FELJTON - HRAMOVI U PODGORICI I BARU MEĐU NAJLEPŠIM U EVROPI: Svetinja Baru objedinjuje u sebi Istok i Zapad, celu hrišćansku vaseljenu

GRADIMO i obnavljamo, da! Sjećam se, u svoje vrijeme bio sam pionir, Titov pionir. Školovanje sam započeo 1946. godine.

Saborni hram Svetog Jovana Vladimira u Baru, Foto Arhiv "Novosti"

Sjećam se i prvomajskih sletova, a na njima mi je upečatljiva ostala pjesma koja je govorila kako gradimo, radimo, udarnički, snažno bez prestanka i bez umora. Ali, umoriše se na kraju naši titoisti, umoriše se naši komunisti. A mi, neumorni, nastavili. Nastavili da gradimo kao i prije njih, i za vrijeme njih, a i danas gradimo i obnavljamo gradeći sebe, ugrađujući sebe u drevne svetinje. Ne prestajemo, na umor ne pomišljamo. Evo, posebno gradimo upravo tu veliku svetinju, posvećenu hiljadugodišnjici Svetoga Jovana Vladimira, Svetog Jovana Vladimira Dioklijskoga, zetskoga kneza Velikomučenika, hram njemu posvećen gradimo.

Gradimo jedan od najljepših hramova, ne samo u Primorju našem, i u Crnoj Gori našoj, i u našem narodu, nego ja bih rekao da gradimo jedan među najljepšim hramovima u Evropi, koji je sinteza, ja bih rekao, Istoka i Zapada. Kao što je i Sveti Jovan Vladimir bio u vrijeme jedinstvene Crkve Božije Istoka i Zapada, u tom duhu je i njegov hram, hram koji objedinjuje u sebi Istok i Zapad, hrišćansku vaseljenu - do samog Jerusalima. A Jerusalim je osnovno nadahnuće našega velikoga „zižditelja”, kako on sebe naziva, doktora Peđe Ristića , što pokazuje i ovaj hram.

Tako, nije slučajno da tamo imamo dva stolpa, dvije kule, dva pirga , jedan posvećen caru Konstantinu i carici Jeleni, a drugi Svetim ravnoapostolnim Ćirilu i Metodiju, prosvjetiteljima sveslovenskim, koji su na vratima izvajani. Car Konstantin koji je vladao nekada i ovdje i kome je Gospod javio pobjednosno znamenje Časnoga krsta uoči bitke kod Milvijskog mosta, ostao je upamćen, na vijek i vijekove, kao veliki osloboditelj Crkve Božije i osnivač carstva hrišćanskoga, prvi put u istoriji, Istočnorimskog, Romejskog, Vizantijskog carstva koje je trajalo više nego bilo koje carstvo na ovoj zemlji. Istoričari zapisuju - preko hiljadu, hiljadu i stotinu godina.

Zaslužio je car Konstantin da ima svoju kulu. I na vratima, u bronzi su izlivenia i Sveti Konstantin i Jelena , napravljeni negdje u Smederevu. Ljepota!

GLAVNA vrata su Hristovog Vaskrsenja, kao što je i hram u Podgorici posvećen Hristovom Vaskrsenju, da. A podgorički hram Vaskrsenja, da Vam pravo kažem, to nije neko moje djelo ali znadite, da sam kao dijete kad god sam prolazio kroz ondašnji Titograd, a kad bih išao u manastir Ostrog kao mladi bogoslovac, uvijek sam Podgoricu doživljavao baš onako kako su je i zvali Cikotići - pustolinom, turskom kasabom. Sve je bilo u njoj malo, mala i crkvica gore pod Goricom Svetoga Đorđa, nekada manastir, koji je tužno djelovao onako zarušen. Po naredbi Broza 1944, Podgorica je bombama sa zemljom sravnjena. On se, u stvari, nije ni borio protiuv Njemaca, pa tako u tom bombardovanju nijedan Njemac nije ni poginuo, ali je zato poginulo preko hiljadu Podgoričana. Među pobijenim Podgoričanima bili su i oni koje je on smatrao za svoje neprijatelje, za neprijatelje svoje ideologije. I meni bi se u mislima vazda otimao taj naziv - pustolina, nekako mi je odgovarao onome što vidim, naročito je Stara Varoš, sravnjena sa zemljom, ličila na pustolinu. A komunisti su poslije rata doprinijeli da i ona iščezne, namjesto da je obnove u svoj njenoj ljepoti, i istorijskom i kulturnom značaju kao najstarije naselje pored Dioklije, Duklje. I namjesto da je obnove, oni su je rasparčali i razorili.

