FELJTON - LJUBOMORNI KNJAZ SEKAO GLAVE ZBOG SVOJE NEVESTE: Iskompleksiran i ne­u­gled­ni knjaz ubijao je za svaku ružnu reč izgovorenu nje­go

PORED nemilosrdnog i krvavog obračuna sa političkim protivnicima i crnogorskim brđanima ni taj ra­do­sni čin nje­go­ve že­nid­be i krat­ko­traj­ni brak sa Da­rin­kom Kve­kić, ni­je izgleda mogao proći bez po­tre­sa i tra­gič­nih po­slje­di­ca.

ФЕЉТОН - ЉУБОМОРНИ КЊАЗ СЕКАО ГЛАВЕ ЗБОГ СВОЈЕ НЕВЕСТЕ: Искомплексиран и не­у­глед­ни књаз убијао је за сваку ружну реч изговорену ње­го

Darinka Petrović, ćerka tršćanskog trgovca Marka Kvekića, Foto "Vikipedija"

Lju­bo­mo­rom i kom­plek­si­ma raz­di­ra­ni ne­u­gled­ni knjaz, ski­dao je gla­ve oni­ma ko­ji bi ružnu ri­ječ re­kli za nje­go­vu nevje­stu, a Tu­ka Mak­si­mo­vi­ća iz Nikšićke župe, najljepšeg među  tri hiljade njegovih svatova,  ži­vo­ta je ko­šta­lo to što je mla­da, evrop­ski vas­pi­ta­na knje­gi­nja, po­hva­li­la njego­vu lje­po­tu.

Ne zna se da li je cr­no­gor­skog knja­za lje­po­tom op­či­ni­la mla­da, tek pet­na­e­sto­go­di­šnja Kveki­će­va ćer­ka Da­rin­ka (je­dan hro­ni­čar iz tog vre­me­na je za nju na­pi­sao da je bi­la “sred­njeg ra­sta i sred­nje lje­po­te, ali hi­trog po­gle­da“), ili je i u ovom slu­ča­ju oko ba­cio na mi­raz tr­go­vač­ke kće­ri i mo­gu­ću na­klo­nost i po­moć Sr­ba iz Tr­sta, tek Da­ni­lo je isto­ga ča­sa po­tra­žio u Tr­stu naj­sku­plji pr­sten i za­ru­čio Da­rin­ku.

Za­ni­mlji­va je ta­ko­đe i Danilova od­lu­ka da vjen­ča­nje oba­vi epi­skop za­dar­ski Kne­že­vić i da za ku­ma zo­ve na­mje­sni­ka dal­ma­tin­skog, austrij­skog feld­mar­ša­la, ba­ro­na Ma­mu­lu, što je sve, na­rav­no, ima­lo od­re­đe­ni po­li­tič­ki ra­čun.

Vjen­ča­nje je oba­vlje­no sa­mo dva sa­ta na­kon što su sva­to­vi pri­spje­li na Ce­ti­nje, a ve­se­lje je po­tom tra­ja­lo dva da­na. Za­pi­sa­no je da je knjaz Da­ni­lo sju­tra­dan po­sli­je vjen­ča­nja, zajedno sa ba­ro­nom Ma­mu­lom, iz­vr­šio smo­tru oko tri hi­lja­de sva­to­va i svad­ba­ra ob­u­če­nih u sve­ča­ne cr­no­gor­ske no­šnje.

VEZANO za čin že­nid­be i vjen­ča­nja knja­za Da­ni­la, ko­ji se tru­dio da sve bu­de po evrop­skim uzu­si­ma (iz­gle­da da je za taj čin do­bio po­moć od 11.000 ce­ki­na iz ru­ske car­ske ka­se), ostala je i jed­na za­ni­mlji­va aneg­do­ta. Na­i­me, mi­mo obi­ča­ja, po­sli­je vjen­ča­nja se do­go­di­lo nešto što je do ta­da bi­lo pro­sto ne­za­mi­sli­vo u Cr­noj Go­ri: sva­to­vi i svi gla­va­ri su prila­zi­li re­dom i lju­bi­li ru­ku mla­doj knje­gi­nji. Svi sem sta­rog se­na­to­ra i gla­si­tog junaka i pametara  Ste­va­na Per­ko­va Vu­ko­ti­ća. To, na­rav­no, ni­je pro­ma­klo knja­zu Da­ni­lu, a kad ga je potom upi­tao za­što i on ni­je po­lju­bio knje­gi­nji ru­ku, Ste­van mu od­go­vo­rio:

- Du­še mi, go­spo­da­ru, za­kleo sam se da žen­sku i tur­sku ru­ku ni­kad ne­ću po­lju­bi­ti…

OVA PRIČA se u predanjima vezuje i za neke druge glasovite junake. Pored ostalih i za znamenitog golijskog serdara Duku Kankaraša. Epski pjesnik Božo Đuranović je o tome ispjevao osmeračku „priču“. I on ističe kako je knjaz pokušao da disciplinuje Crnogorce i nauči ih evropskim manirima, ali naglašava kolikom se sramotom smatralo ako bi čovjek poljubio ženu u ruku :

"Žensku ruku poljubiti | Sramota je bilo tada Makar bila i carica Iz bijelog Petrograda..."

