ANALIZA: Ovo će biti konačan ishod rata SAD i Izraela protiv Irana?
RAT SAD i Izraela protiv Islamske Republike Iran traje sa prekidima bezmalo pet meseci.
Ilustracija AI/ČetGPT
Gubici na obe strane su mnogostruki, ali ako izuzmemo brojke iz ove računice, mogli bismo napraviti jasnu distinkciju između slike Bliskog istoka pre 28. februara i danas.
Uputio bih čitaoce na intervju koji je dao ministar spoljnih poslova Irana Abas Arakči, čovek koji se možda jedino manje od Pakistana zalagao za postizanje mira, čak na udaru Iranske revolucionarne garde da pravi dogovore iza kulisa. Arakči je rekao u intervjuu od pre par dana da je Iran tokom rata promenio bezbednosnu arhitekturu Bliskog istoka, što jeste ključna rečenica u sumiranju sukoba koji se intenzivira.
Iran i Bliski istok pre 28. februara
Teheran sa svojim satelitima Hezbolahom i Hamasom, ali i različitim versko-militantnim grupama u Iraku predstavljao je zavidnu silu i pretnju i pre 28. februara. Svaka pretnja postala je realnost od tog dana, a naročito od perioda kada se prekid vatre okončao, a pregovori propali.
Danas je Teheran šef Bliskog istoka, koji apsolutno upravlja delom Libana, a Iračani su potpuno okrenuti saradnji sa nekadašnjim neprijateljem. Sirija se bar formalno drži po strani i gradi svoj put, doduše, bar naizgled prozapadni.
Rat je počeo zbog navodne nuklearne pretnje koju Teheran predstavlja. Tokom juna 2025. godine Izrael, a potom i SAD, gađale su iransku bazu Fordo iz istog razloga, da bi se predsednik SAD Donald Tramp pohvalio kako je akcija „Ponoćni čekić“ uspešno izvedena. Samo osam meseci kasnije počele su opsežne izraelsko-američke operacije protiv Irana.
Iran je, bar prema izjavama američkog predsednika i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, bio na kolenima nakon udara od juna 2025. Ipak, ispostavilo se da ni Vašington, ni Tel Aviv ili nisu bili u pravu ili su samo testirali teren za predstojeće napade.
Sve u svemu, napad na Iran nije dao očekivane rezultate, niti je sprečio Teheran da nastavi sa svojim nuklearnim programom. Iranski uticaj sadržao se u Libanu i ostacima Hamasa u Palestini. Znači da promene u bezbednosnoj strukturi nije bilo, tas na vagi bio je ujednačen.
Iran i Bliski istok nakon 28. februara do danas
Udarima na iranske položaje i obezglavljivanjem države, SAD i Izrael su saopštavale da bi Teheran mogao da kapitulira u narednih par nedelja. Pomorska blokada i kriza u Ormuzu su dodatno išli u prilog toj tezi.
Ipak, Iran je uz neverovatne gubitke uvideo u čemu leži snaga američke sile na Bliskom istoku. To su najpre, ako posmatramo vojno – baze u regionu. Ako gledamo politički uticaj – naravno Izrael i naftom i kapitalom bogate zemlje poput Kuvajta, Katara, Emirata itd. Baze koje SAD koriste u regionu, poput od pre neki dan pogođenog Muvafak Saltija u Jordanu, kapaciteta su koji se kotiraju kao svetski za američku silu.
Satelitski snimci razorene baze u Jordanu pogledajte ispod:
Iran se najpre fokusirao na raketiranje Izraela, kako direktno tako i preko Hezbolaha. Zatim su usledili udari na naftna postrojenja u regionu, što je bio direktan udarac na žilu kucavicu i najveći izvor prihoda. Cene nafte su drastično skočile, kako zbog blokade Ormuskog prolaza, tako i udara na naftna postrojenja.
Poslednjih nedelja Iran cilja i infrastrukturu koja služi za najosnovnije potrebe stanovništva – poput infrastruktura za desalinizaciju.
Region zavisi od iranske volje, odnosno Iran recipročno udara po regionu i američkim snagama, karakterišući te napade kao odmazdu zbog uništavanja civilne infrastrukture, što i jeste direktno naređenje Donalda Trampa.
