FELJTON - KNJAŽEV UDAR NA PIPER OPOMENA : Danilo je od pr­vog da­na svoje vla­da­vi­ne na oku po­seb­no dr­žao Bje­lo­pa­vli­će i Kuče

Emina Grčić

03. 11. 2023. u 18:00

POVJEŠANIM si­no­vi­ma Stevana Điknina ni­ko se za pet­na­est da­na ni­je smio pri­ma­ći sem nji­ho­ve oja­đe­ne maj­ke ko­ja je sva­ko­ga da­na do­la­zi­la iz se­la La­ća, uda­lje­nog oko sat i po ho­da, da bra­ni mr­tve si­no­ve od mu­va, a bi­lo je, ka­žu pravo ljet­nje vrijeme. Do­šla bi, pričalo se kasnije, po­klo­ni­la im se i sva­ki put po­no­vi­la: „Go­šo, Ti­o­do­re, oka­me­ni­te se…!“

ФЕЉТОН - КЊАЖЕВ УДАР НА ПИПЕР ОПОМЕНА : Данило је од пр­вог да­на своје вла­да­ви­не на оку по­себ­но др­жао Бје­ло­па­вли­ће и Куче

Knjaz Danilo po preuzimanju vlasti, Foto Iz knjige "Kadići od Bovana do naših dana"

Go­šo i Tio­dor se, na­rav­no, ni­je­su oka­me­ni­li, ali se oka­me­ni­la nji­ho­va nesrećna maj­ka kojoj za sve vri­je­me ni­ko ni­je vi­dio su­ze ni čuo gla­sa već je svo­ju mu­ku i tra­ge­di­ju, po­put maj­ke Ju­go­vi­ća, pod­no­si­la sto­jič­ki i ju­nač­ki i ni­je do­pu­sti­la da joj se du­šma­ni na­sla­de, opisuje ovaj dođaj u svom romanu "Zeko Mali“ Budo Simonović.

S ovim u vezi treba reći da su se  Bje­lo­pa­vli­ći ka­sni­je ipak oku­pi­li na Pren­ti­noj gla­vi­ci i ri­je­ši­li da idu kod knja­za i ka­žu mu da je na prav­di bož­joj ta­ko krv­nič­ki ka­znio Stevana Đik­ni­na, po­bio mu si­no­ve i uzeo ka­pe­tan­ski čin, nje­mu, ju­na­ku iz pje­sme. Ni­je bilo lako iza­ći pred Ze­ka ma­ni­tog i ka­za­ti mu da je po­gri­je­šio, ali dru­ge ni­je bi­lo, neprav­da se mo­ra­la ne­ka­ko po­pra­vi­ti. Za ču­do, Da­ni­lo im je po­vje­ro­vao i obe­ćao da će kape­tan­ski čin da­ti Ste­va­no­vom naj­mla­đem si­nu Mar­ku. Na­ža­lost, Mar­ko je vr­lo mlad umro od ko­le­re — i on i otac mu, ne­sreć­ni Ste­van...

OSTAJE ve­li­ko pi­ta­nje da li je Da­ni­lo po­stu­pio ta­ko za­to što se istin­ski po­ka­jao za grijeh ko­ji je po­či­nio ili je i to bio je­dan od nje­go­vih vje­štih po­ku­ša­ja da Bje­lo­pa­vli­će neka­ko pri­do­bi­je i okre­ne za so­bom, jer je on, upr­kos svo­joj oho­lo­sti i sa­mo­u­vje­re­no­sti, sigur­no bio svje­stan sna­ge ovog ple­me­na i nje­go­vog uti­ca­ja-da onaj ko pri­do­bi­je Bjelopavliće, u do­br­oj mje­ri rje­ša­va pi­ta­nje je­din­stva i slo­ge i go­to­vo svih osta­lih crnogor­skih plemena.

Već u pr­voj go­di­ni vla­da­vi­ne, tač­ni­je 7. no­vem­bra 1852. go­di­ne, knjaz Da­ni­lo pred­u­zi­ma svo­ju pr­vu „ka­zne­nu eks­pe­di­ci­ju” pro­ti­vu ne­po­slu­šnih i ne­po­kor­nih br­đan­skih ple­me­na, a sve u že­lji da slomi njihov otpor, da ih pokori i pri­po­ji Cr­noj Go­ri. Na uda­ru su se pr­vi na­šli Pi­pe­ri:

„…na­šao sam za do­bro u ovaj čas kre­nu­ti u Pi­pe­re su ne­ko­li­ko voj­ske — pi­še knjaz Da­ni­lo ru­skom kon­zu­lu u Du­brov­ni­ku, Ga­gi­ću, ob­ja­šnja­va­ju­ći raz­lo­ge i cilj po­ho­da na Pi­pe­re - i sva je pri­li­ka da će Ska­dar­ski pa­ša podu­žom ru­kom i svo­jom si­lom pro­ti­vu me­ne uda­ri­ti…”

KNjAZ Da­ni­lo sve prav­da stra­hom od Tu­ra­ka, ko­ji su, uisti­nu, ne­pre­sta­no na­sto­ja­li da potko­pa­ju je­din­stvo i slo­gu cr­no­gor­skih ple­me­na, da ih po­mu­te i za­va­de, kad mi­tom i obeća­nji­ma, kad ucje­na­ma sva­ko­ja­kim i pri­jet­njama.