Đuranović potom opisuje kako se s tom mukom suočio i Duka Kankaraš, prikliješten između ličnog ponosa i časti i zlovolje crnogorskog gospodara glasno odgovorio:

"Bogu sam se zarekao, Na krst časni i svijeću: Nikad žensku, niti tursku, Poljubiti ruku neću!"

A na pitanje gospodara, ako bi morao, koju bi ruku prije poljubio, žensku ili tursku,  glasiti junak odgovara:

„Ja nijednu, gospodaru! No poginut voli prije, Jer za ljude i junake, Smrt, pri tome, zlatna li je!“

Knjaz Danilo se ,  kako dalje  navodi Božo Đuranović ,navodno i na molbu same knjeginje Darinke, smilovao i oprostio gorštačkom vitezu i čak mu, „zbog muškosti i smjelosti“  na prsi „pripučio“ „orden s likom ruskog cara.“

MEĐUTIM, pored ovoga, bilo je i mnoštvo intriga koje su se prepričavale po Cetinju, ali i dru­gih op­tu­žbi pro­ti­vu knja­za Da­ni­la pa čak i da je ubi­jao lju­de i za naj­ma­nju ri­ječ u vezi s knje­gi­njom Da­rin­kom. Ta­kve op­tu­žbe je iz­no­sio i Đor­đi­je Pe­tro­vić po­što je napustio Cr­nu Go­ru. „On ubi­ja lju­de i bez ika­kvog su­da kao što je ura­dio i 1855. ka­da je sa knjeginjom išao u Ostrog. Dva Br­đa­ni­na go­vo­ra­hu o knje­gi­nji i je­dan je re­kao: 'O kad bi samo jed­nom mo­gao da je po­lju­bim’, to­ga Br­đa­ni­na Da­ni­lo je od­mah ubio...

Voj­vo­da Simo  Po­po­vić navodi  u svo­jim ’Me­mo­a­ri­ma’ da je knjaz Da­ni­lo na­re­dio da se na Ri­je­ci Cr­no­je­vi­ća stri­je­lja­ju tri Cr­no­gor­ca, pod iz­go­vo­rom da su bi­li u za­vje­ri pro­ti­vu nje­ga, a u stva­ri, što su se ne­sta­šno iz­ja­šnja­va­li o knje­gi­nji. Du­ka Lon­dro­vić u svom feljto­nu o No­vi­ci Ce­ro­vi­ću navodi da se Tu­ko Mak­si­mo­vić stri­je­lja sa­mo za­to što se ljepo­tom vi­še od svih sva­to­va do­pao knje­gi­nji Da­rn­ki, a to  potvrđuje i Ani­ca Ša­u­lić u svo­joj knji­zi o No­vi­ci Ce­ro­vi­ću:

„Tu­ko je bio van­red­ne le­po­te. Ve­seo zbog po­ča­sti ko­ja mu je uka­za­na po­zi­vom na knja­že­vu svad­bu, Tu­ko je obu­kao naj­bo­ga­ti­je ode­lo, sta­vio to­ke i oruž­je oko­va­no u sr­mi i zla­tu.

Tako je Tu­ko pri­vu­kao pa­žnju svih go­sti­ju, pa i knje­gi­nje, i ona mu se osmeh­nu­la.

U Tu­ko­vom se­lu Li­ve­ro­vi­ći­ma ži­veo je žup­ski knez i on po­za­vi­de Tu­ku na po­ča­sti. Bio je žup­ski knez u pri­ja­telj­stvu sa Tu­ko­vom stri­nom, krč­ma­ri­com An­drom i zatraži od nje da mu nekako iz­ma­mi­ ka­kvu ru­žnu ri­ječ o knja­zu ili o knja­gi­nji..."

VRATIO se Tu­ko iz sva­to­va i sja­hao pra­vo pred krč­mom svo­je stri­ne. Ča­sti Tu­ko stri­nu i ona nje­ga. Kad, ča­ste­ći se lo­zo­va­čom, za­đo­še u raz­go­vor, upi­ta An­dra:

„Ka­ko ti, Tu­ko, bi u sva­to­vi­ma?“

„Li­je­po mi bi i pre­li­je­po, u zdra­vlje go­spo­da­re­vo“.

„Vi­đe li knja­gi­nju?“

„Glah je ka­ko te­be sa­da“.

