FELJTON - KUČI PLAĆAJU KRVAVI DANAK KNJAZU DANILU: Danilo je hteo da od Kuča stvori tvrdu krajinu i pouzdanu branu prema Turcima

NEZADOVOLjSTVO vladavinom knjaza Danila koje je tinjalo u narodu, prije svega u crnogorskim brdima, katkad podjarivano i uticajima sa strane, a u prom redu golemim nevoljama koje su na samom početku njegove vladavine donijeli dvogodišnje vojevanje sa Turcima , a potom i nezapamćena glad tokom 1854. i 1855. godine, poslije Pipera i Bjelopavlića, kulminiralo je u Kučima.

ФЕЉТОН - КУЧИ ПЛАЋАЈУ КРВАВИ ДАНАК КЊАЗУ ДАНИЛУ: Данило је хтео да од Куча створи тврду крајину и поуздану брану према Турцима

Marko Miljanov je najbolje poznavao Kuče, Foto "Vikipedija"

Nepokorni i neposlušni od vajkada Kuči se nijesu dvoumili oko svoje nacionalne pripadnosti,ali ni pristajali da trpe i ćute pred tiranijom i samovlašćem cetinjskog gospodara.Uz to kad ih je još  pritisla dvogodišnja glad, nijesu se više obazirali na knjaževu izričitu naredbu o ukidanju hajdučije i strogoj zabrani upadanja na tursku teritoriju i prostore susjednih plemena odakle su se snabdijevali hranom, plijeneći stoku i pljačkajući od onih koji su imali.

Neki istoričari uzimaju odbijanje kučkih glavara da plaćaju namet neposredan kao povod za oružanu akciju crnogorske vojske i ako je više nego jasno da je cilj bio sasvim drugačije prirode. Naime, knjaz Danilo je  htio da „disciplinuje“ Kuče i jednom za svagda od njih stvori  tvrdu krajinu i pouzdanu branu prema skadarskom pašaluku,a Turcima i cijeloj Evropi stavi do znanja da je to  teritorija Crne Gore.

PROCJENE isto­ri­ča­ra oko broj­no­sti od­re­da ko­ji je voj­vo­da Mir­ko po­veo na Ku­če kre­ću se od tri i po do de­set hi­lja­da voj­ni­ka. Ono što je sa­svim tač­no i iz­vje­sno, od­red je bio sasta­vljen od voj­ni­ka iz ci­je­le Cr­ne Go­re, a glav­ni oslo­nac pred­sta­vlja­la je voj­ska iz tako­zva­ne sta­re Cr­ne Go­re:

„Voj­vo­da Mir­ko do­ša je s voj­skom na Bi­o­če kod Mo­ra­če i otlen po­sla Ku­či­ma ovu na­red­bu knja­za Da­ni­la: da mu do­đu Ku­či, dva­na­est nji­ni­je gla­va­ra da se mu­ške­ta­ju, đe se ufa­te, a dru­gi na­rod ne­ka se ne bo­ji, da mu je Bož­ja vje­ra, sa­mo da im po­sta­vi sud i sje­di­ni i’ s Crnom Go­rom i Br­di­ma ka je­dan na­rod i jed­na bra­ća da bu­du“ - pi­še dalje Mar­ko Mi­lja­nov o po­ha­ri Ku­ča.

„I ako su se Ku­či ču­di­li na­red­bi da se ubi­je 12 gla­va­ra, me­đu ko­ji­ma su tri sve­šte­ni­ka, jer ni­je­su pri­zna­va­li da su uči­nje­li ka­kvu po­gre­šku, za ko­ju bi smrt za­slu­ži­va­li, opet su se sku­pi­li na zdo­go­vor da vi­je­ta­ju o knja­že­voj na­red­bi. Me­đu Ku­či­ma je u to vri­je­me bi­la ve­li­ka ne­slo­ga, sto­ga oni ko­ji vi­še zna­ju i zbog na­zat­ka i ne­slo­ge oča­ja­vau, na­dau se da će sve to iz­li­je­čit brac­ko je­din­stvo s Cr­nom Go­rom, go­vo­re­ći: ’Bo­lje je da se svi za­jed­no   bi­je­mo, ne­go re­dom je­dan po je­dan’, ali evo mu­ke što ne mo­gau pri­stat da im se po­gu­be dvana­est gla­va­ra. Zbog ovo­ga Ku­či se još vi­še raz­dvo­ji­še. Vi­ši dio Ku­ča oj­do­še kod Mirka na Mo­ra­ču, a ma­nji dio ne kće se odvo­jit od gla­va­ra i sve­šte­ni­ka ko­ji­ma se smrt obe­ća­va­la, a od bra­stva Če­jo­vi­ća ne oj­de ni­ko, no svi osta­še kod svo­ji­je gla­va­ra i po­po­va.

