamove u Santa Klari. Posedovao je čudesno pamćenje i često je recitovao dugačke tekstove na nekoliko jezika. Često je u šali govorio da može da rekonstruiše neke od klasika ukoliko se izgube, recitujući njihova dela.
Njegov stil pisanja je izazivao divljenje.
Njegove rečenice su bile kratke i jezgrovite a on je bio vrlo duhovit i satiričan".
"Moj je otac imao veliku biblioteku", kaže dalje Nikola Tesla. "Jednom prilikom sam naišao na roman pod naslovom "Abafi" (Abin sin), srpski prevod poznatog mađarskog pisca Jožike", za koji Nikola Tesla u autobiografiji kaže da je na njega izvršio presudni uticaj u jačanju volje.
Profesorka Dana Budisavljević u Zagrebu, unuka Milutinove kćerke Angeline, čuva(la) sledeće knjige iz biblioteke prote Milutina:
- Knjižica carinskih propisa za ilirske provincije, štampanu na francuskom jeziku u Trstu 1811. godine, najverovatnije da je ovo knjiga Nikole Tesle, oca Milutinovog, koji je bio oficir "slavnog Napoleona",
- Šilerova i Geteova sabrana dela, štampana u Štutgartu 1867. i 1869,
- Indeks zabranjenih knjiga katoličke crkve, Pariz, 1826,
- Protestantske propovedi Filipa Jakoba Spenerna, 1.008 stranica, bez registra na kraju, na nemačkom jeziku, Frankfurt na Majni, 1595, sa rukopisnim ćiriličnim beleškama na marginama pojedinih stranica,
- Vukove narodne pesme,
- Službenik (liturgije) iz 1519. godine, koji je štampao Božidar Vuković u Veneciji. Ova najstarija štampana knjiga na južnoslovenskim jezicima, danas se nalazi u biblioteci biv. predsednika SAD Hari Trumana, Independens, Misuri, koju je Trumanu poklonio Sava Kosanović, Milutinov unuk.
Da je Milutin Tesla zaista bio vrstan propovednik, svedoči i Nikolin školski drug Mojsije Medić: "Za četiri godine kasnije bio si nastavnik u vjeri svom sinu Nikoli i svjema drugovima njegovima, od kojih sam ja jedan... One propovijedi pokojnikove, koje nam je po koji put na ekshorti čitao i tumačio, na godinu dana uoči smrtnog časa njegova, slušao sam po drugi put, ali kao zrio mladić, i tada mi je sve ono iz đakovanja oživjelo ponovo u glavi.
Onaj lijepi narodni jezik i onaj uzorni slog, čime su se odlikovale propovijedi "starca Milovana" (kako Medić često naziva protu Milutina), nekoliko puta nagonili su me na nj s rečima: "Papa, dajte mi današnju propovijed da je pošaljem u srpske novine". I svagda mi odgovorio: "Neka stoji; kad umrem, pa ako moj Nikola ne bude kadar da to uradi, išti sinko, od moje stare, pa biraj koju hoćeš". Propovijedi Milutinove bile su pisane ćirilovskim slovima, a pismo je bilo razgovjetno i zbijeno".
O sudbini Milutinovih propovedi Mojo Medić piše i posle susreta s Nikolom Teslom u Beogradu, 1892. godine: "...govorio sam mu za propovijedi očeve, ali sam protrnuo, kad mi reče da je vrlo malo od očevih spisa ostalo, a sve ono drugo da je spaljeno! Grdna je šteta što je oganj progutao crkvene besjede dobroga govornika, vještoga pisca i umnoga bogoslova, jer tim je srpska homiletička književnost ostala bez priloga iz kršne Like, kojim bi se doista ponosila bila. Još većma treba da žalimo što je za tinji čas izgorio mnogogodišnji trud vrloga nam Milutina, kad doznamo da je jedna ličnost iz najviših krugova u monarhiji kad je čula u Senju na kamenu Milutina rekla: da je senjski paroh Milutin Tesla drugi Abraham".
"Ali su svi privatni spisi njegovi, osim jedne uskršnje propovijedi, držane u Gospiću 23. aprila 1861. propali", svedoči Medić.
I drugi izvori potvrđuju da su Milutinove propovedi upoređivali s čuvenim propovednikom Abrahamom zvanim Megerle Ulrik. Na zahtev vladike Teofana Živkovića da mu svi sveštenici napišu propoved s temom "o radu i vrednoći", Milutin je bio nejuspešniji i zbog toga je bio adekvatno nagrađen.
Mnogi teslolozi smatraju da je lik prote Milutina vrlo plastično preneo Janko Veselinović u lik popa Miloja u svom najpopularnijem romanu "Hajduk Stanko" (1896) u prvoj glavi "Crna Bara":
"Ali, brate on se i umio moliti Bogu!... Nego on nije bio samo pop. Bio je on čovek od perčina do pete, i to pametan čovek... On nije nikad ludu reč izustio. Čak mu i šala beše lepa... Savete je davao ozbiljno, ukore blago. A svakad je govorio istinu."
Nikola Tesla i Janko Veselinović susreli su se prilikom Tesline posete Beogradu početkom juna 1892. godine, kada su u društvu sa Zmajem dočekali jutro kod "Vajferta". Verovatno je Tesla tom prilikom govorio i o svom ocu. Veselinović je pomenuti roman posvetio baš Nikoli Tesli, ali napominjemo da "Hajduk Stanko" ima dve posvete. Jednu "Svetim senima ustanika", a drugu "Junaku našeg doba - velikom Srbinu Nikoli Tesli...". U bivšoj Jugoslaviji (1945-1990) tekst posvete Nikoli Tesli skoro da nije objavljen ni u jednom od blizu pedeset izdanja popularnog romana.

PRISTALICA DOSITEJA
MILUTIN Tesla je bio pristalica Dositeja Obradovića i njegove prosvetiteljske ideje je širio na svakom koraku. U svojoj biblioteci je pored napred navedenih dela imao i enciklopediju francuskih enciklopedista Didroa i D'Alembera. Verovatno je i Boškovićeva "Theorie Philosophie Naturalis" iz njegove zaostavštine, a koja se danas nalazi u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu u fondu ličnih knjiga Nikole Tesle.
(Nastaviće se)