JAČANJE EKONOMSKE MOĆI SRBA IZ ZAGREBA: Baron Jovan Živković, u vreme bana Ivana Mažuranića, bio je predstojnik unutrašnjih poslova

MEĐU Srbima koji su vidno uticali na društveni i politički život Srba u Hrvatskoj bio je i Vladimir Matijević, osnivač „Privrednika” 1897. godine.

ЈАЧАЊЕ ЕКОНОМСКЕ МОЋИ СРБА ИЗ ЗАГРЕБА: Барон Јован  Живковић, у време бана Ивана Мажуранића, био је предстојник унутрашњих послова

Foto: Iz knjige "Srbi u Zagrebu"

Rođen je 22. jula / 3. avgusta 1854, kao treće dete Petra Matijevića, kapetana u bivšoj VII kompaniji slunjske 4. graničarske regimente. Završio je regimentsku školu u Turnju kod Karlovaca, ali ga je otac premestio u realku u Rakovcu kod Karlovca. Veliki uticaj na njegov razvoj izvršio je prota Nikola Begović. Posle završene realke otišao je u Beč, na Višu trgovačku školu, gde se opredelio za posredničku, tj. agenturnu i komisionu trgovinu.

U svojoj autobiografiji o tome kaže: „Podigao i razvio sam radnju u koju sam i sad, još na prvu i najorganiziraniju te struke u celoj Austrougarskoj.” Pa dalje: „Svaka radnja u kojoj sam ja bio, podigla se i napredovala je.” Glavno Matijevićevo delo je „Privrednik”, koga osniva nakon sopstvene procene nedostataka srpskog društva, koje nije uspelo da izgradi zanatlijski sloj, kao neku vrstu trećeg staleža koji bi uspešno harmonizovao društvo. Stvorio je moćnu organizaciju, koja je uspešno delovala od 1897. do 1941. godine.

Nepostojanje srednjeg privrednog staleža, advokata, lekara, državnih činovnika - tipična je pojava kod Srba krajem XIX veka. O tome je govorio da „danas naš narod ovako stoji sa razmerom svojih staleža: na vrhu ono malo inteligencije, pa onda duboko veoma mali ratarski stalež, a sredina, gde bi trebalo da je jak trgovački i zanatlijski stalež zjapi baš dobro jakom prazninom”.

Pavle Aršinov, profesor i urednik lista „Privrednik”, koji je shvatio važnost i značaj privrednog pokreta, obrazložio je svoje stavove u pismu uredniku kalendara Prosvjeta: „Niti je bilo niti može biti krupnije u život  naroda našeg, nego što je pokret na privrednom polju, a koji pokret potiče od Srba zagrepčana. Politička moć jednog naroda počiva na ekonomskoj moći... Širom srpstva treba da odjekne onaj poklič Srba zagrepčana:Snažimo se ekonomski.”

OD SRBA koji su delovali u Zagrebu je izdvaja se i  dr Livije Radivojević. Rođen je u Kamenici, u Sremu, 12. juna 1821, kao mlađi brat prosvetnog dobrotvora dr Ljubomira Radivojevića. Gimnaziju je učio u Sremskim Karlovcima, filozofiju u Segedinu, a pravo u Pešti. Godine 1843. položio je doktorat a iduće godine i advokatski ispit. Godine 1848. izabran je za predsednika županijskog sudbenog stola u Rumi, a 1853. postavljen je u Temišvaru za pomoćnog izvestioca pri carsko-kraljevskom Višem zemaljskom sudu. Tu je izabran i za počasnog građanina.

Zmaj u Zagrebu

BARON Jovan Živković je 1899. godine učestvovao u proslavi Zmajeve pedesetogodišnjice rada u Zagrebu, koja je izazvala burne frankovačke demonstracije protiv Srba. Zmaj se preselio u Zagreb 1898. godine, po savetu „merodavnih faktora u Beogradu”, kako bi pomirljivo uticao na Srbe i Hrvate. Baron Živković je, inače, bio osnivač Srpske banke u Zagrebu.

