FELJTON - KNJAŽEV UDAR NA PIPER OPOMENA : Danilo je od prvog dana svoje vladavine na oku posebno držao Bjelopavliće i Kuče
POVJEŠANIM sinovima Stevana Điknina niko se za petnaest dana nije smio primaći sem njihove ojađene majke koja je svakoga dana dolazila iz sela Laća, udaljenog oko sat i po hoda, da brani mrtve sinove od muva, a bilo je, kažu pravo ljetnje vrijeme. Došla bi, pričalo se kasnije, poklonila im se i svaki put ponovila: „Gošo, Tiodore, okamenite se…!“
Gošo i Tiodor se, naravno, nijesu okamenili, ali se okamenila njihova nesrećna majka kojoj za sve vrijeme niko nije vidio suze ni čuo glasa već je svoju muku i tragediju, poput majke Jugovića, podnosila stojički i junački i nije dopustila da joj se dušmani naslade, opisuje ovaj dođaj u svom romanu "Zeko Mali“ Budo Simonović.
S ovim u vezi treba reći da su se Bjelopavlići kasnije ipak okupili na Prentinoj glavici i riješili da idu kod knjaza i kažu mu da je na pravdi božjoj tako krvnički kaznio Stevana Điknina, pobio mu sinove i uzeo kapetanski čin, njemu, junaku iz pjesme. Nije bilo lako izaći pred Zeka manitog i kazati mu da je pogriješio, ali druge nije bilo, nepravda se morala nekako popraviti. Za čudo, Danilo im je povjerovao i obećao da će kapetanski čin dati Stevanovom najmlađem sinu Marku. Nažalost, Marko je vrlo mlad umro od kolere — i on i otac mu, nesrećni Stevan...
OSTAJE veliko pitanje da li je Danilo postupio tako zato što se istinski pokajao za grijeh koji je počinio ili je i to bio jedan od njegovih vještih pokušaja da Bjelopavliće nekako pridobije i okrene za sobom, jer je on, uprkos svojoj oholosti i samouvjerenosti, sigurno bio svjestan snage ovog plemena i njegovog uticaja-da onaj ko pridobije Bjelopavliće, u dobroj mjeri rješava pitanje jedinstva i sloge i gotovo svih ostalih crnogorskih plemena.
Već u prvoj godini vladavine, tačnije 7. novembra 1852. godine, knjaz Danilo preduzima svoju prvu „kaznenu ekspediciju” protivu neposlušnih i nepokornih brđanskih plemena, a sve u želji da slomi njihov otpor, da ih pokori i pripoji Crnoj Gori. Na udaru su se prvi našli Piperi:
„…našao sam za dobro u ovaj čas krenuti u Pipere su nekoliko vojske — piše knjaz Danilo ruskom konzulu u Dubrovniku, Gagiću, objašnjavajući razloge i cilj pohoda na Pipere - i sva je prilika da će Skadarski paša podužom rukom i svojom silom protivu mene udariti…”
KNjAZ Danilo sve pravda strahom od Turaka, koji su, uistinu, neprestano nastojali da potkopaju jedinstvo i slogu crnogorskih plemena, da ih pomute i zavade, kad mitom i obećanjima, kad ucjenama svakojakim i prijetnjama.
Četrnaest dana kasnije, knjaz Danilo ponovo piše Gagiću i izvještava ga o rezultatima pohoda na Pipere, ali Gagić očigledno nije bio zadovoljan tim izvještajem pa traži podrobniji i detaljniji. Po knjaževom odobrenju i zapovijesti, izvještaj sada piše njegov ađutant Bjeladinović (ovu prepisku je, inače, pronašao i objavio Dušan Vuksan u „Zapisima” iz 1931. godine):
„Odmah kako je Njegova Svjetlost prispio s vojskom u Pipere za pokoriti one odmetnike — piše Bjeladinović — jedan se je dio od njih pokorio i panuo pod nogama Njegove Svjetlosti, kojima je milostivo oprostio, a veći dio glavnije odmetnika, odbjegli su Osman-paši. Domovi ovih odmetnika po pravednoj želji oružanog naroda, odma su bili oboreni i razrušeni, a njihove familije nevredimo protjerane iz Crne Gore…”
SIGURNO je, naravno, da ni u jednom od tih pisama nije kazana cjelovita istina o tome šta se stvarno tog novembarskog dana zbilo u ovom ponosnom crnogorskom plemenu. Knjaz Danilo je došao u Pipere sa oko hiljadu vojnika. Neposredan povod je, navodno, bilo odbijanje Pipera da plaćaju poreze i namete koje je zaveo knjaz Danilo. Uviđajući besmislenost otpora pred tolikom silom, Piperi su se u najvećem broju poklonili pred knjazom, svi sem nekoliko ključnih kolovođa pobune na čelu sa Radovanom Mrčaricom, koji je preko Spuža i Skadra utekao u Carigrad.
Da je Mrčarica bio u pravu , njegov strah opravdan, najbolje pokazuje činjenica da je četrnaest viđenih ljudi ovog plemena koji su tom prilikom dopali u ruke knjazu Danilu, pogubljeno kao buntovnici i nepokornici.