Če­tr­na­est da­na kasnije, knjaz Da­ni­lo po­no­vo pi­še Ga­gi­ću i iz­vje­šta­va ga o re­zul­ta­ti­ma pohoda na Pipere, ali Ga­gić oči­gled­no ni­je bio za­do­vo­ljan tim iz­vje­šta­jem pa tra­ži podrob­ni­ji i de­talj­ni­ji. Po knja­že­vom odo­bre­nju i za­po­vi­je­sti, iz­vje­štaj sa­da pi­še nje­gov ađu­tant Bje­la­di­no­vić (ovu pre­pi­sku je, ina­če, pro­na­šao i ob­ja­vio Du­šan Vuk­san u „Zapisima” iz 1931. go­di­ne):

„Od­mah ka­ko je Nje­go­va Svje­tlost pri­spio s voj­skom u Pi­pe­re za po­ko­ri­ti one od­met­ni­ke — pi­še Bje­la­di­no­vić — je­dan se je dio od njih po­ko­rio i pa­nuo pod no­ga­ma Nje­go­ve Svjetlosti, ko­ji­ma je mi­lo­sti­vo opro­stio, a ve­ći dio glav­ni­je od­met­ni­ka, od­bje­gli su Osman-pa­ši. Do­mo­vi ovih od­met­ni­ka po pra­ved­noj že­lji oru­ža­nog na­ro­da, od­ma su bi­li obo­re­ni i raz­ru­še­ni, a nji­ho­ve fa­mi­li­je ne­vre­di­mo pro­tje­ra­ne iz Cr­ne Go­re…”

SIGURNO je, na­rav­no, da ni u jed­nom od tih pi­sa­ma ni­je ka­za­na cje­lo­vi­ta isti­na o to­me šta se stvar­no tog no­vem­bar­skog da­na zbi­lo u ovom po­no­snom cr­no­gor­skom ple­me­nu. Knjaz Danilo je do­šao u Pi­pe­re sa oko hi­lja­du voj­ni­ka. Ne­po­sre­dan po­vod je, na­vod­no, bi­lo odbi­ja­nje Pi­pe­ra da pla­ća­ju po­re­ze i na­me­te ko­je je za­veo knjaz Da­ni­lo. Uvi­đa­ju­ći besmisle­nost otpo­ra pred to­li­kom si­lom, Pi­pe­ri su se u naj­ve­ćem bro­ju po­klo­ni­li pred knja­zom, svi sem ne­ko­li­ko ključ­nih ko­lo­vo­đa po­bu­ne na če­lu sa Ra­do­va­nom Mr­ča­ri­com, ko­ji je pre­ko Spu­ža i Ska­dra ute­kao u Ca­ri­grad.

Da je Mr­ča­ri­ca bio u pra­vu , nje­gov strah oprav­dan, naj­bo­lje po­ka­zu­je či­nje­ni­ca da je četrna­est vi­đe­nih lju­di ovog ple­me­na ko­ji su tom pri­li­kom do­pa­li u ru­ke knja­zu Da­ni­lu, po­gublje­no kao bun­tov­ni­ci i ne­po­kor­ni­ci.

SEM Pipera, knjaz Da­ni­lo je od pr­vog da­na svoje  vla­da­vi­ne na oku po­seb­no dr­žao još i Bje­lo­pa­vli­će i Ku­če, mo­trio na sva­ki nji­hov ko­rak, uvje­ren da su mu to naj­ne­si­gur­ni­je grani­ce u no­vo­stvo­re­noj knja­že­vi­ni. Po­ha­rom Pi­pe­ra on je ne­dvo­smi­sle­no sta­vio do zna­nja da ne­će ima­ti mi­lo­si­ti ni pre­ma osta­li­ma, da će sva­ku ne­po­kor­nost i ne­lo­jal­nost stro­go ka­zni­ti. To ipak ni­je uga­si­lo žar ne­za­do­volj­stva ko­je je pri­ta­je­no ti­njao u ovim plemenima i do­volj­na je bi­la sa­mo var­ni­ca da ga ras­plam­sa i pre­tvo­ri u po­žar po­bu­ne.

