OBESMIŠLJAVANJE MINULOG RADA NAŠIH PREDAKA: Od Vojvodstva do „malog ustava“ i statuta

Пише: Јованка Симић

17. 02. 2025. u 10:00

ŠANSA, prva posle “jogurt revolucije“ 1988. godine u Novom Sadu, kada je tadašnja, autonomaški obojena vlast, pritisnuta protestima predvođenim Mihaljem Kertesom listom podnela ostavke, pobornicima što veće autonomije Vojvodine ukazala se dvanaest godina docnije, u petooktobarskim promenama.

ОБЕСМИШЉАВАЊЕ МИНУЛОГ РАДА НАШИХ ПРЕДАКА: Од Војводства до „малог устава“ и статута

Nenad Čanak je ponavljao svoju priču o “našim novcima” , Foto Stevan Kragujević, Tanjug, Muzej Vojvodine, Muzej Novog Sada, Foto arhiva Matice srpske, Arhiv Vojvodine, Profimedija, Dokumentacija „Novosti“ i "Borbe", Arhiv porodice Pribićević i Vikipedija

Već 2001. godine Skupština AP Vojvodina, kojom je predsedavao Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, glavnom osloncu  Demokratskoj stranci u vladavini Vojvodinom sve do 2016. godine, poverila je dr Aleksandru Firi (Kragujevac 1929 – Beograd, 2011) koautoru Ustava iz 1974.godine, da napiše “mali ustav” koji je trebalo da zameni još uvek aktuelni vojvođanski statut, usvojen 1991. godine. Tim Statutom vlast Sloboda Miloševića ukinula je prerogative državnosti koje su komunisti 1974. godine obezbedili severnoj pokrajini Srbije.

Po modelu “svog” Ustava iz Brozovog vremena, koji je Vojvodinu tretirao bezmalo kao republiku, Fira, profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, predsednik Ustavnog suda Vojvodine od 1974, sudija Ustavnog suda Jugoslavije i predsednik tog suda (1982-1990) -  sa saradnicima je sročio 2002. godine nacrt Osnovnog zakona.

Bio je to predlog akta  u kojem bi Vojvodina imala  autonomiju po ugledu na Olandska ostrva finski arhipelag između Baltičkog mora i Botnijskog zaliva. Nisu pomogla ni upozorenja istoričara, poput akademika  Čedomira Popova, da Vojvodina i Alandska ostrva nemaju baš nikakve sličnosti jer ovde živi oko dva miliona žitelja (70 odsto Srba), a na pomenutim ostrvima jedva 25.000 ljudi i to mahom Šveđana.

Foto Stevan Kragujević, Tanjug, Muzej Vojvodine, Muzej Novog Sada, Foto arhiva Matice srpske, Arhiv Vojvodine, Profimedija, Dokumentacija „Novosti“ i "Borbe", Arhiv porodice Pribićević i Vikipedija

Aleksandar Fira je najviši vojvođanski akt prvio po modelu “svog” Ustava iz Brozovog vremena

Dajte pokrajini prerogative državnosti i pitanje je političkog trenutka kada ćete dobiti državu u državi!

NA OVAKAV MOGUĆI razvoj autonomnog puta Vojvodine u njenoj novijoj istoriji, upozoravala je tada grupa  istoričara na čelu sa akademicima Čedomirom Popovom, Vasilijem Krestićem i Kostom Čavoškim, upravo u trenutku kada je  grupa pravnika na čelu sa akademikom Aleksandrom Firom pripremala nacrt Osnovnog zakona Vojvodine.    

Na zahtev pokrajinske Skupštine  i njenog tadašnjeg predsednika Nenada Čanka, akademik  Fira, inače tvorac  komunističkog  Ustava iz 1974. godine koji je od svih šest jugoslovenskih republika, jedino Srbiju iscepkao na centralni deo i dve pokrajine -  Vojvodinu i Kosovo i Metohiju, dajući im status federalnih jedinica.

U novom Statutu predvideo je Fira i dvodomu skupštinu - veće građana i veće manjinskih zajednica. U ovom drugom domu, predstavnici manjina bi imali pravo veta i u svakom trenutku mogli bi da blokiraju  i nadglasaju srpske poslanike.

Po Firinoj zamisli Vojvodina je trebalo da ima i  sva tri nivoa vlasti, predsednika i vladu. Zanimljivo je da je na primedbe poznavalaca međunarodnih pravnih sistema da autonomije nigde u svetu nemaju ustav upravo zato  što je on element državnosti, dr Fira je navodio i drugačije primere upotrebe spornog naziva.

* * * * * * * * * * *

Autonomaši traže Betovenovu "Odu radosti" za himnu

KOLIKO GOD  da su i pisac i naručioci negirali ustavne osobine  zamišljenog akta, ovaj predlog u javnosti je odmah dobio nezvaničan naziv “mali ustav”. O njemu je upriličena  i javna rasprava. Ipak, znajući unapred da ovaj dokument ne može da prođe u pokrajinskom parlamentu, ali da nije zgoreg opipati puls javnosti, Čanak  nikada nije “mali ustav“  stavio na dnevni red. Autonomaši su odlučili da čekaju novu šansu, ali nisu dangubili.

Proširenje  autonomije započeto je “omnibus zakonom” koji je pokrajinska Skupština usvojila krajem 2001. godine, a ubrzo verifikovala i Skupština Srbije u kojoj je, kao i u vojvođanskom parlamentu ubedljivu većinu imala Demokratska stranka. Jednim sinhronizovanim potezom na liniji Novi Sad – Beograd , izmenom 70 važećih zakona, Vojvodina je dobila nadležnosti  u 25 oblasti društvenog života, od kulture i obrazovanja do poljoprivrede i energetike.

Dok je za tadašnjeg srpskog premijera dr Zorana Đinđića “Omnibus” bio “prava mera autonomije”, Čanak je,  umereno zadovoljan, ponovio priču o “našim novcima”, a Jožef Kasa je set zakona smatrao “probijanjem prve antiautonomne barijere”. U to vreme lider Saveza vojvođanskih Mađara nije još glasno tražio etničku autonomiju na teritorijalnom principu za sever Bačke, ali je tu i tamo pravio željenu paralelu između Vojvodine i pokrajine Tirol.

Foto Stevan Kragujević, Tanjug, Muzej Vojvodine, Muzej Novog Sada, Foto arhiva Matice srpske, Arhiv Vojvodine, Profimedija, Dokumentacija „Novosti“ i "Borbe", Arhiv porodice Pribićević i Vikipedija

Zasedanje Skupštine AP Vojvodine 22.maja 2014. kada je usvojen Statut

Ubrzo posle “Omnibusa”, prešlo se na pokrajinske simbole. Burna , višemesečna rasprava rezultirala je 28. juna 2002. usvajanjem grba, a dve godine kasnije i zastave Vojvodine.Uzalud su heraldičari ukazivali da  iskarikirani grb i zastava sa tri EU zvezdice, usvojeni 2002. i 2004. godine na Čankovu inicijativu, nemaju baš nikakvo utemeljenje ni u srpskoj istoriji ni u heraldici. Posle ovih burnih rasprava o simbolima, inicijativu Lige socijaldemokrata Vojvodine da se vojvođanskom  himnom proglasi Betovenova “Oda radosti”, pokrajinski poslanici ocenili su kao - neprimerenu.
DA BI SE PONOVO, barem privremeno, stišala priča o “našim novcima, pljački i beogradizaciji”, 2003. godine načinjen je presedan u procesu privatizacije.Uz odobrenje tadašnje vlade Zorana Živkovića, od prodatih pokrajinskih preduzeća u pokrajinsku  kasu slivala  se polovina novca, dok su lokalne samouprave u ostatku Srbije dobijale svega - pet odsto.  

Najveći pomak u raspodeli sredstava obezbedio je novi Ustav Srbije iz 2006. godine, koji, osim što je legalizovao vojvođanski grb i zastavu, višestruko je  uvećao pokrajinski budžet, obezbedivši da se Vojvodini garantuje sedam odsto sredstava iz  republičke kase.

Foto Stevan Kragujević, Tanjug, Muzej Vojvodine, Muzej Novog Sada, Foto arhiva Matice srpske, Arhiv Vojvodine, Profimedija, Dokumentacija „Novosti“ i "Borbe", Arhiv porodice Pribićević i Vikipedija

Za Jožefa Kasu je sedamdeset novih zakona bilo "probijanje prve antiautonomne barijere"

I dok su na tih sedam procenata,  demokrate u Vojvodini predvođene  Bojanom Pajtićem, u tri mandata predsednikom Pokrajinske vlade (i bivšeg Izvršnog veća), gradile svoju pobedničku  kampanju na  pokrajinskim izborima  2008. godine, Liga socijaldemokrata Vojvodine i još neke stranke bojkotovale su ustavni referendum uz gromoglasne tvrdnje da “Beograd i dalje pljačka Vojvodinu”.

Priča o “našim novcima” , na koju su građani najosetljiviji, ponovo je bila  aktuelizovana povodom  Statuta , najvišeg pokrajinskog pravnog akta. Naime, na Mitrovdan, 8. novembra 2006. godine, republička  skupština  proglasila je,  prethodno referendumski izglasan, novi Ustav Republike Srbije. U  članu 185, stav 1, navedeno je  da je „Najviši pravni akt autonomne pokrajine Statut“, te da „Statut autonomne pokrajine donosi njena skupština, uz prethodnu saglasnost Narodne skupštine“.

* * * * * * * * * * *

Dve trećine Statuta nije bilo u saglasnosti sa Ustavom

PRVI PREDLOG Statuta, Skupština AP Vojvodina utvrdila je 14. oktobra 2008. godine. Sve se to  dešavalo  u godini u kojoj su se  navršila  dva  za istoriju Vojvodine najznačajnija jubuleja – 160 godina od uspostavljanja Vojvodstva Srbija (drugi termin je Srpska Vojvodovina) u Sremskim Karlovcima i 90 godina od  proglašenja prisajedinjenja oblasti Srema, Banata, Baranje i Bačke Kraljevini Srbiji, održanog u Novom Sadu.

Izgledalo je da će te datume  Vojvodina dočekati sa novim Statutom koji je kako predviđa aktuelni Ustav Srbije morao da bude usvojen do 15. oktobra, odnosno 90 dana od konstituisanja pokrajinskog parlamenta.

Do tada, tekst Statuta najpre je  usaglašen među članicama  vladajuće pokrajinske koalicije - Demokratska stranka,  G-17, Savez vojvođanskih Mađara, Liga socijaldemokrata Vojvodine i Socijalistička partija Srbije. Potom je ta  verzija upućena na javnu raspravu, pa na usvajanje poslanicima pokrajinske Skupštine  i najzad, na overu  (i proveru) u republički parlament. Nije, međutim, išlo sve po planu.

Usledilo je više od godinu dana zastoja jer je pokrajinsi parlament  utvrđivao  pravno-tehničke ispravke a zatim  7. novembra 2009. godine statutarni predlog upućen je  Narodnoj skupštini Srbije  na potvrđivanje. Nasuprot očekivanjima predlagača, usledio je   višegodišnji proces utvrđivanja saglasnosti Statuta sa Ustavom naše države.

Foto Stevan Kragujević, Tanjug, Muzej Vojvodine, Muzej Novog Sada, Foto arhiva Matice srpske, Arhiv Vojvodine, Profimedija, Dokumentacija „Novosti“ i "Borbe", Arhiv porodice Pribićević i Vikipedija

Igor Mirović i Miloš Vučević na dan kada je na zgradu Pokrajinske vlade istaknuta tradicionalna srpska zastava

Ustavni sud je jula 2012. godine utvrdio da dve trećine Statuta  (22 odredbe ), nisu u saglasnosti sa Ustavom. Potom je na inicijativu Demokratske stranke Srbije, odlukom od 5. decembra 2013. godine, Ustavni sud osporio Statut.

Aktuelnoj vlasti u Vojvodini to se nimalo nije dopadalo. Najkritičniji su bili funkcioneri Lige socijaldemokrata Vojvodine koji su smatrali da   rešenje „ove vanredne pravne situacije“ treba tražiti u Strazburu jer su prekršena kolektivna prava Vojvođana. Išlo se čak do tvrdnje da je odluka  Ustavnog suda Srbije politička, a da nije sporan Statut nego  Ustav Srbije koji je antivojvođanski i zato ga što pre treba menjati.

U TOJ, SPORNOJ VERZIJI akta, Novi Sad je trebalo da ima status „glavnog grada Vojvodine“, Vojvodina da ima svoju vladu (umesto dotadašnjeg Izvršnog veća), kao i Vojvođansku akademiju nauka i umetnosti, uprkos već postojećem Ogranku SANU  u Novom Sadu. U Nacrtu bila je „nacrtana“ i odredba  da  Skupština AP Vojvodina donosi odluke koje imaju „zakonsku težinu“, mada pokrajini pripadaju  samo izvršna i upravna vlast.

Krajem 2013. godine Odbor za pitanja ustavno-pravnog položaja Skupštine Vojvodine odlučio je da formira Radnu grupu koja će uskladiti Statut sa odlukom Ustavnog suda.radna grupa  koja je imenovana 15. januara 2014. godine. Na čelu petnaestočlanog Odbora bio je tadašnji  predsednik pokrajinskog parlamenta  Ištvan Pastor.   

Radna grupa je 31. marta 2014. godine završila posao i dostavila Nacrt novog Statuta pokrajinskoj skupštini. Članovi Radne grupe složili su se oko većine delova Statuta i ostavili alternative u delovima oko kojih nije bilo potpune saglasnosti.

Izmenjenu verziju Statuta, usklađenu sa srpskim Ustavom, u kojoj je Novi Sad administrativni centar Vojvodine, a umesto Vlade, pokrajinom vlada Pokrajinska vlada, Skupština Srbije u kojoj su većinu već drugu godinu imali naprednjaci i njihovi koalicioni partneri, potvrdila je 20. maja 2014. godine. Za potvrđivanje Statuta glasalo je 186 poslanika, protiv je bilo pet poslanika, dva poslanika su bila uzdržana, a šest nije glasalo.