Oko gla­va­ra i bra­stva Če­jo­vi­ća sku­pi se ne­ko­li­ko voj­ske, u ko­joj su bi­li i če­tr­de­set    pod­go­rič­ki­je Tu­ra­ka, i ulo­go­ri se, pre­ma voj­ske cr­no­gor­ske i brc­ke, po­vr bi­oč­ki­je stra­na, da se bi­je, kad voj­vo­da Mir­ko kre­ne s voj­skom u Ku­če. No Ku­či ko­ji oj­do­še kod Mir­ka,        ni­je­su mlo­go ma­ri­li za ovu voj­sku, jer je sva ja­ka kuč­ki­je bra­stva bi­la šnji­ma, a ko­ji nijesu šnji­ma tu do­šli, ti su če­ka­li u svo­ja se­la ka oze­ba sun­ce, ra­du­ju­ći se svak po nekom do­bru: ne­ki brac­ko­me je­din­stvu, ne­ki gr­bu i po­gla­var­stvu, ne­tko me­da­lji ali kr­stu, a ko je bo­lji i pa­met­ni­ji, ta se ve­se­lio brac­ko­me oja­ča­nju pre­ma Tu­ra­ka, pa i ko­ji ni­je umio za vi­šu srp­sku sre­ću mi­slit, da mu je­din­stvo ko­ri­sti pri­ne­se, a on se na­da e će više zla Tur­ci­ma uči­njet, kad je­din­stvo bu­de - tek sva­ki se Kuč ra­do­va­še bez oni­je 12 glava­ra s dru­ži­nom, jer i oni naj­si­ro­ma­šni­ji na­da se, ako ne če­mu dru­gom, a ono pra­vom su­du, ko­ji će ga bra­nit od ja­če­ga….“

Marko Mi­lja­nov da­lje pi­še da je voj­vo­da Mir­ko ostao s voj­skom ne­ko­li­ko da­na na Bi­o­ču, oče­ku­ju­ći da mu se svi Ku­či po­klo­ne i po­ko­re. Tra­žio je po­tom da ga Ku­či kri­ju­ći uve­du u me­dun­sku tvr­đa­vu, da­ju­ći bo­ga i bož­ju vje­ru da ni­ka­kva zla uči­ni­ti ne­će, da svi Ku­či mo­gu mir­no osta­ti kod svo­jih ku­ća sem onih dva­na­est gla­va­ra ko­je je knjaz osu­dio na mu­ške­ta­nje.

Ne­ki od Ku­ča (Mar­ko Mi­lja­nov is­ti­če Ba­ca Dra­go­je­va i Spa­ha Bo­žo­va) pri­sta­li su na to i po­vje­ro­va­li voj­vo­di, po­go­to­vu kad je obe­ćao da će onim dva­na­e­sto­ri­ci sa­mo spa­li­ti ku­će, a po­sli­je po­ku­ša­ti da kod knja­za i za njih iz­mo­li mi­lost i spa­si im gla­ve:

„POGODIŠE se Ku­či voj­vo­dom Mir­kom ova­ko: da do­ve­du voj­sku brc­ku i cr­no­gor­sku po no­ći u grad me­dun­ski i da tu k nji­ma svi Ku­či do­đu, da se, po re­če­nom ugo­vo­ru, sud i red po­sta­vi.

Sa­mo je još ugla­vlje­no da se iz­go­re ku­će oni­je­ma 12 gla­va­ra, ba­ja­gi da se knja­zu utu­li ijed i pri­jed im opro­sti.

Ta ma’ Ku­či ko­je je voj­vo­da Mir­ko od­re­dio, uze­še je­dan dio cr­no­gor­ske voj­ske, od­ve­do­še je po no­ći uoči Pe­tro­va dne niz Ma­za­ni­cu po­vr Do­lja­na i uve­do­še u Me­dun. Oni Ku­či ko­ji s gla­va­ri­ma bjeu po­vr bi­oč­ki­je stra­na na­red­ni da se bi­ju s cr­no­gor­skom voj­skom, kad ču­še iz gra­da še­mluk i vi­đe­še za so­bom voj­sku i me­đu­sob­no iz­daj­stvo, ni­je­su bo­ja či­nje­li, no su ute­kli kud je ko mo­ga. Osta­li na­rod mir­no je do­ma sje­dio, a ko­ji su bi­li ma­lo vi­še pozna­ti, ižlje­gli su sa se­la da sre­tu voj­vo­du Mir­ka, ko­ji je ta ma s voj­skom okre­nuo na Medun, ka sret­nji, vi­de­ći brac­ko je­din­stvo i slo­gu. No mo­glo se u kre­ta­nju vi­đet, da vojvoda dru­go mi­sli, a ne ono što je go­vo­rio; jer ne po­ve­de svu voj­sku so­bom, ka što se misli­lo, no voj­vo­da lje­šan­ski sa svo­jom voj­skom oj­de uza se­lo Ra­će­se na Mom­če, a No­vi­ca Ce­ro­vić, Pa­vić Đi­ka­nov, ka­pe­tan ro­vač­ki, i Mi­li­sav Mi­šnić, ka­pe­tan mo­rač­ki, sa svojije­ma voj­ska­ma oti­šli su gor­nji­jem kra­jem Ku­ča pre­ko Br­sku­ta i Ši­ro­ka­ra, ka­ko će pofa­tat ro­blje i sto­ku u pla­ni­nu kuč­ku…