„Bi­ja­še li, Tu­ko, ka­ka knja­gi­nja?“

„Bi­ja­še li­je­pa ka bi­je­la vi­la, osta­de mi na sr­cu“.

Ta­ko je re­kao, ali je za­hva­lju­ju­ći nje­go­voj stri­ni i žup­skom kne­zu iza­šlo da je re­kao „vo­li­ji bi nju no ci­je­lu Žu­pu”.

Knez do­sta­vi ovo na Ce­ti­nje i od knja­za do­đe za­po­vest, ako je Tu­ko ta­ko re­kao, da se sme­sta mu­ške­ta. Tu­ko se bra­nio da ni­je, ali se nje­go­va stri­na sa svo­jim si­nom za­kle da je­ste.

Raža­li se No­vi­ci ka­da ču da će stre­lja­ti onog le­pog i ve­se­log mla­di­ća te ode knja­zu:

„Go­spo­da­ru, za­što ste osu­di­li na mu­šket Tu­ka Šće­pa­no­va?“

„Uvri­je­dio je knje­gi­nju“.

„Je li to isti­na, go­spo­da­ru? Ima lju­di ila­va (zla) sr­ca“.

„Ista nje­go­va stri­na za­kle­la se u Žup­skom ma­na­sti­ru“.

NA NESREĆU, knjaz ni­je ras­pi­ti­vao ka­kva je An­dra, a ni No­vi­ca ni­je znao. Za­to on sa­mo re­če: 

„Mo­že­te li mu opro­stit, go­spo­da­ru? Da je i re­kao zlo, u pi­ću se mno­go re­če, ni­je zlo či­nio. Te­ško se po­di­že ži­vot, a ka­žu da je Tu­ko je­di­nak“.

Knjaz je ću­tao, bled, dok su mu oči se­va­le gne­vom. Ni­je ga la­ko bi­lo po­ko­le­ba­ti u od­lu­ci ko­ju je već bio do­neo. A ta se od­lu­ka učvr­sti­la pu­kom slu­čaj­no­šću. Za ve­če­rom, ka­da se u ve­zi sa di­ja­mant­skom griv­nom ko­ju je kne­gi­nja to­ga da­na do­bi­la od svo­ga ku­ma na­me­sni­ka Dal­ma­ci­je, ge­ne­ra­la Ma­mu­le, po­ve­la reč o svad­bi i o lič­no­sti­ma ko­je su na njoj za­pa­že­ne, knje­gi­nja re­če:

„Da­ne, do­la­ze nam to­li­ki lju­di, ka­ko ni­kad ne do­đe onaj mla­dić što ga zva­hu Tu­ko?“

No­vi­ca, te ve­če­ri knja­žev gost, obo­ri gla­vu, znao je da je Tu­ku ti­me pot­pi­sa­na pre­su­da.

Knjaz po­gle­da mr­ko svo­ju mla­du že­nu, a ova, na­vi­kla na dru­ge dru­štve­ne od­no­se, gle­da­še ga otvo­re­no. Ta­da knjaz jet­ko re­če:„Taj vi­še ne­će do­ći. Mi smo ga mu­ške­ta­li.“

NEĆE SRPSKU PRINCEZU

DANILOVA odluka da se oženi ćerkom tršćanskog trgovca nije na­i­šla na odu­še­vlje­nje u Cr­noj Go­ri, a to otprilike ni­je bi­lo po vo­lji ni ve­li­kim si­la­ma - Ru­si­ji, Austri­ji, Francu­skoj i Tur­skoj - ko­je su bud­no pra­ti­le šta se zbi­va na Ce­ti­nju. Svo­je­gla­vi knjaz Dani­lo ni­je mno­go za­re­zi­vao za primjedbe da se mogao oženiti sa srpskog dvora (princeza Kleopatra Karađorđević) već je vjen­ča­nje i svad­bu za­ka­zao za ja­nu­ar 1855. go­di­ne i od­mah na­kon zva­nič­ne vje­rid­be, oba­vlje­ne ok­to­bra 1854, po­čeo pri­pre­me za ve­se­lje.

SUTRA: POČECI OSVETE TODORA KADIĆA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

NAJNOVIJA vremenska prognoza evopskih stručnjaka za avgust pokazuje prohladniji početak meseca u centralnim delovima Evrope, ali se već nagoveštava povratak suptropskog grebena i novog talasa vrelog vremena. Usled prisustva niskog pritiska na severu kontinenta, stvaraju se uslovi za novi toplotni talas koji će pogoditi veći deo Evrope, piše Severe Weather Europe.

04. 08. 2025. u 20:19

Komentari (0)

UŽAS: Posle Radakovića i Delibašića, umro i treći akter čuvenog meča Partizan - Porto u Ligi šampiona 2003!