FELJTON - OTADŽBINA SE BRANILA HEROJSTVOM: Mirnodopske i ratne rezerve bile su na raspolaganju vojsci

Momir Bulatović

11. 07. 2021. u 18:00

BILE su to godine u kojima su nevolje sustizale jedna drugu. Jedva da su bili završeni ratovi u našem neposrednom okruženju koji su nam, pored svih drugih posljedica, donijeli sankcije tzv. međunarodne zajed nice, prihvat izbjeglih i unesrećenih, pomoć sunarodnicima koji su se borili za slobodu, ravnopravnost, ali, nerijetko i za sam goli život...

ФЕЉТОН - ОТАЏБИНА СЕ БРАНИЛА ХЕРОЈСТВОМ: Мирнодопске и ратне резерве  биле су на  располагању војсци

Foto Arhiva "Novosti"

Na kraju je stigao strašni NATO. Bombardovali su nas i uvukli u rat u nezabilježenom odnosu snaga. Oni najjači u istoriji ratovanja, a mi mali, malobrojni, siromašni i sami. Ali, desilo se čudo. Toliko veliko da oni koji su nas tada napali, a sada su nam veliki prijatelji (što je jako dobro i za nas mnogo povoljnija situacija) ne daju da se o njemu priča. Barem ne na način koji je u skladu sa istinom.

Kada danas čujemo kako nam prijeti bankrot ukoliko ne dobijemo milijarde dolara kredita od MMF-a, odnosno kako brzo i ne pitajući za cijenu moramo da strancima ili domaćim tajkunima rasprodamo ostatke nacionalnog bogatstva stvaranog decenijama, valja se zapitati - da li je to jedna te ista zemlja? Pod NATO bombama radnici nisu ostajali bez posla, a solidarnost svih naših građana imala je opipljive rezultate.

DANAS, kada smo bogatiji za desetine milijardi evra "direktnih stranih investicija" i tridesetak milijardi US dolara spoljnog duga (javnog i privatnog sektora) čini se da smo siromašniji po mnogim stavkama. Onda su nam sve zemlje u okruženju bile protivničke i primjenjivale su prema nama embargo u svim vidovima trgovine, ali smo ipak funkcionisali i sastavljali kraj s krajem. Danas nas svi tapšu po leđima, ali naši novčanici su sve prazniji, a strahovi i nesigurnost sve veći.

Naravno, ekonomija danas i onda ne mogu se upoređivati. Sistem je skroz promijenjen, obračun je prilagođen globalizaciji, čime podaci postaju međusobno neuporedivi. Srećom, više nas ne bombarduju i ne ubijaju. Zato, ove redove ne treba shvatiti kao tvrdnje nekog zaluđenika o tome kako je "onda" bilo dobro. Radi se o tome da se valja podsjetiti da je i pod bombama, bilo moguće organizovati državni život i ekonomiju.

Da bi paradoks bio potpun, sjetimo se da je glavni ekonomski arhitekta Srbije, gospodin M. Dinkić u svojstvu opozicionara-pripravnika tadašnju ekonomsku situaciju u državi opisao u svom čuvenom djelu "Ekonomija destrukcije". Kada bi danas (naučno objektivno kako samo on to umije) bio opozicionar svojim rješenjima, knjiga bi morala da se zove - Destrukcija ekonomije. Ali, vratimo se ozbiljnim temama. Ne zaboravimo...

RADI pripreme zemlje za odbranu, Savezna vlada je i prije otpočinjanja NATO agresije preduzimala sve nužne i moguće mjere da odbrana zemlje bude uspješna i efikasna.

Obezbjeđenje materijalno-tehničkih i finansijskih uslova odbrane vršeno je u skladu sa ustavnim i zakonskim rješenjima i u saradnji sa Generalštabom Vojske Jugoslavije. 

Ukupni potencijali SRJ stavljeni su u funkciju odbrane. Sva preduzeća, fizička i pravna lica i svi naši građani su nesebično i bezrezervno podržavali Vojsku Jugoslavije.

ZABORAVLjENI PAVLE BULATOVIĆ

OD SVIH članova Savezne vlade, u njenom kolektivnom patriotskom i stručnom poduhvatu, najveći lični doprinos je dao Pavle Bulatović. Moglo se očekivati da u ratnom stanju ministar odbrane bude najznačajnija ličnost jedne vlade, ali nije moglo biti očekivano da jedan čovjek može da uradi toliko mnogo - sve sa jednim ciljem, da pomogne odbranu i zaustavi agresiju. Umjesto da ponese zaslužena priznanja svoje države, Pavle Bulatović, ministar vojni, ubijen je 7. februara 2000. godine. Ubice nisu otkrivene, a njegovo ime se gotovo i ne spominje u javnosti, posebno onoj koja vatreno i sa pravom traži da se razriješe sve slične misterije iz nedavne prošlosti.