Kuči koji pr­vi sre­to­še ve­se­lu bra­ću Ku­če i voj­vo­du Mir­ka s voj­skom - pi­še da­lje Mar­ko Mi­lja­nov - bi­še svi ubi­je­ni i po­sje­če­ni, a za­tim po se­la sve pu­ška po­bi i nož po­sje­če. Ne bi­še po­šte­đe­na ni đe­ca u ko­li­jev­ke, bez raz­li­ke je li mu­ško ili žen­sko, jer je sva­ki ita da mu ga dru­gi ne ugra­bi i za to me­da­lju ili krst do­bi­je, a nje­ga bez po­šte­nja osta­vi. Ta­ko i star­ci i bo­le­sni­ci, pa i da se ni­je­su mo­gli dić od sta­ro­sti ali bo­le­sti, bi­še po­sje­če­ni i gla­ve im po­ne­še na mje­sto, đe tre­ba da se boj ne za­bo­ra­vi....

TAKO pop Mi­ja­i­lo Voj­vo­dić iz Crm­ni­ce za­kla je tro­je đe­ce: dvo­je Iva­na Ra­do­je­va (sta­ri­je od dvi­je i po go­di­ne, mla­đe od tri mje­se­ca), a tre­će Ni­ko­le Mar­ko­va, obo­ji­ca s Uba­la.

Ruži­ca Ni­ko­li­na o to­me pri­ča ova­ko: Ka­ko je no­si­la di­je­te u ko­li­jev­ku, voj­ni­ci je ufa­te i poč­nu ras­ku­bat. Ona je mi­sli­la da te joj uzet alji­ne šnje ka dru­gi­je­ma, no u to je osta­ve ne svu­če­nu, i ona ve­se­lo kre­nu da­lje, mi­sle­ći da je po­tre­fi­la na voj­ni­ke, ko­ji­je­ma je ni­sko žen­sku svu­ko­vat. No idu­ći opa­zi oza­da krv ni­za se­be, po­met­nu ko­li­jev­ku na ze­mlju da vi­di oklen je krv, kad-ali di­je­te ne­ma gla­ve, no ju je oki­nuo i po­ša re­če­ni pop Mi­ja­i­lo. Ne­ke su maj­ke ku­mi­le i bo­go­ra­di­le voj­ni­ke da im di­je­te ne za­ko­lju, no voj­ni­ci, po­što ga zakolju, ba­če­va­li su ga u oganj đe ku­ća go­ri, i pri­ča­ju da je od đe­te­ta ze­len pla­men.

PLEMENSKI SEPARATIZAM

PAVEL Apolonovič Rovinski, pišući o oružanoj akciji crnogorske vojske na Kuče, smatrao je da se ovdje "plemenski separatizam sukobio sa državnošću koja je težila ujedinjenju", a Marko Miljanov koji je bolje od ikoga poznavao svoje Kuče sve objašnjava na jednostavan način,primjereno i prkosu Kuča i nemilosrdnosti knjaza Danila prema onima koji mu se slijepo ne pokoravaju: 

"U ovo vrijeme knjaz Danilo zatraži od Kuča da plaćaju danak i da im postavi sud , ali oni ne kćeše čut o danku, jer ga nijesu ni Turcima plaćali.", zapisuje M. Miljanov u svom djelu "Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi".

SUTRA: NAROD DOBROTVORE I ZLOTVORE NE ZABORAVLjA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

NAJNOVIJA vremenska prognoza evopskih stručnjaka za avgust pokazuje prohladniji početak meseca u centralnim delovima Evrope, ali se već nagoveštava povratak suptropskog grebena i novog talasa vrelog vremena. Usled prisustva niskog pritiska na severu kontinenta, stvaraju se uslovi za novi toplotni talas koji će pogoditi veći deo Evrope, piše Severe Weather Europe.

04. 08. 2025. u 20:19

Komentari (0)

OSVOJI KARTE ZA EVROBASKET 2025 i navijaj svim srcem za Srbiju