JESTE u svom poslu postao autoritet, majstor, profesor i arbitar. Jeste da mu danas rešenja verovatno sleću na ruku kao pripitomljene ptice. No, uz sve to ističe ga i izdvaja još jedna retka osobina, a to je prezir prema liniji manjeg otpora. Nikad nije išao njome. Nijednom nije ponovio isto rešenje. Nije se vraćao na istovetnu, ranije proverenu scenografsku postavku. Nepokolebljivo je odoleo ponavljanju i likovnoj autocitatnosti, naročito u slučaju kada je više puta radio isti tekst... Zovem ga tihi perfekcionista zato što u njegovom radu nema ničeg razmetljivog, nema nikakve poze, on je čovek koji tačno zna šta likovnost znači.

Komentari (0)