Pored srpskog jezika i ćiriličkog pisma, u organima AP Vojvodina, u ravnopravnoj službenoj upotrebi, su i mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski jezik i njihova pisma, u skladu sa zakonom.

Uz grb i zastavu Autonomne Pokrajine Vojvodine, usvojene početkom dvehiljaditih, Statutom je predviđeno  da se ravnopravno ističu i tradicionalni simboli Srba u Austrougarskoj.

* * * * * * * * * * *

Jugoslovenski kaput bespoštedno žuljao srpsku košulju

NA POSLEDNjOJ SEDNICI uoči izbora, reč datu koalicionim partnerima i opoziciji da će svojim glasovima dati „zeleno svetlo“ grbu i barjaku  predaka  koji su stolećima u Austrougarskoj sanjali san o jedinstvu sa maticom, poslanici DS povukli su uz obrazloženje da su se u međuvremenu setili kako  nije bilo javne rasprave o tim simbolima.Usvojeni su i istaknuti 2016. godine kada je na čelo Pokrajinske vlade došao Igor Mirović.

Zanimljiv je  i slučaj Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU). Od osnivanja 1979. godine do 2016. godine kada su Srpska napredna stranka i koalicioni partneri stavili tačku na 16-godišnju vladavinu koalicije oko Demokratske stranke. VANU je  jednom je bila ugašena pa oživljena, dva puta menjala je ime, a zatim  prestala da postoji  prvenstveno zbog finansijskih problema koje nisu rešili njeni osnivači iz prethodne pokrajinske vlasti.  

Pošto je Ustavni sud Srbije 2012. godine osporio VANU finansiranje iz pokrajinskog budžeta,  tadašnja vlast u Vojvodini,  predvođena demokratama, našla je rešenje u preimenovanju u naučno društvo Akademija nauka, kultura i umetnosti Vojvodine (ANKUV).
No, kako su sredstva slabo pristizala,a naučno društvo slabo radilo, ista vlast jula 2015. osnovala je Vojvođansku akademiju nauka, umetnosti i kulture (VANUK)  s ciljem, kako je tada obrazloženo, „da unapredi  oblasti nauke, umetnosti i kulture na teritoriji pokrajine“.

Foto Stevan Kragujević, Tanjug, Muzej Vojvodine, Muzej Novog Sada, Foto arhiva Matice srpske, Arhiv Vojvodine, Profimedija, Dokumentacija „Novosti“ i "Borbe", Arhiv porodice Pribićević i Vikipedija

Nova znamenja su usvojena i istaknuta 2016.kada je na čelo Pokrajinske vlade došao Igor Mirović

Međutim, VANUK nije registrovan jer je  Privredni sud u Novom Sadu zatražio od Vlade Srbije da odluči da li se ona može upisati u registar. I tu se krug zatvorio.

PROMENA VLASTI u Autonomnoj Pokrajini Vojvodina 2016. godine vratila je u svest ljudi u celoj Srbiji značaj 25.novembra 1918. godine kada su na Velikoj narodnoj skupštini, Srbi, Bunjevci i ostali Sloveni izglasali, a Jaša Tomić obznanio  da su  Srem, Banat, Baranja i Bačka prisajedinjeni  Srbiji.

Dozrevao je 25. novembar do „prazničnih visina“  punih 98 godina,  ali ni danas nije sasvim sazreo u svakom srcu, glavi i političkoj opciji. Jer, kada se dnevna politika nadredi istoriji, onda je bilo moguće i da lider (u to vreme) najpoznatije  autonomaške stranke  saopšti da se rame uz rame sa 25. novembrom proglasi državnim praznikom i 28. jul 1974. Datum  usvajanja Ustava SFRJ koji je  Vojvodini dao status  - države u državi.

To je akt koji je samo 56 godina posle prisajedinjenja, a 27  pošto je Baranja uknjižena u hrvatski katastar, crno na belo  obesmislio minuli rad naših dičnih predaka. Onih što su vekovima  izgarali u  divovskoj borbi da očuvaju svoj identitet u tuđem carstvu. I 1918. godine da se ujedine sa sunarodnicima preko Beograda, a ne preko Zagreba.

U decenijama komunizma ,jugo-kaput bespoštedno je žuljao srpsku košulju i  jedinstvo koje su nam u amanet ostavili Svetozar Miletić, Jaša Tomić, Đorđe Stratimirović, patrijarh Rajačić... Najdublji  žuljevi datiraju  upravo iz perioda vladavine Ustava iz 1974. koji je AP  Vojvodinu, gotovo nadredio njenoj  Republici  Srbiji, i tim aktom putokaz prisajedinjenja okrenuo u suprotnom smeru.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KONTIKI NA SAJMU TURIZMA – NEVEROVATNI POPUSTI I SVET NA JEDNOM MESTU