RUSKA „PODVODNA RAKETA“: Dugačka je 8 metara i putuje brzinom od 400 km/h - Škval je ponovo posato aktuelan (VIDEO)

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

12. 02. 2025. u 21:33

RUSIJA još uvek drži značajan broj relikvija iz ere Hladnog rata — od kojih su neki doživeli dalji razvoj, dok su drugi odloženi ili potpuno otkazani.

РУСКА „ПОДВОДНА РАКЕТА“: Дугачка је 8 метара и путује брзином од 400 km/h - Шквал је поново посато актуелан (ВИДЕО)

"Omsk" izazvao strahopoštovanje / Foto MO

Međutim, u današnjoj eri pomorskih dronova i bespilotnih podvodnih vozila [UUV], raketno torpedo VA-111 Škval ponovo se pojavilo kao potencijalni kandidat za vaskrsenje iz dubina laboratorija za oružje u Kremlju.

Sredina 1970-ih, uprkos početku onoga što je postalo poznato kao Era stagnacije, bila je neverovatno produktivan period za sovjetski vojno-industrijski kompleks. Sovjetski inženjeri su bili najkreativniji, ponekad su stvarali koncepte koji su izgledali kao da su stigli pravo iz naučne fantastike.

Da li bi torpedo moglo da „leti” kroz vodu brzinom koja je uporediva sa borbenim avionima iz ranog Drugog svetskog rata? Kako se ispostavilo, da – ako primenite ne samo fundamentalno znanje i principe linearnog inženjeringa, već i priličnu dozu genijalnosti i nekonvencionalnog razmišljanja.

Do januara 1975. godine, sovjetsko torpedo 53-65 na vodonik-peroksid se smatralo najbržim podvodnim oružjem u upotrebi. I danas je u inventaru ruske mornarice i sposoban je da dostigne brzinu do 70 čvorova [skoro 130 km/h ili 80 mph].

Ali još ranih 1960-ih, predlog profesora Georgija Vladimiroviča Logvinoviča više je zvučao kao naučna fantastika. Logvinovič, pionir hidrodinamike velikih brzina, razvio je teoriju superkavitacije i predložio stvaranje potpuno nove kategorije brzog podvodnog oružja na osnovu ovog principa.

Superkavitacija je hidrodinamički fenomen u kome se mehurići gasa formiraju oko objekta koji se kreće kroz tečnost velikom brzinom, značajno smanjujući otpor. Obično je kavitacija noćna mora inženjera - izjeda metalne brodske propelere i izaziva pustoš na potopljenim mehaničkim sistemima.

Koristeći kavitator i hidromlazni motor, novo torpedo bi moglo da generiše mehur gasa oko sebe, efikasno omogućavajući mu da „leti“ pod vodom sa minimalnim otporom. Izgradnja ovakvog superkavitirajućeg torpeda zahtevala je vrhunsku stručnost i izuzetnu inženjersku disciplinu.

Projektu je trebalo iscrpljujućih 15 godina da sazre, da bi se konačno oblikovao ranih 1970-ih. Proboj je nastao kada su inženjeri osmislili metodu za ispuštanje vrućih izduvnih gasova raketnog motora kroz nos torpeda. U kombinaciji sa kavitatorom, ovo je omogućilo VA-111 Škval da se kreće kroz vodu u gasnom omotaču koji se sam generiše.

Testiranje je počelo 1964. na jezeru Isik-Kul u Kirgistanu pre nego što je dve godine kasnije prešlo na Crno more. Tokom sledeće decenije, inženjeri su se borili sa bezbroj tehničkih prepreka sistema bez istorijskog presedana u pomorskom ratu. Bilo je čestih neuspeha i padova.

Do 1972. projekat — tada pod kodnim imenom M4 — bio je na ivici otkazivanja zbog kvarova koji su se ponavljali. Torpedo je prošao neuspešna državna ispitivanja i mnogi su u okviru programa tražili njegovo ukidanje. Međutim, u februaru 1975. konačno je predstavljena modifikovana varijanta, otvarajući put onome što je postalo pretproizvodni VA-111 Škval.

Sa dužinom od osam metara, Škval je mogao da dostigne ogromnu brzinu do 400 km/h [preko 200 čvorova] pod vodom i da pogodi ciljeve udaljene do 13 kilometara [osam milja] konvencionalnom ili nuklearnom bojevom glavom. Međutim, oružje je imalo značajne nedostatke, uključujući ograničen domet, lošu sposobnost manevrisanja i ekstremne nivoe buke, što ga čini veoma uočljivim i samim tim predstavlja odgovornost za podmornicu koja ga lansira.

Foto printskrin Jutjub/Megaprojects

Svi ovi faktori učinili su raspoređivanje Škvala manevrom visokog rizika — posebno u njegovoj konvencionalnoj varijanti bojeve glave, uvedenoj početkom 1990-ih.

Ali u današnjem svetu pomorskog ratovanja, sa plovilima bez posade, koji se brzo razvija i sukoba u Ukrajini koji je u toku, VA-111 Škval bi mogao da se vrati – ne kao pretnja sopstvenoj platformi za lansiranje, već kao smrtonosno sredstvo protiv neprijateljskih snaga. 

Rusija je uvek iznova demonstrirala da može da skine prašinu sa dizajna iz sovjetske ere, da ih modifikuje i primeni kako bi ispunila savremene operativne zahteve.

Među analitičarima odbrane iz Moskve već se spekuliše da je VA-111 Škval „ponovo na stolu“. Da li je to istina ostaje da se vidi. Hoće li Rusija vaskrsnuti ovu podvodnu raketu? Vreme će pokazati. Ono što znamo jeste da Rusija ne samo da ima zalihe starih planova, već je i dokazala svoju sposobnost da ih oživi — ako okolnosti to zahtevaju. Ili ako jednostavno nema dovoljno sredstava za potpuno nove dizajne.

(bulgarianmilitary.com/Bojko Nikolov)

BONUS VIDEO - PIJAN VOZIO 200 NA SAT PO SURČINU: Presretači zaustavili džip kanadskih tablica

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SVET U ŠOKU: Janis Tima se nije ubio?!