Tamo u Staroj Varoši je bio i Manastir Svetoga Marka, takođe iz drevnih hrišćanskih vremena, kojeg je obnovio Sveti Sava_i u kome je, prema nekima, bilo prvo privremeno sjedište zetskoga episkopa, kasnije premješteno ovdje na Prevlaku Miholjsku. A tamo u Staroj Varoši rodio se i car Nemanja slavni, otole mu sveta loza niče te se njome pokoljenja diče, kako kaže, kako pjeva, narodni pjesnik. A onda je, poslije svega, Stara Varoš postala - pustolina, kako sam je kao dijete doživljavao. Ja tada - đečina ko đečina... Ali, doduše, tada sam ipak imao i neka drugačija viđenja od obične đečine, posmatrajući tu pustolinu, nakon nekog dubokog unutarnjeg uzdaha, kojega se i dan danas sjećam, gledajući sve to, sam sam sebi govorio: „Uh što bi bilo lijepo ovdje da se podigne jedan hram Hristovog Vaskrsenja!” I ko je mogao vjerovati i misliti da će taj mali klinja, tamo neke 1954-1955. g. svojom željom nešto doslutiti!? I ko bi rekao da će doći vrijeme da on, taj dječak bogoslovac, zajedno sa ovim narodom Božijim, sagradi taj Hram Hristovog Vaskrsenja, da to po ko zna koji put ponovim, jedan od najznačajnijih, a ja bih slobodno rekao i najznačajniji hram u istoriji Crne Gore i jedan od najljepših hramova u Evropi, da, da!

A evo sad, poslije njega, i hram sa vratima Hristovog Vaskrsenja u Baru, da i cijelo naše Primorje i naša Crna Gora i Evropa i Azija i cijeli svijet vaskrsnu silom Hristovom i svjetlošću vječnom i neprolaznom. Kripta je posvećena pravednome knezu Sv. Aleksandru Nevskom, onome koji je ratovao i oslobodio u to vrijeme blagoslovom Božijim Svetu Rusiju i odbranio od militantnih latinskih vitezova Vjeru Pravoslavnu, onome koji je neprekidno govorio da „Bog nije u sili nego u pravdi, u istini”. To je njegova čuvena izreka. Ona se mnogo puta pokazala tačnom i za silnike i moćnike prethodnih vremena, a dobro je da to znaju i ovi silnici i moćnici danas, koji misle da su vječiti, a zaboravljaju da ničija nije gorjela do zore, pa ni njihova neće do zore gorjeti, i zaboravljaju da je svaka sila do vremena a Božija svevremena. Znadite, sjetiće se, sjetiće se ovi mojih riječi, i oni, kukala im majka!

Ovaj hram u Baru je svjedočanstvo toga, svjedočanstvo nezaborava, vječnog pamćenja vječnih vrijednosti. I Sveti Jovan Vladimir, kada je ubijen, mislili su krvnici da će biti zatrt i zbrisan na vijek i vijekove, razbaštinjen i Božijeg i ljudskog pamćenja. Ali, skudoumnima je prevariti se lasno, nevjernima još lakše. Ono što je Božije to ne može biti ni zaboravljeno ni zatrto i satrto. Ono što Bog zapiše u svoju Knjigu, ne može da iščezne. Sveti Jovan Vladimir je žrtvovao sebe za za pravdu i za bližnje svoje, i to je sjeme neizbrisivo, to je neuništivo. I nije slučajno da on vaskrsava na način čudesan, i evo baš u naše vrijeme preko sjećanja na njega. U ime toga sjećanja organizovali smo i uspješno realizovali veliki međunarodni naučni skup, na kome je učestvovalo pedeset i pet biranih naučnika iz devet zemalja. Sve su to bili veoma značajni i nezaobilazni programi.

INTERESI MOĆNIKA

SVETI  Jovan Vladimir, koji je žrtvovao sebe za istinu,  za vjeru u Hrista Vaskrsloga i za narod svoj, nije niti će biti zaboravljen. Njegova žrtva, nije uzaludna jer nije žrtvovao druge sebe radi, kao što to žrtvuju moćnici drevnih vremena i savremeni moćnici. I nije potrebno tražiti primjere takvog ponašanja po bijelom svijetu. I ovi naši moćnici, ovdje, u Crnoj Gori, kojima je Bog predao vlast da ih isproba, očevidno bi htjeli da žrtvuju druge za sebe i zarad svojih interesa, a sve pod demagoškim i politikantskim i demonokratskim parolama kako to čine za svoj narod i svoju Crnu Goru.

SUTRA: NAROD KRAJINE SPASIO KRST SVETOG JOVANA VLADIMIRA

Preporučujemo

Feljton

0 5

FELjTON - SVA ISTORIJA GRBLjA U ZNAKU CARA LAZRAR: Boku Kotorsku su Srbi iz zaleđa nazivali Primorskom Srbijom

14. 01. 2023. u 18:00

Feljton

0 3

FELjTON - REČI DA BUDU BLAGE, A ARGUMENTI JAKI: Istinskom čoveku je prirodno da ne bude sluga nepravdi i bezakonju

13. 01. 2023. u 18:00

Feljton

0 4

FELjTON - ČOVEK NE MOŽE BEZ VERE MORA DA TRAŽI OSLONAC: U Crnoj Gori ispod ideologije, kriju se vlastoljublje i srebroljublje

12. 01. 2023. u 18:00

Feljton

1 7

FELjTON - KAD BOG NEKOG KAŽNjAVA PRVO MU ODUZME PAMET: Duboka duhovna kriza je poodavno zahvatila celu Evropu i svet

11. 01. 2023. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije