SLUČAJ "ZVICER": Između laži i istine

VAŽNA ULOGA u građenju nacionalnog mita koji spaja neke od navedenih faktora, konkretno prva dva, pripada priči o porodici Petra Zvicera. Nacionalni trudbenici u pokušaju nastoje da utisnu Petra Zvicera u kolektivno pamćenje kao besprekornog heroja, crnogorsko hrabro srce, borca za samostalnost Crne Gore, kojeg su, zbog tako nepokolebljivog držanja, okupatorski činovnici kaznili spaljivanjem kuće i članova porodice, a potom i likvidacijom.

Foto: Arhiv NVO "Mi znamo ko smo"/ Muzej revolucije narodnosti Jugoslavije/"Vikipedija"/Arhiv Herceg Novi i Kotorski zaliv

Oslanjajući se na govor Sava Vuletića u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 27. jula 1925. godine, savremeni crnogorski mitotvorci ovako rekonstruišu događaj: srbijanski su žandarmi, predvođeni majorom Kecmanovićem i oficirom Kolakovićem, u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine, ubili i spalili Anđu, majku Petra Zvicera, koja je imala 60 godina, potom Zagorku (supruga, 23), Planu (sestra, 20); Vidaka (brat, 13) i troje maloljetne djece. Petrovu babu, Đurđu, za koju se negdje navodi da je imala 80, a negdje 100 godina, žandarmi su natjerali da gleda smrt bližnjih, što ju je odvelo u ludilo i, ubrzo, smrt. Sam Petar Zvicer je stradao 28. decembra 1923. godine, kao član grupe Sava Raspopovića. Nakon Vuletića, o ubistvu porodice Zvicer je, na sličan način, govorio i Sekula Drljević (16. februar 1926). Poslije mnogo decenija, priča o likvidaciji porodice Zvicer postaje središnja tačka mita o "bijelom teroru". Slučaj je popularizovan tokom devedesetih, prvo pisanjem Šerba Rastodera, potom i višegodišnjim nastupima Novaka Acića i, u posljednje vrijeme, cijele palete javnih djelatnika koji svesrdno učestvuju u već opisanom građenju crnogorskog nacionalnog mita. Posljedično, o tome govori i predsjednik države - uzimajući ubistvo porodice Zvicer kao simbol za odnos Srbije prema Crnoj Gori u prošlosti - te niz navijačkih skupina i NVO, koje zahtijevaju naziv ulice, dizanje spomenika i, šire uzev, obilježavanje datuma zločina kao simbola terora nad Crnogorcima. Vidimo, dakle, kako datu situaciju doživljavaju učesnici izgradnje crnogorskog nacionalnog mita.

Foto: Arhiv NVO "Mi znamo ko smo"/ Muzej revolucije narodnosti Jugoslavije/"Vikipedija"/Arhiv Herceg Novi i Kotorski zaliv

Kako zapravo stoje stvari sa ovim zločinom, tj. da li njihova interpretacija odgovara stvarnosti? Druga strana priče o Petru Zviceru poklapa se sa ovom hagiografsko-
-mitotvoračkom u pogledu činjenice da je živio od 1896. do 1923. godine te oko toga da su i on i članovi njegove porodice zaista pobijeni na već opisani način, a da za zločin niko nije ni optužen ni osuđen. Stavka u kojoj dvije priče počinju da se razilaze jeste procjena držanja samog Petra Zvicera u vremenu koje prethodi zločinu. Dok mitotvorci ističu njegovo herojstvo, dotle su oni malo manje skloni idealizovanju pokojnika potencirali njegovo učešće u brojnim razbojništvima, uključujući egzekucije pripadnika žandarmerije te civila nenaklonjenih zelenašima. Predmet spora je i identitet počinilaca zločina nad članovima porodice Petra Zvicera, kao i sam motiv. Dok jedna strana poteže osvetu za odmetništvo kao argument, te žandarme kao počinioce zločina, dotle druga objašnjenje nalazi u učešću Petra Zvicera u pljački novca za invalide (procjena iznosa se kreće od 193.000 do 204.000 dinara). Prema toj priči, Zvicerovu familiju su pobili mještani revoltirani tom krađom. Takođe se pominje da je brat Petra Zvicera, Boško, tužio opštinu cucku, tražeći nadoknadu za pretrpljenu štetu, u iznosu od 100.000 dinara. O ovom slučaju, kao i o mnogim drugim iz date epohe, vrlo detaljno piše Mile Kordić, u knjizi "Crnogorska buna 1919-1924". Interesantno, crnogorski mitotvorci se rado pozivaju na Kordića onda kada se navodi iz njegove knjige uklapaju u njihovu vizuru i još radije ignorišu one djelove knjige koji im ne idu u prilog.
Šta je, dakle, suština priče? Postoji dio koji uopšte nije sporan, a on se svodi na to da je Petar Zvicer bio odmetnik, da mu je porodica pobijena aprila 1923. i da je on sam, kao dvadesetsedmogodišnjak, doživio istu sudbinu krajem te godine. Takođe, nesporna je i činjenica da je ondašnje pravosuđe zakazalo, s obzirom na to da nije bilo nikakvog procesa, tokom kog bi se optuženi izveli pred lice pravde.

