SEĆANJE NA NEUMRLOG PESNIKA: U Temišvaru obeležen jubilej Branka Radičevića (FOTO)
U OKVIRU „Dana srpskog jezika u Rumuniji“, u Srpskom kulturnom centru u Temišvaru, obeležena je dvestota godišnjica rođenja srpskog liričara Branka Radičevića.

Foto : Brankovo kolo/Karlovačke gimnazija
" Brankovo kolo" iz Sremskih Karlovaca priredilo je nastup operske primadone Vesne Aćimović i istaknute pijanistiknje Maje Grujić, dveju profesorica na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.U prepunoj sali Srpskog kulturnog centra u Temišvaru, one su nadahnuto izvele čuvene pesme Branka Radičevića (Devojka na studencu, Vragolije, Ukor, Ribarčeta san, Pevam danju, pevam noću...) počev od najstarijih naših kompozitora, Isidora Bajića, Josifa Marinkovića i Davorina Jenka do najmlađih, Ivane Vojnović, Stanislave Gajić i Julije Bal.
Direktor „Brankovog kola“Nenad Grujičić besedio je o Branku, pesniku-preteči srpskog romantizma na čistom narodnom jeziku. Istakao je da dolazak u Temišvar predstavlja posebnu vrstu stvaralačkog uzbuđenja i odgovornosti s obzirom da se u ovom gradu nalaze spomenici-humke nad zemnim ostacima Brankovog oca Teodora i brata Stevana. Aleksije Radičević je s bratom Stevanom 1841. godine iz čuvene Karlovačke gimnazije u Sremu došao u Temišvar gde započinju da studiraju mudroljubije (filozofiju). U Temišvaru ih je dočekao otac Teodor Radičević koji tu radi kao carinski službenik.
Svoju prvu pesmu na srpskom jeziku Devojka na studencu, Branko (Aleksije) Radičević(1824- 1853) napisao je upravo u Temišvaru gde već počinju da nadiru arkadijske slike iz Sremskih Karlovaca i sa Stražilova gde je Branko proživeo najlepše trenutke i dane u svom životu. U Temišvaru umire mu brat Stevan u svojoj dvadesetoj godini , što će pesnika motivisati da odlaskom u Beč (1843) napiše slavnu pesmu Kad mlidijah umreti. U Beču objavljuje svoju prvu knjigu pesama (1847) i time, prevodeći sa grčkog na srpski jezik, menja kršteno ime Aleksije u Branko.
Brankovu poeziju su pevali i đački horovi gimnazije „Dositej Obradović“ u Temišvaru, a mladi glumci (Aleksandar Adžić, Milan Majkić i Gordana Aćimov) iz ovog grada kazivali Brankove pesme: Putnik na uranku, Molitva, Kad mlidijah umreti... Ovaj oblik javne prezentacije Brankove poezije u Rumuniji pokazao je najuzvišeniji oblik očuvanja srpskoga jezika u životu izvan zemlje-matice mladih umetnika.
U okviru „Dana srpskog jezika u Rumuniji“ svečano je uručena nagrada „Sava Tekelija“ Borivoju Čaliću, srpskom kulturnom posleniku iz Hrvatske. Zatim je održan pesnički čas na kojem su nastupili: Slavomir Gvozdenović (Rumunija), Nenad Grujičić (Srbija), Đorđe Nešić (Hrvatska), Petar Lastić (Mađarska), Ljubinka Perinac Stankov (Rumunija)...
Đorđe Nešić pročitao je svoju novu pesmu Branko, koja se pojavila u njegovoj svežoj knjizi, i sticajem takvih okolnosti nije se našla u antologiji Nenada Grujičića Ao, danče, ala si mi beo, ali će svakako pojaviti se u drugom dopunjenom izdanju ovog cvetnika. Evo Nešićevog soneta Branko: "Kao što zora sviće,/ kao što lista drvo,/ tako teži i biće/ da se oživi Prvo;// prvi zvuci i slike/ i mirisi i boje,/ da provri sve od vike,// da smeh i čar se spoje;/ da svet je opet ceo,/ da dan je plav i beo,// pre no život zaćuti.// Čim stane vragolijua, nestane čarolija/ i eno -lisje žuti."
Devojka na studencu
Prva Radičevićeva pesma na srpskom jeziku, Devojka na studencu, ispevana je u Temišvaru, a na svečanosti u Srpskom kultturnom centru kazivana je i pevana (iz pera dvoje kompozitora) nekoliko puta (pesma koja punim plućima živi u narodu i kao starogradska), svetlela je Brankovim duhom i prisustvom, ali i živim senkama njegovog oca Teodora i brata Stevana.
Održan je parastos Radičevićima, koji je priredila Srpska pravoslavna crkva u Temišvaru. Bila je to prilika da se uz Brankovo,Teodorovo i Stevanovo, čuju i imena Brankove majke Ruže i sestrice Amalije (umrla u drugoj godini od tuberkuloze), čije kosti leže u Zemunu i Slavonskom Brodu. Nanovo je sve prisutne prožeo osećaj sopstvene prolaznosti i smrtnosti u znaku večnih Brankovih stihova: „Zbogom žitku, moj prelepi sanče, / Zbogom zoro, zbogom beli danče!/ Zbogom svete, nekadanji raju,/ Ja sad moram drugom ići kraju.“
Na belom mermernom spomeniku Brankovog oca piše: „Ovde boravi otac neumrlog srpskog pesnika Branka, vrli rodoljub Teodor Radičević, bivši carinski činovnik, rođen 1802 – 1864. Spomenik ovaj mu podižu Srbi iz Temišvara i Mehale.“ Na donjem, širem delu spomenika, stoje stihovi: „Dok gusala struna tanka/ Slavi tvoga dična Branka/ Dok mu Srbi pesme poje/ Živeće i ime tvoje.“
A na spomeniku Stevanu Radičeviću, koji je s bratom Aleksijem, pohađao Karlovačku gimnaziju od 1835. do 1841. godine, piše: „Ovde leže kosti Stevana Radičevića, slušatelja mudroljubija, koji se u Brodu u Slavoniji 25. septembra 1825. godine rodio. A umro je u Temišvaru 30. novembra 1845. godine, i sa tim 20 godina star.“ Ispod urezanog cveta pri dnu spomenika piše: „Taki je bio.“

MONSTRUOZNO! Ovaj hoće da vlada Srbijom! Žene mu krive kad ih neko siluje ili prebije!
VUK Nektarijević, student blokader sa Mašinskog fakulteta u Beogradu, koji je tobož biciklom išao u Strazbur, ima u najmanju ruku problematične stavove.
20. 04. 2025. u 14:35

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

OTVOREN HRISTOV GROB Evo šta su našli: "Kolena su mi klecala, nisam to očekivao - vekovima je bio zatvoren" (VIDEO)
"APSOLUTNO sam zadivljen. "
19. 04. 2025. u 08:39
Komentari (0)