Knjaz Da­ni­lo je to osje­ćao, a ne­sum­nji­vo, imao je i svo­je lju­de, do­u­šni­ke i špi­ju­ne, ko­ji su mu do­ja­vlji­va­li o sva­kom taj­nom zbo­ru i do­go­vo­ru ple­men­skih pr­va­ka. U ru­ke su mu, izgleda, do­spje­la i ne­ka nji­ho­va pi­sma, pa je to, po svoj pri­li­ci, bio i ne­po­sre­dan po­vod za jed­no pi­smo ko­je je on upu­tio Bje­lo­pa­vli­ći­ma 18. ju­na 1854. go­di­ne (po sta­rom kalendaru), pet­na­est da­na na­kon bo­rav­ka na tro­ji­čin­dan­skom sa­bo­ru u Ostro­gu, za ko­je Dušan Vuk­san kaže da ni­gdje u knja­že­vom ar­hi­vu ni­je na­šao „ta­ko te­ške ri­je­či”:

„Od Nas Da­ni­la Pe­tro­vi­ća, Knja­za Cr­no­gor­sko­ga i Brd­sko­ga, ser­da­ru Ra­mu i svi­je­ma kapeta­ni­ma bje­lo­pa­vlić­ki­je­ma po­zdrav.

— Čuo sam ne­ka­kve zbo­ro­ve, što se zbo­ri ta­mo u vas, od ka­ko sam ja u Ostrog bio, ali opet raz­mi­šlja­vam, da ni­je ni­šta isti­na od to­ga, što sam čuo, jer­bo kad bi sve to isti­na bi­la od vas što sam čuo, za­i­sta ne­ka bu­de uvje­re­no ma­lo i ve­li­ko da bi za vas go­ri bio, ne­go li što je bio Omer pa­ša pro­šle go­di­ne. No ja na­re­đu­jem va­ma, go­spo­di ka­pe­ta­ni­ma, da vi prvi umuk­ne­te i da dr­ži­te vaš je­zik za zu­be, ina­če bi­ste se mo­gli br­zo ka­ja­ti; i ne uzbunjuj­te mo­ju pra­vu ra­ju.

— I ova mo­ja za­po­vi­jed da bu­de pro­gla­še­na na Pren­ti­noj gla­vi­ci.

— A čuo sam da i Pi­pe­ri ne­što ble­je, i s va­ma se dru­že, Bran­ko­vi­ći i li­ži­sa­ha­ni. A me­ne ni­je sta­lo ni za vas, ni za Tur­ke; i ne­moj­te mi­sli­ti da ja ne znam iz či­je su gla­ve ove riječi pro­i­za­šle, jer­bo va­ma je do­bro po­zna­to, da ni­ti sam ja, ni sta­ri vla­da­te­lji, ko­ji su bili cr­no­gor­ski, ni­kad ni­ko­me zu­lu­ma uči­ni­li ni­je­su, no su se va­zda mu­či­li za ob­dr­ža­ti vas i osta­le Cr­no­gor­ce, ko­je vi do­stoj­ni ni­je­ste bi­li njih ima­ti za Go­spo­da­re. A po da­nas či­ni­te ka­ko ho­će­te, ako vi ba­sta. I ta­ko zna­di­te!”

Po­što su jed­nom već osje­ti­li ne­mi­lo­srd­nost knja­že­vu i shva­ti­li da sa njim ne­ma ša­le, da on ne pri­je­ti na pra­zno već gla­ve ski­da i za mno­go ma­nje, Pi­pe­ri su, čim su ču­li za „posla­ni­cu” Bje­lo­pa­vli­ći­ma u ko­joj i njih ne­bi­ra­nim ri­je­či­ma opo­mi­nje, po­žu­ri­li da odgo­vo­re knja­zu i iz­ra­ze mu lo­jal­nost, koju potpisuju piperski prvaci i junaci Vule Nikolin i Jole Piletić.

SMOTRA LEPOTE

ZANIMLjIV je  podatak,  da su po nalogu knjaza Nikole 1907,  na smotru mladosti i ljepote u Londonu, poslati Milena Delibašić sa  vršnjakinjom Petrušom Ušćumlić iz Nikšića .Sa njima su otputovali i dvojica biranih  crnogorskih mladića – Mašan Ćupić iz Nikšića i Kosto Milić iz Lješkopolja.Neki istraživači navode  da je Milena bila u srodstvu sa Kadićima, što nije nemoguće, i  ako je u to vrijeme još uvijek važila  sentencija vladajuće kuće Petrovića o izgonu Kadića iz Crne Gore „dok je svijeta i vijeka“.

SUTRA:SRAMOTNO KOLO ISPRED DONjEG MANASTIRA U OSTROGU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

NAJNOVIJA vremenska prognoza evopskih stručnjaka za avgust pokazuje prohladniji početak meseca u centralnim delovima Evrope, ali se već nagoveštava povratak suptropskog grebena i novog talasa vrelog vremena. Usled prisustva niskog pritiska na severu kontinenta, stvaraju se uslovi za novi toplotni talas koji će pogoditi veći deo Evrope, piše Severe Weather Europe.

04. 08. 2025. u 20:19

Komentari (0)

OSVOJI KARTE ZA EVROBASKET 2025 i navijaj svim srcem za Srbiju