STO PUTA PONOVLJENA LAŽ POSTAJE ISTINA: "Koka-kola" je i u vreme Drugog svetskog rata s nacističkom Nemačkom živela u polutajnoj ljubavi

VREME je da se vratimo brendu nad brendovima. Mendžment kompanije „Koka-kola“ je posle 1906. (Zakon o čistoj hrani i lekovima) razumeo da koketiranje sa svaki čas optuživanom drogom nije dobar saveznik u razvoju biznisa koji namerava da bude veliki i da se razvija u legalnoj sferi.

СТО ПУТА ПОНОВЉЕНА ЛАЖ ПОСТАЈЕ ИСТИНА: Кока-кола  је и у време  Другог светског рата с нацистичком Немачком живела у полутајној љубави

PROPAGANDA Aleksandar Zinovjev: Građani na Zapadu se podvrgavaju ideološkoj obradi, Foto Vikipedija

Od ideje uticanja opojnim sredstvima „na raspoloženje ili svest“ okrenulo se možda i moćnijem sredstvu - advertajzingu.

To je bilo vreme kad su u Americi našli da valja prekinuti sa starim načinom prodaje robe - nuđenjem kupcu, ispunjavajući na najbolji način njegove potrebe, već da je vreme da se - stvara novi kupac. Erih From će uočiti da se advertajzing „služi svakovrsnim sredstvima da na kupca ostavi utisak“. „Svi ti metodi u suštini su iracionalni; oni nemaju nikave veze s kakvoćom robe, a poput kakvog sredstva za uspavljaivanje ili prave hipnoze guše ili ubijaju kritičke sposobnosti kupca“ (From, 1969).

Jedan od najuobičajenijih metoda je: često ponavljanje istog obrasca. Posle će se na toj osnovi podići najteža javna optužnica Jozefa Gebelsa koji je „pronašao“ da je istina - „sto puta ponovljena laž“. A kao dobar đak Gebels je to naučio iz „američke ekonomske propagande“, od „Koka-kole“ i sličnih kompanija. „Od proizvođača bezalkoholnih pića (on je učio) da reklama mora da prožme sve oblasti života, da mora da bude totalna“.

Marksistički filozof Đerđ Lukač je kod nacista uočio „stapanje nemačke filozofije života i američke tehnike pravljenja reklame“.

Totalnost reklame u kojoj se laž može kao od šale pretvarati u istinu ima svoje utemeljenje u nauci, i to u prirodnim naukama. Frank Lison, u studiji Preziranje sopstvenog - o kulturološkoj samomržnji u Evropi, podseća da je čuveni nemački fizičar Verner Hajzenberg utvrdio da je „istina“ samo ono što možemo da izmerimo... Istina je ono što većina ljudi prihvati kao istinu. Priznaje se takva istina koja obećava najveće prednosti u društvu. Ovo važi čak i onda kada svako zna da je neka pojava zapravo laž, premda to niko ne kaže javno i glasno. Ljudi svakodnevno žive sa lažima, a istovremeno i oni sami učestvuju u toj laži. Tako prosto začuđuje kako se svi tako ravnodušno odnose prema istini. Zbog toga tako malo ljudi i učestvuju u javnom životu društva, u politici. A uzrok je prost: jasno im je koliko su ljudi spremni da žive sa lažima.“ 

LAŽ KULMINIRA u „političkoj korektnosti“: „Svakodnevno se čovek vaspitava da laže, pa je to odavno postala opšte priznata forma istine. Danas je čoveku veoma teško da vidi razliku između laži i istine. Jer istina je ono što javnost kaže.“(Lison)
Na današnjem Zapadu pred istinom stoje dve vrste ljudi: jedna, mala grupa čiji je život besni protest protiv laži jer ne žele da priznaju laž, i druga, ogromna većina, koja se naučila da pluta u laži, a njima uvek pripadaju ljudi koji dominiraju politikom i kulturom.

Inače, Koka-kola je kod nacista imala poseban status. „Zakon o staklenoj ambalaži Rajha koji je propisao jedinstvenu nemačku normu za flašu imao je izuzetak - staklenka koka-kole“. Koka-kola je i u vreme Drugog svetskog rata s nacistima živela u polutajnoj ljubavi. Nemci su pili to piće sve do 1943. kad je general Ajzenauer „odmah po dolasku u Afriku naručio deset novih punionica za svoje trupe“. Tada su Nemci odlučili da promene piće, iako je „pre toga na skupovima nacista bila uobičajeni i parola: ‘velika i bela na jarko crvenoj podlozi: Ledeno hladna koka-kola!’“ Herman Gering se 1937. u Dizeldorfu na izložbi „Radni narod“ radosno slikao s koka-kolom u ruci. I najnormalnije se sva prepiska nemačkih punionica sa svojom centralom u Atlanti završavala uobičajenim pozdravom „Hajl Hitler!“ 