Foto: Arhiv NVO "Mi znamo ko smo"/ Muzej revolucije narodnosti Jugoslavije/"Vikipedija"/Arhiv Herceg Novi i Kotorski zaliv

S druge strane - a to je ono što ovu priču čini relevantnom u našem vremenu, imajući u vidu činjenicu da je ovakvih zločina, nažalost, bilo mnogo u različitim vremenima i prostorima - ne postoji nikakav zaista kredibilan dokaz koji bi nedvosmisleno upućivao na identitet ili motiv počinilaca - iz prethodno opisanog vidimo da su razlozi mogli biti posve različiti, počev od kazne za odmetništvo, zaključno sa osvetom za krađu - a još je manje argumenata koji bi mogli biti u funkciji teze o stradanju porodice Petra Zvicera kao nespornom simbolu crnogorske patnje, odnosno srpskog zvjerstva. Svjedočenje poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS nepotkrijepljeno jasnim činjenicama, zasnovano na kvalifikativima i, zašto ne reći, političkim interesima stranke koju su ti poslanici predstavljali, uz dužno poštovanje, zaista ne može biti uzeto kao nepobitni, prvorazredni dokaz o pozadini zločina. Preciznije rečeno, ne može, ako nam je cilj istorijska istina i/ili pijetet prema žrtvama. Može, ako nam je cilj da istoriju pretvorimo u pomoćnu disciplinu dnevne politike i, u ovom slučaju, osnovu za građenje savremenog crnogorskog nacionalnog mita.

Foto: Arhiv NVO "Mi znamo ko smo"/ Muzej revolucije narodnosti Jugoslavije/"Vikipedija"/Arhiv Herceg Novi i Kotorski zaliv

Ta prljava igra, čiji tvorci i akteri ne prezaju čak ni od manipulisanja tragičnim sudbinama davno preminulih ljudi, nije nešto u čemu bi čovjek od integriteta trebalo da učestvuje. Prvenstveno, iz etičkih razloga, a potom ni zbog toga što se na lažima ne može graditi zdrav temelj.

Foto: Arhiv NVO "Mi znamo ko smo"/Muzej revolucionarne narodnosti Jugoslavije/"Vikipedija"/Arhiv Herceg Novi i Kotorski arhiv

Preporučujemo

Društvo

1 13

TRAGOVI SE VIDE IZA SVAKOG CETINjSKOG ĆOŠKA: Kako je kralj Aleksandar Karađorđević "osvajao" svoj rodni grad

09. 01. 2023. u 14:00

Društvo

3 9

KAKO SU "IZVANjCI" GRADILI CRNU GORU: Proračunati pokušaji konstruisanja prošlosti da ništa nije nastajalo izvan četiri nahije

08. 01. 2023. u 14:00

Društvo

4 14

CRNOGORSKO "NADSRPSTVO" - GENEaLOGIJA JEDNOG MITA: Borba petla sa samim sobom

05. 01. 2023. u 14:00

Društvo

0 7

KAD PRAVDA ZANEMI: Udžbenici posejani lažima

04. 01. 2023. u 14:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije