Tajni agent Olga javlja iz Japana
15. 10. 2019. u 19:03
Branko Vukelić bio je špijun Sovjetskog Saveza, dopisnik "Politike" iz Zemlje izlazećeg sunca u najgorem vremenu, a svojim radom uticao je na tok istorije

MOJ otac Branko Vukelić nije umro u dalekom Japanu uzalud. Zahvaljujući sećanjima na njega, mi smo danas u prilici da predstavimo japansko izdanje "Gorskog vijenca! - Ove reči je pre neku godinu u Budvi, na promociji kapitalnog dela Petra Petrovića Njegoša izgovorio Hiroši Jamasaki Vukelić, potomak slavnog Branka Vukelića. Beogradski profesor japanskog i prevodilac, saradnik Filološkog fakulteta priredio je i u Tokiju objavio ratni dnevnik svog oca "Pisma iz Japana". - Posećivao sam oca s majkom Jošiko u zatvoru u Tokiju više puta. Bio sam mali i sećam ga se kao kroz maglu. Otac se u zatvoru razboleo i umro je 1945. u Abaširi. Imao je samo 41 godinu. Urna s posmrtnim ostacima je ostala u Tokiju. U Zagrebu su moja baba, njegova majka i sestra, moja tetka, podigle spomenik. Potom je i mama Jošiko Jamasaki Vukelić podigla spomenik ocu Branku u Tokiju - seća se profesor Hiroši Jamasaki Vukelić.
BRANKO Vukelić je bio poliglota, novinar, čovek nemirnog duha, po ocu poreklom iz Like. Sa tadašnjom suprugom Edit stigao je u Japan 11. februara 1933. Tamo je poslat da se priključi Rihardu Zorgeu, vođi sovjetske špijunske mreže "Ramzaj". Radio je u takozvanom Zorgeovom prstenu, zajedno sa Maksom Klauzenom, Ozaki Hotsumi i Mijagi Jokotom. Zvanično Vukelić je bio specijalni dopisnik beogradskog dnevnika "Politika" i francuske agencije Avas. Njemu novinarstvo nije bilo zaklon za špijunažu, već osnovno zanimanje. Pisao je dobre tekstove, a obaveštajno delovanje sastojalo se u preciznoj analizi informacija do kojih je dolazio kao dopisnik.
Prvi brak sa Edit, sa kojom je imao sina Pola, raspao se posle nekih afera, potom se ženi sa Jošiko Jamasaki, koja je studirala engleski. Početkom prve godine Drugog svetskog rata dobili su sina Hirošija. Dečak je rođen 22. marta 1941. i dobio je ime koje na japanskom znači okean.
Branko Vukelić je postao najsposobniji, najodaniji i najkorisniji Rihardov saradnik, njegova treća ruka. Zadatak ovog iskusnog stručnjaka je bio da održava radio-vezu između Tokija i Vladivostoka, što u ono vreme iz tehničkih i bezbednosnih razloga nije bio nimalo lak posao. Predajnici su se nalazili u Vukelićevom stanu, a po potrebi su se selili na druge lokacije. Kao novinar po zanimanju, spadao je među vrlo informisane ljude. Njegovi neposredni novinarski izvori išli su čak i do carskog dvora.
POSLE poraza 1938. godine, koji su Japanci doživeli od SSSR-a u Sibiru, u Tokiju je zavladao strah od sovjetske Crvene armije i Kominterne. Japanci su shvatili da je Sovjetski Savez protivnik sa kojim nema šale i da ne mogu parirati moderno naoružanom, strateški, operativno i taktički izvrsno uvežbanoj Crvenoj armiji. Japanska štampa je svu krivicu za vlastitu nepripremljenost pripisala "agresivnosti komunističke Rusije". Kontrola stranih špijuna je povećana, pa je agentura Riharda Zorgea bila na oprezu.
Branko Vukelić je rođen u Osijeku 19. avgusta 1904. godine u porodici oca Milivoja, koji je bio srpski oficir u austrijskoj vojski u Lici, i majke Vilme, koja je bila Jevrejka. Školovao se u Zagrebu, odakle je kao član marksističkog kluba bio hapšen. Prvi put uhapšen 1922. godine, zbog učestvovanja u demonstracijama povodom osude Alije Alijagića na smrt. Primoran je da 1924. pređe u Brno, ali se brzo vratio kući. Već 1926. sa porodicom odlazi u Francusku, gde u Parizu studira pravo i druži se s jugoslovenskim komunistima Alešom Beblerom, Veselinom Maslešom i drugima. Na Sorboni je šurovao sa komunistima i kada se Vukelić 1931. godine vratio u Jugoslaviju da služi vojsku, posle četiri meseca je iz nje proteran kao agitator progresivnih ideja. Članovi Kominterne su ga zavrbovali i 1932. godine regrutovali kao tajnog agenta pod šifrovanim imenom Olga.
