KINA PRIJAVILA SLANJE ČAK 203.000 NOVIH SATELITA: Počinje nova faza svemirskog sukoba sa SAD?

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

25. 02. 2026. u 20:11

KINA je obavestila Međunarodnu telekomunikacionu uniju, ITU, o nameri da do sredine 2030-ih postavi čak 203.000 satelita u orbitu.

КИНА ПРИЈАВИЛА СЛАЊЕ ЧАК 203.000 НОВИХ САТЕЛИТА: Почиње нова фаза свемирског сукоба са САД?

Foto AI/ČetGPT

Brojka je bez presedana i višestruko nadmašuje ukupan broj aktivnih satelita koji danas kruže oko Zemlje. Desetine kineskih privatnih kompanija već su podnele prijave u okviru tog procesa.

Ova najava dolazi u trenutku kada Peking javno izražava zabrinutost zbog orbitalne zagušenosti izazvane razvojem konstelacije SpaceX, posebno sistema Starlink. Podudarnost između kineske zabrinutosti i istovremenog zahteva za ogromnim brojem orbitalnih slotova teško se može posmatrati kao slučajnost.

Najveća operativna konstelacija danas pripada SpaceX-u i broji oko 9.600 satelita, sa planovima da dostigne oko 49.000. U poređenju sa tim, kineska prijava od 203.000 letelica predstavlja red veličine iznad postojećih sistema. To je odmah otvorilo niz pitanja, od finansiranja i upravljanja tolikim brojem satelita, do tehničke održivosti i posledica po buduće misije ka Mesecu i Marsu, koje bi morale da prolaze kroz gust orbitalni „veo“.

Jedno od objašnjenja jeste borba za frekvencijski spektar i orbitalne pozicije. ITU funkcioniše po principu da država ili kompanija koja prva prijavi nameru da koristi određenu orbitu ili frekvenciju dobija pravo prvenstva. Licenca traje sedam godina i, da bi se zadržala, potrebno je aktivirati najmanje 10 odsto deklarisane konstelacije u tom periodu. U tom svetlu, masovna prijava može se tumačiti kao pokušaj da se osigura što veći deo orbitalnog prostora pre konkurencije.

Foto AI/ČetGPT

U pozadini svega stoji šira strateška konfrontacija Kine i Sjedinjenih Država, koja traje više od decenije i po. Dok je Peking u tom periodu sistematski ulagao u mornaricu i brodogradnju, jačajući pomorsku moć i prateći istorijski anglosaksonski model dominacije morem, Vašington je sve više ulagao u svemir kao ključnu sferu buduće vojne i tehnološke nadmoći.

Prema podacima američke pomorske obaveštajne službe iz 2023. godine, kineska pomorska moć beleži dramatičan rast u odnosu na prethodne decenije. Iako Sjedinjene Države i dalje raspolažu sa 11 nosača aviona, dok Kina ima tri, trendovi pokazuju da kineska flota raste, dok američka istovremeno penzioniše deo starijih brodova i krstarica.

Umesto pokušaja da u potpunosti parira Kini u broju plovila, Vašington je intenzivirao napore u svemiru. Rakete za višekratnu upotrebu kompanije SpaceX značajno su smanjile troškove lansiranja, otvarajući prostor za ubrzanu izgradnju satelitskih konstelacija i njihovu potencijalnu militarizaciju.

Starlink je prvobitno razvijen kao komercijalni sistem globalnog interneta. Međutim, kako se pokazalo tokom sukoba u Ukrajini i drugih kriznih situacija, satelitske komunikacije postale su ključni element modernog ratovanja. Paralelno sa civilnim segmentom, razvijen je i sistem Starshield, vojna mreža koja, prema dostupnim podacima, uključuje 98 specijalizovanih satelita namenjenih obaveštajnim i bezbednosnim zadacima.

Sjedinjene Države dodatno polažu nade u program Starship, čiji je cilj drastično smanjenje troškova lansiranja, potencijalno na stotine dolara po kilogramu tereta, uz mogućnost transporta do 250 tona u nisku Zemljinu orbitu. Takav kapacitet otvara prostor ne samo za brže raspoređivanje satelita, već i za razvoj novih ofanzivnih i logističkih sistema u orbiti.

U tom kontekstu, dominacija u niskoj Zemljinoj orbiti postaje strateška prednost koja može da utiče na ravnotežu snaga na moru i kopnu. Ako jedna sila kontroliše komunikacije, navigaciju i izviđanje iz svemira, ona dobija značajnu prednost u svim drugim domenima.

Kina, očigledno, ne želi da prepusti taj prostor konkurenciji. Pored planirane konstelacije od 203.000 satelita, Peking razvija sopstvene sisteme poput Guo Wang i Qianfan. Evropa paralelno gradi Eutelsat OneWeb, dok Rusija pokušava da razvije konstelaciju Rassvet. Svaki veliki geopolitički akter teži sopstvenoj satelitskoj infrastrukturi.

Foto: Tviter printskrin/ Fascinating

U tom nadmetanju, ključ možda neće biti u tome ko ima najviše satelita, već ko može da onemogući protivniku da koristi sopstvene. Ako se orbitalni prostor i frekvencije zaguše ili pravno „rezervišu“, protivnik gubi manevarski prostor.

Zbog toga kineska prijava od 203.000 satelita može imati i širu funkciju. Čak i ako se nikada ne realizuje u potpunosti, sama rezervacija orbitalnih pozicija i frekvencija može otežati planove drugih aktera. Ekonomska isplativost takvog projekta možda nije primarni motiv, već strateška računica.

U toj logici, svemir postaje produžetak geopolitičkog nadmetanja. Dok su prethodna dva veka obeležena dominacijom mora, naredne decenije mogle bi biti određene borbom za nisku Zemljinu orbitu. U toj trci, Iran se pominje kao jedno od polja gde se već testiraju oblici informacionog rata između Pekinga i Vašingtona, iako detalji tih procesa ostaju delimično nejasni.

Bez obzira na to da li će svih 203.000 satelita zaista biti lansirano, sama najava pokazuje da je trka za svemir ušla u novu fazu, u kojoj se brojke koriste kao instrument pritiska, a orbita postaje strateški resurs jednako važan kao more ili kopno.

oruzjeonline.com

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NBA ŠOK! Nikola Jokić opet povređen!