NADMOĆNO VLADANJE TAJNAMA ISTORIJE: Istraživački i pedagoški rad profesora Branka Petranovića

V. N.

26. 06. 2024. u 10:59

U CIVILIZACIJSKOM krugu kome pripadamo, istinu o prošlosti, mimo zvaničnih partijskih stavova, skupštinskih odluka, presuda tribunala, mišljenja političkih lidera i tekstova nastalih iz pera za prošlost zainteresovanih amatera, prevashodno saznaju i saopštavaju profesionalni istoričari – naučnici.

НАДМОЋНО ВЛАДАЊЕ ТАЈНАМА ИСТОРИЈЕ: Истраживачки и педагошки рад професора Бранка Петрановића

Foto Arhiv porodice Petranović

To nije ekskluzivno pravo jedne profesije već rezultat rada koji poštuje naučni metod i kritičko mišljenje. Naučno znanje koje društvo na takav način stiče o sebi otuda nikada nije rezultat rada jednog naučnika niti plod jednog trenutka, već posledica dugoročnog „vrenja svesti” više generacija istoričara koji delaju u jednoj kulturi. Ipak, savremena istorija Jugoslavije stekla je naučnu legitimnost zahvaljujući nepresušnoj energiji, strastvenim istraživanjima, istrajnom radu, obaveštenosti, poznavanju teorije i filozofije istorije, analizi izvora i literature na više stranih jezika i ogromnom znanju koje je posedovao profesor Branko Petranović.

Foto Arhiv porodice Petranović

ISTRAŽIVAČKI rezultati dr Branka Petranovića, znači, mogu se i moraju kritički vrednovati, nadopunjavati i prevazilaziti. Da je živ i on bi to svakodnevno činio „razgrtanjem svih slojeva složenog istorijskog procesa”. Tim pre jer nije bio istoričar kome je lični doživljaj prošlosti dogmatski okivao um. Izazovi istraživanja savremene istorije za njega su bili neuporedivo jači od skepse saznanja da istoričar neminovno gubi „trku” sa savremenom istorijom. Ali, da bi se vršila kritika postojećeg, neophodno je videti i pročitati sve ono na čemu se temelje sudovi do kojih je Branko Petranović u svojim istraživanjima došao. Bez takvog intelektualnog napora svako osporavanje autora i njegovog dela sasvim je bespredmetno i „već viđeno”. Doživljavamo ga ne samo kao stvar lošeg ukusa, stručne nekompetentnosti i recidiv prošlosti već, pre svega, kao posledicu ostrašćenog i politikom motivisanog „revizionističkog pogleda” na prošlost koji, mimo istraživanja i potrage za znanjem, izriče „istine”, vrši ideološku „rehabilitaciju”, sprovodi nedopušteno uprošćavanje, insistira na senzacionalizmu, nameće novu mitologiju. Postoje stvari koje se nikada ne rade. Posebno ne u nauci i kulturi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Kako se raj na zemlji PRETVORIO U PRAVI PAKAO