Prosto, najavom i sprovođenjem u delo intenziviranja sukoba Tramp je time upravo to i dobio – Teheran je taj model primenio prema Vašingtonu i njegovim satelitima. Ono što Vašington sprovodi hiljadama kilometara daleko od svoje teritorije, čime se deklariše kao svetska supersila, Iran sprovodi u svom regionu, čime jasno stavlja do znanja ko je regionalna sila.
Tema nije zašto Iran nije svetska sila, jasno je zašto nije, čime se na neki način i daje odgovor na pitanje zašto se trenutno protiv njega vodi agresija. Takođe, nameće se odgovor zašto SAD ne bi mogle da više od ovoga eskaliraju sukob, pre svega mislim i na razornija oružja, ali ne i na besmislenu kopnenu operaciju, do koje nema logike da dođe.
Iran takođe kopnenu ne bi mogao, ne bi ni smeo da napadne Izrael. Prvo, nisu susedi, drugo, takva akcija bi vrlo brzo bila propast zbog neverovatne izraelske kopnene sile u sadejstvu sa američkim snagama.
Dolazimo do rečenice sa početka teksta koju je izrekao Abas Arakči, a to je da je Iran promenio bezbednosnu arhitekturu Bliskog istoka – trenutno stanje je slikovit opis te izjave i nakon svega gorenavedenog vidimo taj kratki put i uspeh koji je Teheran ostvario, po koju cenu, to je već neko drugo pitanje.
Iran i Bliski istok posle rata
Ako je glavni problem SAD i Izraela iranski uranijum, odnosno strah da Teheran ne razvije nuklearno oružje, postane nedodirljiv kao Severna Koreja i time postane svetska sila, jasno je kako se ovaj rat mora završiti. Potpunom kapitulacijom ili, u američkom slučaju, povlačenjem jedne strane.
Teheran se nikada neće odreći obogaćivanja uranijuma, a ajatolah Modžtaba Hamnei je jasno rekao da je on jedna od svetih stvari iranske države.
Tramp neće ponoviti američke greške vezane za, na primer, Pjongjang, koji, iako pod sankcijama, jeste nedostižan plen, čak odeljen najobezbeđenijom granicom na svetu. Nedostižan, ne jer ga čuvaju Kina i Rusija, čuvana je i Sirija, pa je Bašar al Asad za par dana nestao sa istorijske pozornice. Nedostižan je zbog svog nuklearnog oružja.
Kako bi li tek toliki Iran, kojeg je nemoguće kopneno potčiniti, što se pokazalo i u Iračko-iranskom ratu 1980–1988, gde je zube slomila moćna armija Sadama Huseina, bio nedostižan plen, a opet opasnost po region. Mnogo je Iran veća opasnost po region, negoli Severna Koreja, okružena svetskim silama!
Upravo jer se ovde ne može završiti, Iran ne sme dobiti nuklearno oružje, kopneno je nemoguće izvesti bilo kakav napad, svaka dalja eskalacija vodi ka kontraeskalaciji, Iran trenutno kroji čitavu situaciju. Imamo delimičnu pat poziciju, u kojoj i jednu i drugu stranu deli po potez.
Ako se setite pregovora u Islamabadu i Ženevi, tačka koja se odnosi na iranski uranijum ostavljena je da bude deo konačnog sporazuma. Do njega nismo došli zbog obnavljanja sukoba. Ostavljanje te tačke za konačni sporazum bilo je evidentno popuštanje Amerike pred Iranom, koji je uvek u stilu da ide na pregovore kako ne bi bio predstavljen kao nesaradljiva strana.
Odbijanje Izraela i Hezbolaha da okončaju ratna dejstva u Libanu i odbijanje izraelskih snaga da napuste tu zemlju zakovalo je ekser u mrtvački sanduk pregovora SAD i Irana.
Ključne tačke potencijalnog sporazuma
Sledi nam kratak period udara i kontraudara, nakon kojeg će neka treća ili četvrta strana biti iskorišćena kao arbitar da se sedne za pregovarački sto.
Ideja da Iran prihvati komisije koje bi kontrolisale prenos uranijuma u neku drugu zemlju, a videli smo da ima zainteresovanih, vrlo je verovatna. Ali ako je napad na Fordo bio pokazatelj da Iran može širom svoje nepregledne zemlje da se bavi obogaćivanjem, uprkos udaru za koji se tvrdi da okončava iranski nuklearni program, koja nam to komisija ili sila garantuje da će ikada biti sav uranijum sklonjen?
Šta bi dobile SAD?
Karta na koju Iran može igrati i koja mu jedina preostaje jeste upravo ova – navodni prestanak obogaćivanja uranijuma.
Amerikanci na tome insistiraju, videli bismo u nastavku, ako bismo do ove tačke došli, kako bi SAD i pod kojim uslovima prihvatile da se iskontroliše ceo ovaj postupak. Ali iranska potencijalna odluka da se ovaj proces sprovede vezala bi SAD ruke i usta, te bi svako dalje detaljisanje i predstavljanje Irana kao nesaradljivog bilo loše tumačeno u medijima.
Šta bi dobio Iran?
Iran bi zauzvrat dobio odmrzavanje imovine sukcesivno, prolaz kroz Ormuski moreuz bio bi kontrolisan od strane Teherana, a brodovi SAD i savezničkih sila ostali bi dominantni u Arapskom moru, u slučaju da Iran opet odluči da zatvori moreuz.
Oko naplate bi se zasigurno našlo neko razumno rešenje. Iran bi teško imao obavezu da nadoknađuje štetu nanetu komšijama, koje zasad samo žele da se mir što pre uspostavi i osim upućivanja protestnih nota ništa ne čine.
Liban
Pitanje Libana, od kojeg ne odustaju ni Izrael ni Iran, naizgled je najproblematičnije. Izrael, i da se Iran zaista odrekne nuklearnog programa, ne bi odustao od ovog rata u kojem ne gubi ništa, a rešava svoja egzistencijalna pitanja, a to su Hezbolah i Hamas.
Iran isto tako mora da shvati da se Izrael svoje bezbednosne zone u Libanu neće odreći, stoga, da bi se sporazum načinio, u Libanu se mora održati zamrznut konflikt, uspostaviti do sada formirana bezbednosna zona, ali se i priznati prisustvo Hezbolaha.
Foto: Tanjug/AP Photo/Ariel Schalit
Garant da se vatra neće otvarati moraju biti Iran i SAD. Vlada, koja je potpuno beznačajna, morala bi da se pomiri sa takvom situacijom, ali nju svakako niko ništa do sada nije pitao, a kakvi su izgledi, niti će.
Iz svega navedenog, ovo je realni sporazum koji bi bio privremen iz dva razloga – Iran ne bi zaista prekinuo nuklearni program, a drugi je da Izrael i Hezbolah otvore vatru jedni na druge.
Poenta sporazuma koji na Bliskom istoku nastaju jeste da se potpuno iscrpljene strane oporave do narednog sukoba. Pitanje rata je za njih uvek pitanje – mi ili oni. Naročito u slučaju Izraelaca, koji na svojoj teritoriji vode jedan takav rat.
BONUS VIDEO: SNIMCI IZ DRONA: Izraelska vojska objavila video udara na iranske sisteme PVO
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTORestoran Miya Galerija
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTOKlikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
IRAN POSLAO HITNU PORUKU NAŠIM KOMŠIJAMA: Nemojte to da dozvolite Americi!
IRAN je danas upozorio Bugarsku da ne dozvoli Sjedinjenim Američkim Državama korišćenje svoje teritorije za vojne operacije protiv Teherana, nakon što je bugarska vlada najavila da će tražiti odobrenje parlamenta za razmeštanje američkih aviona za dopunu goriva u toj zemlji.
21. 07. 2026. u 18:37
NOVA FAZA SUKOBA NA BLISKOM ISTOKU: Iran prvi put direktno napao ovu zemlju!
IRAN je saopštio da je u petak izveo nove napade na američke objekte na Bliskom istoku, uključujući i prvi direktan napad u Siriji, nakon šeste uzastopne noći američkih udara na iranske vojne objekte.
17. 07. 2026. u 12:51
DEČAK JEO KOBASICU I UMRO: "Kad bi znali šta krpelj može..." Prvi smrtni slučaj u svetu
REČ je o prvom poznatom smrtnom slučaju na svetu uzrokovanom ovom alergijom.
22. 07. 2026. u 11:46 >> 23:04
Komentari (0)