SEM Pipera, knjaz Danilo je od prvog dana svoje vladavine na oku posebno držao još i Bjelopavliće i Kuče, motrio na svaki njihov korak, uvjeren da su mu to najnesigurnije granice u novostvorenoj knjaževini. Poharom Pipera on je nedvosmisleno stavio do znanja da neće imati milositi ni prema ostalima, da će svaku nepokornost i nelojalnost strogo kazniti. To ipak nije ugasilo žar nezadovoljstva koje je pritajeno tinjao u ovim plemenima i dovoljna je bila samo varnica da ga rasplamsa i pretvori u požar pobune.
Knjaz Danilo je to osjećao, a nesumnjivo, imao je i svoje ljude, doušnike i špijune, koji su mu dojavljivali o svakom tajnom zboru i dogovoru plemenskih prvaka. U ruke su mu, izgleda, dospjela i neka njihova pisma, pa je to, po svoj prilici, bio i neposredan povod za jedno pismo koje je on uputio Bjelopavlićima 18. juna 1854. godine (po starom kalendaru), petnaest dana nakon boravka na trojičindanskom saboru u Ostrogu, za koje Dušan Vuksan kaže da nigdje u knjaževom arhivu nije našao „tako teške riječi”:
„Od Nas Danila Petrovića, Knjaza Crnogorskoga i Brdskoga, serdaru Ramu i svijema kapetanima bjelopavlićkijema pozdrav.
— Čuo sam nekakve zborove, što se zbori tamo u vas, od kako sam ja u Ostrog bio, ali opet razmišljavam, da nije ništa istina od toga, što sam čuo, jerbo kad bi sve to istina bila od vas što sam čuo, zaista neka bude uvjereno malo i veliko da bi za vas gori bio, nego li što je bio Omer paša prošle godine. No ja naređujem vama, gospodi kapetanima, da vi prvi umuknete i da držite vaš jezik za zube, inače biste se mogli brzo kajati; i ne uzbunjujte moju pravu raju.
— I ova moja zapovijed da bude proglašena na Prentinoj glavici.
— A čuo sam da i Piperi nešto bleje, i s vama se druže, Brankovići i ližisahani. A mene nije stalo ni za vas, ni za Turke; i nemojte misliti da ja ne znam iz čije su glave ove riječi proizašle, jerbo vama je dobro poznato, da niti sam ja, ni stari vladatelji, koji su bili crnogorski, nikad nikome zuluma učinili nijesu, no su se vazda mučili za obdržati vas i ostale Crnogorce, koje vi dostojni nijeste bili njih imati za Gospodare. A po danas činite kako hoćete, ako vi basta. I tako znadite!”
Pošto su jednom već osjetili nemilosrdnost knjaževu i shvatili da sa njim nema šale, da on ne prijeti na prazno već glave skida i za mnogo manje, Piperi su, čim su čuli za „poslanicu” Bjelopavlićima u kojoj i njih nebiranim riječima opominje, požurili da odgovore knjazu i izraze mu lojalnost, koju potpisuju piperski prvaci i junaci Vule Nikolin i Jole Piletić.
SMOTRA LEPOTE
ZANIMLjIV je podatak, da su po nalogu knjaza Nikole 1907, na smotru mladosti i ljepote u Londonu, poslati Milena Delibašić sa vršnjakinjom Petrušom Ušćumlić iz Nikšića .Sa njima su otputovali i dvojica biranih crnogorskih mladića – Mašan Ćupić iz Nikšića i Kosto Milić iz Lješkopolja.Neki istraživači navode da je Milena bila u srodstvu sa Kadićima, što nije nemoguće, i ako je u to vrijeme još uvijek važila sentencija vladajuće kuće Petrovića o izgonu Kadića iz Crne Gore „dok je svijeta i vijeka“.
SUTRA:SRAMOTNO KOLO ISPRED DONjEG MANASTIRA U OSTROGU
STIGAO ŽESTOK ODGOVOR TRAMPU OD PREDSEDNIKA: To je naše i tako će ostati!
PREDSEDNIK Paname Hose Mulino poručio je da Panamski kanal pripada njegovoj državi i da oko toga neće biti pregovora.
23. 12. 2024. u 08:54
PRVI SNIMCI UKRAJINSKOG NAPADA NA RILSK: Najmanje šest mrtvih i desetine povređenih, gore automobili (VIDEO)
ŠEST osoba, među kojima i jedno dete, ubijeno je u Rilsku, u oblasti Kursk, kao rezultat raketnog udara ukrajinskih oružanih snaga, saopštio je vršilac dužnosti guvernera Kurske oblasti Aleksandar Hinštajn.
20. 12. 2024. u 17:07
"SRCE MOJE, DUŠO MOJA" Dajana grca u suzama zbog Žike, a on je grli: "Setila sam se naše svadbe" (VIDEO)
"ZASLUŽIO si da te zagrlim i poljubim..."
23. 12. 2024. u 10:06
Komentari (0)