Ubrzo je, 1861. godine, naimenovan za većnika i izvestioca Kraljevskog banskog stola u Zagrebu i Hrvatsko-slovensko- dalmatinske dvorske kancelarije u Beču. Po njenom ukidanju stavljen je na raspolaganje, a 1874. godine postavljen je za predsednika Stola sedmorice u Zagrebu. Ovu visoku dužnost obavljao je sve do 1891. godine, kada je penzionisan po svojoj molbi. Blistava karijera dokazuje kakav je ugled uživao, i zašto je za njega rečeno da je bio „simbol prava i pravde”. To potvrđuje i priznanje njegovih političkih protivnika okupljenih oko lista „Hrvatsko pravo”.

Pripisivane su mu zasluge što je „u Hrvatskoj uopšte moguće izdavati nezavisno opoziciono glasilo”. Među prvima je počeo da radi „na našem ekonomskom podizanju poboljšavanjem našeg gospodarskog stanja”. Izabran je za prvog predsednika Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga i počasnog predsednika Srpske banke u Zagrebu. Učestvovao je kao član u radu Blagoveštenskog sabora 1868, gde je zastupao tradicionalnu srpsku politiku, zalažući se za srpske teritorijalne zahteve, koji su u to vreme bili već skoro napušteni. Videći da je politika odstupanja pogrešna, radio je na potvrđivanju srpske autonomije, koja se svela na crkvene i školske poslove, ali je svakako uticala na to da je došlo do kraljevskog reskripta. Umro je u Zagrebu 25. januara 1903. godine.

IZMEĐU srpskih političara koji su delovali pre generacije koja je donela hrvatsko-srpski koalicioni sporazum bio je i baron Jovan Živković. Rođen je u Sremskim Karlovcima 11. aprila 1826, kao mlađi brat vladike Teofana Živkovića. Gimnaziju je učio u Karlovcima a pravne nauke u Pečuju i Požunu. Učestvovao je u pripremama za Majsku skupštinu 1848. godine. Po završetku revolucije odlazi u Beč, gde dovršava pravne nauke. Tu je pripadao rodoljubivom krugu Vuka St. Karadžića.

Posle svršenih studija odlazi u Temišvar, gde je boravio do 1870, kada je izabran za sremskog podžupana, većnika Banskog stola i, najzad, Stola sedmorice u Zagrebu, gde je ostao sve do 1873. godine. Učestvovao je u radu Blagoveštenskog sabora, na kome se zalagao za pripajanje Srema Trojednici. Godine 1861. ušao je u Hrvatski sabor kao poslanik Sremske županije i pristalica Unionističke stranke. Savez između Hrvatske i Ugarske shvatao je kao savez dveju kraljevina, koje su spojene jedinstvom krune i svih poslova ustanovljenih Pragmatičnom sankcijom.

Tražio je autonomiju za Hrvatsku, uz priznanje prerogativa u pravosuđu, upravnoj i prosvetno-nastavnoj oblasti. Posle 1865. delovao je kao istinski vođa unionista. Zalagao se za to da se sa Ugarskom odmah započnu pregovori o nagodbi. Godine 1873, kada je vlast u Hrvatskoj prešla u ruke Narodne stranke Ivana Mažuranića a on postao ban, Živković je dobio dužnost predstojnika unutrašnjih poslova... Kao prvak „Srbadije” učestvovao je 1893. na manifestaciji u Dubrovniku, prilikom otkrivanja Gundulićevog spomenika. Živković je aktivno učestvovao i u radu Crkveno-narodnog sabora u Karlovcima, gde se borio za crkveno-školsku autonomiju.

Jedno vreme bio je i predsednik ovog Sabora, ali se povukao jer njegova politika nije dobila podršku. Odlikovan je baronskom titulom: „fruškogorski”. Preminuo je 26. marta 1902. u Zagrebu.

SUTRA: VELEIZDAJNIČKI PROCES UZDRMAO BEČKO PRAVOSUĐE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KRVAVA DRAMA ČUVENOG SRBINA U RUSIJI! Razbili mu glavu, završio na svim naslovnim stranama Ruske Federacije, evo šta o svemu kaže! (VIDEO)