Beleške za pisca

Иво Андрић (1892-1975)

12. 03. 2025. u 08:20

GLAVNA snaga i stvarni koren svake pripovetke, svake pojedine scene u njoj, nalaze se u jednoj dobroj misli, jednoj vernoj slici.

Белешке за писца

Ivo Andrić sa suprugom Milicom Foto Arghiva VN

Ona je u tom sklopu rečenica ono što je matica u roju pčela. Kad ona iskrsne pred vama, treba sve ostaviti i za njom poći. U njoj je seme i kvasac za sve ostalo. Jer, nije vrednost te hitno i nečitko zapisane rečenice u njoj samoj, nego u onom izobilju i onoj lakoći sa kojom se posle, za njom i pred njom, roje misli i slike, nevidljivo vezane sa njom.

***
Za jednu malo veću pripovetku, a često i za vrlo kratku, potrebni su često ogroman napor i veliko strpljenje. Svaki pokušaj da se stvar svrši olako i brzo dovodi do neuspeha i razočaranja. Slučaj je isti kao da je u pitanju gomila kamenja koju treba preneti na drugo, manje ili više udaljeno mesto. Samo strpljivo i polagano, kamen po kamen, može se izvršiti taj posao. A od juriša, kao ni od lukavstva, tu nema koristi.
***
Pišite brže ili sporije, življe ili opreznije, kako vas misao vodi i osećanje nosi, i ne zaustavljajte se bez potrebe i ne kidajte magiju nadahnutog trenutka koji se možda nikad neće vratiti. Pišite bez bednog obzira i lažnog stida, sa jednostavnom iskrenošću same prirode. Pišite i znajte da vam je iz okeana vremena darovan jedan tren, i u njemu misao, slika ili reč koja se takva više nikad ni vama ni ikome drugom neće javiti. Pišite slobodno i nesvesno, kao što dišete. Ali...

Ali, kad prođe taj trenutak, koji je čist, dragocen, munjevit i neobjašnjiv kao trenutak oplođavanja, i kad se nađete pred svojim rukopisom, koji je sada dobio svoje mesto u ovom našem svetu u kome, pored svih nemira i besporedaka, vladaju ipak red i odgovornosti, tada mu priđite bez slepe roditeljske ljubavi, hladno i neumoljivo strogo, ne žaleći ni njega ni sebe, ne štedeći snage ni vremena. Savijte svaku rečenicu po deset puta preko kolena, stanite na svaku reč celom težinom, ispitajte njenu "nosivost", jer od tih krtih reči i slabih rečenica treba da bude sagrađen most koji će nepogrešno i neprimetno preneti čitaoca preko ponora besmisla i nesvesti u zemlju života i stvarnosti, koju ste vi za njega i sve ljude uspeli da prikažete. Ispitajte svoju rečenicu očima i uhom, isperite njome usta po nekoliko puta kao što radi vinar sa vinom koje hoće da kupi.

Izgovorite je nečujno, poluglasno i glasno, i pet i deset puta (nemojte brojati!), u raznim raspoloženjima i u razno doba dana. Mislite o njoj pre spavanja i noću kad se probudite i rasanite. (Šta ima bolje i pametnije na što bi čovek mogao upotrebiti svoju nesanicu?) Upitajte se da li bi ljudi vašeg jezika u jednom određenom trenutku svoga života zaista izgovorili vašu rečenicu i priznali je kao svoju. Izgovorite je i u njihovo ime i ispitajte da li je verna i tačna, da li joj štogod nedostaje ili je pretrpana. I kad nađete da je sve kako treba i utvrdite da ste zadovoljni svojim poslom, nemojte stati; tek tada nemojte, jer nema u piščevom radu ništa opasnije i nesigurnije od toga zadovoljstva samim sobom. Ono je rđav savetnik i podmukao putovođa, koji je mnogoga odveo na pogrešnu stranu. Ne zaboravite ni za trenutak da vaše delo treba čitaoca da podigne i zadovolji, a da ste vi pisac, i da tek u čitaočevom zadovoljstvu imate pravo da tražite svoje, ili još bolje i tačnije: da o vašem zadovoljstvu ovde uopšte nije reč. Imajte na umu da ste vi vesnik istine, tj. stvarnosti. Po vama velika ljudska stvarnost šalje svoje poruke. Ona vas je izdvojila od ostalih ljudi utoliko (i samo utoliko!) što vam je poverila važno poslanje da ljudima vašega jezika iznesete pred oči sliku i smisao određene stvarnosti koju oni inače ne bi možda nikad mogli u celosti da sagledaju ni potpuno da shvate. n
(Iz "Beležaka za pisca", 1947)
***
A prošle noći desilo se pravo čudo. Reči su stale da se pretvaraju, jedna za drugom, u ljude, životinje i predmete oko mene, svaka u ono što je dotad samo označavala. Još do malopre tiše od senki i prolaznije od vetra, one su odjednom zastale, ovaplotile se i dobile težinu, obim i sve osobine živih bića i poznatih stvari, i rasporedile se po prostorijama oko mene. "Reč je postala telo." Da, to se kaže lako, čak i zvuči lepo, ali niko ne može zamisliti kako to izgleda kad se stvarno desi. Odjednom sam postao bogat, i to onako kako nikad, ni u snu, nisam zamišljao ni želeo. Pretrpan bogatstvom. Trebalo je da imam svega, ali stvarno sve je imalo mene. Hiljaditi deo toga bio je dovoljan da me obori i pokopa, da prekine i uguši ovako slab i kratak dah kao što je moj. A sve nove i nove reči su doletale, padale oko mene i - odmah se pretvarale u ono što su dotad označavale.

Kad sam već mislio da me nema, odjednom se desilo drugo čudo, novo i čudnije. U tren oka sve se oko mene volšebno pretvorilo opet u reči koje su, kao igra nečujnih zvukova, lakše od senke nevidljivih ptica - odletele daleko od mene, u tišinu, u zaborav, u nepostojanje, tamo gde odlaze reči kad to prestanu da budu, kad izgube značenje i ispadnu iz upotrebe.

A ja sam ostao sam, pitajući se ko sam sada - ja, i šta ću još u toj beskrajnoj igri reči morati biti i značiti. Kako ću se održati?

Oko mene potpuna tišina, ni dan ni noć, neka praznina koja nema imena.
***
Kad sednem da pišem, svi koji su mi bliski i poznati umru za mene, da bi mogli da se rode i stupe u život novi ljudi, oni koji se pomaljaju na mojoj hartiji. I tek kad uspem da tim novim ljudima dam nešto malo sadržine i oblika, ja se vraćam živim ljudima, onima iz svoga života. A sutra se ta igra ponavlja. Tako sam stalno neveran, čas jednima čas drugima.
***
Radeći na jednoj maloj pripoveci, došao sam na ovu misao: pripovetka leži u meni gotova i cela, ali neodgonetnuta; rad na njoj ima neke sličnosti sa "ukrštenim rečima". Pisac otkriva pojedina mesta, preskače ona koja ne može odmah da pogodi i ostavlja ih za docniji, srećniji trenutak, ali se stalno vraća na njih. Najposle, kad su dve trećine mesta dešifrovane, rad postaje sve lakši, nejasna mesta se otkrivaju sama. Tako dođemo do trenutka kad se cela priča sklopi i dobije svoj pun smisao.

(Iz Znakova pored puta: Za pisca)
   (Iz knjige "O pisanju", priredila Žaneta Đukić Perišić, izdavač "Akademska knjiga")

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DEVOJKA OSTAVILA FUDBALERA PRED VENČANJE! Videla ovo - i odmah raskinula četvorogodišnju vezu