OD ROBERTA Vudrafa, Mg. Sosa-Sola, moglo se mnogo toga naučiti o tehnikama zavođenja masa. Koka-kola je postala sveprisutna. Na muralima na zidovima 1920-ih ispisivana je poruka Pause and Refresh Yorself  (Stani i osveži se!). Bio je to odgovor na uočavanje o dramatizaciji američkog života: „‘Svakim danom u svakom životu sve se ubrzava’, pisali su komentatori dvadesetih godina, pozivajući na ‘jednostavan život’.“

Veliko sejanje bilborda duž puteva završava se 1929. na njujorškom Tajms skveru prvim neonskim bilbordom sa koga koka-kola men javlja „da je to najbrži spot na svetu... mamutska parada utemeljena u univerzumu. Istraživači su procenjivali da je preko milion pari očiju videlo tu poruku za 24 sata“ (Pendergrast, 2013). To nije tek reklamiranje nekog bezveznog bezalkoholnog pića već, kako je to uočio Aleksandar Zinovjev, „propaganda zapadnog sistema vrednosti i stila života“.

To je pronađeni način - do koga nikad neće doći na komunističkom Istoku - da se ideologija koja nije jednostavna i nosi dimneziju nepodnošljive dosade za podanike iz mase pretvara u „pilule“ koje ljudi dobrovoljno i sa zadovoljstvom gutaju. „One se zaslađuju prijatnijim ‘materijama’ i rastvaraju se u njima da bi ih ljudi mogli progutati, ne primećujući to. Ideološka obrada stanovništva zapadnih zemalja nije postavljena kao prinuda i dodatno breme, već kao zabava i korisna delatnost za potrošača ideologije...

Pod uticajem ideologije nalaze se svi građani društva, uključujući i one koji su neprijateljski nastrojeni. Ako ljudi čitaju knjige, novine i časopise, ako se obučavaju u školama i na univerzitetima, ako gledaju filmove, televiziju i reklame, ako slušaju svoje političare i društvene delatnike, ako učestvuju u nekim društvenim akcijama, oni milom ili silom upijaju ideologiju zapadnjaštva, podvrgavaju se ideološkoj obradi...

Oni se od nje ne mogu izbaviti, čak i kad bi hteli“ (Zinovjev, 2002).

TO JE IZUZETNO dobro odabran put jer su „osnovni potrošači kulture postali široki slojevi koji su okupirani svakodnevnom delatnošću i koji nemaju mogućnosti da zadobiju socijalno obrazovanje i da profine svoj estetski ukus, koji nemaju veremena i takav odnos prema kulturi kao što je bilo u prošlosti u uskom krugu dokonih ljudi sa istančanim i opuštenim stilom života“ (Zinovjev, 2002) .

U tom stanju duha je 1931. Hnadom Sundblom sa nadimkom Sani, kreirao u skladu s američkim folklorom „Koka-kolinog“ Deda Mraza u crvenom koji će decenijama hraniti maštu dece širom sveta. Ali on je već bio deo dečjeg koka-kola sveta: „Te 1931. teksaški proizvođač flaša pisao da ‘deca igraju košarku na koka-koline koševe, upotrebljavaju koka-koline upijače za mastilo, pogledaju na koka-kolin termometar, upisuju svoje beleške na koka-koline tablice.’ Može li se to uopšte skloniti?“ (Pendergrast, 2013). Teško. Nemoguće.

Jer, „u temeljima kulture zapadnjaštva jesu stajale znamenite ličnosti. Njih nije bilo tako mnogo. Njihova imena su opštepoznata: Eliot, Prust, Džojs, Pikaso, Brak, Kandinski, Šenberg, Vebelen, Kafka, Kjerkegor, Jonesko, Beket itd. Kad su kulturu u svoje ruke uzeli biznismeni i masmediji, na smenu su im došle hiljade mediokriteta: osnovnu masu stvaralaca nove kulture su činili ljudi prosečnih intelektualnih i stvaralačkih sposobnosti. Njeno novatorstvo je iluzorno, površno, sitničavo... To je kultura osrednjosti i za mediokritete“. To je kultura koja proizvodi mediokritete i „geniji i talenat se u njoj dopuštaju samo u beznačajnoj meri i samo u takvim formama koje ne ugrožavaju sveopštu vlast mediokriteta“ (Zinovjev, 2002). 

POHOD NA HOLIVUD

TRIDESETIH godina dvadesetog stoleća "koka-kola" kreće u pohod na Holivud. Film je moćno sredstvo, razumeli su tada svi - od Sergeja Ejzenštajna (Oklopnjača Potemkin), Leni Rifenštal (Trijumf volje) do Čarlija Čaplina (Veliki diktator). Kompanija "Koka-kola" je našla način da se njena flaša nađe u rukama Grete Garbo, Klarka Gebla, Džona Vajsmilera, Kerija Granta, Džoan Kraford i niz holivudskih zvezda...

 SUTRA: MAS-MEDIJI DOPRINOSE IZOPAČENjU VREDNOSTI  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SKANDAL! Lamin Jamal na žurku za 18. rođendan doveo autobus pun ljudi patuljastog rasta!