ZA LIST "Politika" Branko Vukelić je napisao i objavio stotinak tekstova. Direktor novinske kuće Vladimir Ribnikar je bio njegov prijatelj, takođe levičarskih opredeljenja. I Rihard Zorge je bio novinar i pravnik po obrazovanju. Rođen je 1885. godine u Bakuu, kao najmlađe od devetoro dece nemačkog rudarskog inženjera. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac, ali je 1916. ranjen i demobilisan. Član KP Nemačke je postao 1919. Studirao je ekonomiju u Berlinu, a prava u Kilu i Hamburgu. Doktorirao je političke nauke na univerzitetu u Hamburgu avgusta 1919. Zbog političkih gledišta otpustili su ga sa nekoliko mesta. Pobegao je u Moskvu, gde je postao najmlađi agent Kominterne.
U Jokohamu je stigao 6. septembra 1933. Dobio je upozorenje da ne kontaktira sa ilegalnom japanskom komunističkom partijom ili sovjetskom ambasadom u Tokiju. Njegovu špijunsku mrežu u Japanu činili su oficir Crvene armije i radio-operater. Za samo godinu dana Zorge je stvorio špijunsku mrežu, koja je sakupljala informacije čak od predsednika japanske vlade Fumimaro Konoje. Zvanično Zorge je bio član nacističke partije i kao nemački novinar u Japanu u Tokiju je blisko sarađivao sa nemačkim ambasadorom Eugenom Otom. Ambasadu je koristio da bi proverio informacije, koje je već saznao. Imao je pristup telegramima u kabinetu nemačkog ambasadora.
ZORGE, Vukelić i japanski novinar Jotoku su za Sovjetski Savez sakupljali bitne podatke o nemačko-japanskom paktu. Oni su među prvima upozorili da predstoji napad Japanaca na američko ostrvo, na Perl Harbur. Moskvi su dostavili tačan datum nemačkog napada na Sovjetski Savez, odnosno početak nacističke "Operacije Barbarosa". Kako je uvidom u arhive utvrdio Džordž Prang 1984. godine, Rihard Zorge i Branko Vukelić su predvideli da će Nemci prekršiti ugovor Hitlera i Staljina o nenapadanju.
- Taj podatak je Zorge dobio od zamenika vojnog atašea u nemačkoj ambasadi u Japanu. Međutim, Zorge nije nikad otkrio tačan datum nemačkog napada na SSSR. Sovjetska štampa je 1964. objavila da su Rihard Zorge i Branko Vukelić 15. juna obavestili sovjetsko vođstvo "Rat će početi 22. juna". Jozef Visarjonovič Staljin nije bio spreman da poveruje u ovu informaciju.
Nažalost Zorge i Vukelić nisu bili jedini kojima Staljin nije poverovao. Dušan Popov u svojim memoarima je otkrio da ga je o tome izvestio i zvanični London posle iznenadne predaje Rudolfa Hesa, visokog nacističkog funkcionera, preko britanskog ambasadora u Moskvi. I dogodilo se ono što se dogodilo. Staljin i Sovjetski Svez jako skupo, bolje reći preskupo, platili su ono što su imali besplatno na stolu.
NOVINAR I OBAVEŠTAJAC
RIHARD Zorge je krajem dvadesetih godina prošlog veka bio na specijalnoj špijunskoj obuci u SSSR-u. Prve obaveštajne zadatke je obavljao u Velikoj Britaniji. Potom odlazi u Nemačku sa zadatkom da se ubaci u redove Hitlerove nacional-socijalističke partije. Uspeo je da se nametne kao novinar u najuglednijim nemačkim novinama. Kada ga je centrala iz Moskve prekomandovala u Kinu, u Šangaju je bio dopisnik dnevnog lista "Frankfurter cajtung". Vraćen je u Sovjetski Savez krajem 1932. da bi se obučio za rad u Japanu.