Ispoljeni patriotizam, oficirska i vojnička snalažljivost, uvjerenost da je zemlja bezrazložno i protivpravno napadnuta i jedinstvo rukovodstva, vojske i naroda učinili su SR Jugoslaviju moralnim i političkim pobjednikom nad 19 vojnički, tehnološki, ekonomski i finansijski najsnažnijih država svijeta.

SR Jugoslavija se branila bez materijalne pomoći bilo koje zemlje i bez inostranih kredita. Pripadnici Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije borili su se protiv dva neprijatelja: NATO agresora i albanskih terorističkih bandi.

SVE mirnodopske i ratne rezerve Savezne direkcije za robne rezerve stavljene su na raspolaganje Vojsci Jugoslavije. Za sve vrijeme izvođenja borbenih dejstava, Vojska Jugoslavije nije bila limitirana nedostatkom materijalno-tehničkih sredstava koje je dužna da obezbijedi država. Bile su obezbijeđene dovoljne količine pogonskih goriva, tehničko-materijalnih sredstava za borbene sisteme, kao i dovoljne količine hrane, lekova i drugih važnih proizvoda.

Savezna Republika Jugoslavija je zbog izvršene agresije proglasila ratno stanje i u takvom normativno-pravnom okviru su ostvarivane odbrambene aktivnosti. Ustavni položaj i uloga Savezne vlade u ratnom stanju davao joj je velika ovlaštenja i zahtijevao ogromnu odgovornost. Nepodijeljena je ocjena najvećeg dijela domaće javnosti da je ona svoje dužnosti ispunila časno, efikasno i sa visokom dozom patriotizma. Savezna vlada je donosila ratne uredbe, ali je vodila odbrambeni rat bez ratnog budžeta. Sa ponosom ističem da u tim prilikama nije došlo do ratne inflacije, nije bilo crne berze i nije zabilježen nijedan slučaj ratnog profiterstva. Nakon ukidanja ratnog stanja, shodno ustavnim obavezama, Savezna vlada je pred Saveznom skupštinom podnijela izvještaj o svojim aktivnostima tokom ratnog stanja. Istovremeno je predstavljen ambiciozan i realan plan obnove zemlje, odnosno otklanjanja najtežih posljedica rušilačke NATO agresije.

PREKO nadležnih saveznih ministarstava ispunjene su sve zakonske obaveze i ostvarena sva zakonska prava koja pripadaju braniocima otadžbine i članovima njihovih porodica. Ova prava su stekli i svi oni koji su se borili protiv albanskog terorizma na Kosovu i Metohiji izvršavajući vojne i bezbjednosne dužnosti u oružanim akcijama radi odbrane suverenosti, teritorije, nezavisnosti i ustavnog poretka SR Jugoslavije. Sve finansijske obaveze prema pripadnicima aktivnog i ratnog sastava Vojske Jugoslavije (u javnosti poznate pod imenom "ratne dnevnice") izmirene su u vremenu od šest mjeseci. Utvrđen je i program zaštite i unapređenja prava vojnih i civilnih žrtava ovog rata, kao i članova njihovih porodica. Vojska Jugoslavije je imala apsolutni prioritet u korištenju novčanih sredstava saveznog budžeta. Nakon ukidanja ratnog stanja, ove su obaveze dobile zakonsko pokriće i utvrđen je izvor sredstava za njihovo izmirenje. Nijedno preduzeće se nije žalilo da je bilo oštećeno u ovom vidu poslovanja sa Vojskom Jugoslavije.

Tokom jedanaest nedjelja surovog bombardovanja po cijeloj teritoriji i po najvitalnijim energetskim, saobraćajnim i proizvodnim kapacitetima - odvijala se privredna aktivnost.

Svi naši građani i sva preduzeća su bezrezervno podržavali Vojsku Jugoslavije, materijalno i moralno, u duhu najboljih slobodarskih tradicija i iz uvjerenja da je država nepravedno optužena i zločinački napadnuta.

SUTRA: Dolar neprijatelj broj jedan

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
pogledaj sve

Komentari (0)

MNOGE ĆE IZNENADITI NOVAKOV IZBOR: Đoković otkrio svoj omiljeni meč protiv Rafaela Nadala