OD SMRTI UČIO O ŽIVOTU: Izložba u Muzeju nauke i tehnike podseća na značaj i tragičnu sudbinu profesora Milovana Milovanovića (1884- 1948)
UTEMELjIVAČU Katedre sudske medicine na beogradskom Medicinskom fakultetu i Instituta za sudsku medicinu, profesoru Milovanu Milovanoviću (1884-1948), značajnom a zaboravljenom, ali i njegovoj tragičnoj sudbini posvećena je upravo otvorena postavka u Muzeju nauke i tehnike.

Foto Muzej nauke i tehnike, M. Jurišić
Izložba "Mortui vivos docen - Kad mrtvi uče žive: Milan Milovanović i njegovo doba", nastala je u saradnji sa Medicinskim fakultetom, a autori su dr Jelena Jovanović Simić, viši kustos, i redovni profeosor Slobodan Nikolić. Čine je retko viđeni eksponati iz forenzičke zbirke Instituta, formirane 1898, mirkoskopski preparati, dokumenta, fotografije, oružje, učila, udžbenici, atlasi, lični Milovanovićevi predmeti... Iako seže u 19. vek i bavi se prapočecima sudske medicine kod nas i njenim pionirima, u najvećoj meri odužuje dug čoveku koji je, između ostalog, i začetnik suicidologije kod nas.
Skroman, dobrostojeći gospodin

Foto Muzej nauke i tehnike, M. Jurišić
ZNA se da Milovanović nije zasnovao sopstvenu porodicu i da u vreme smrti nije imao bliskih srodnika ni prijatelja. Do kasnih tridesetih živeo je u hotelu "Ekscelzior", potom u univerzitetskoj zgradi prekoputa hotela, ali je često boravio i u Zavodu, otkrivaju autori izložbe:
- Milovanović verovatno nikada nije bio siromašan, ali ni vrlo bogat. Nije bio politički aktivan niti se kretao u elitnom društvu kojem je po svom obrazovanju i položaju mogao da pripada. Možemo da ga zamislimo kao introvertnog, tihog, relativno skromnog, dobrostojećeg gospodina...
Rođen je u Negotinu, kao jedanaesto dete Jevrosime i Dimitrija Milovanovića, srednje imućnog terzije. Postavka ga prati od gimnazijskog školovanja u Zaječaru, studija medicine u Beču (posle osnovnih studija, usavršavao se u oblastima patologije, bakteriologije i sudske medicine), preko godina Prvog svetskog rata do dolaska u Beograd, na Medicinski fakultet. Imenovan je za vanrednog profesora sudske medicine 25. juna 1923, kada je ustanovljen i Sudsko-medicinski zavod.
- U Zavodu se godišnje radilo između 350 i 500, ponekad i do 700 sudskomedicinskih i nešto manje patoanatomskih obdukcija i po nekoliko hiljada laboratorijskih analiza: histoloških, bakterioloških, seroloških, toksikoloških i drugih. Dugo su celokupan posao obavljali upravnik Zavoda, profesor Milovanović, i jedan stalno zaposleni asistent, doktorka Julijana Bogićević - navode autori izložbe.

Foto Muzej nauke i tehnike, M. Jurišić
Između 1910. i 1947. objavio je 38 stručnih i naučnih radova, od čega 12 na nemačkom i francuskom, u inostranim časopisima, a 1927. njegov rad citiran je u Hofmanovom udžbeniku, najvažnije knjige iz sudske medicine tog vremena. Bio je, prema svedočenjima, i odličan predavač i pedagog, strog (studenti ga se bojali, ali su ga i poštivali). Drugi svetski rat zatekao ga je na Medicinskom fakultetu.
- Nisam nikako, ni na jedan čas hteo da izađem iz mog zavoda, jer bi se moglo dogoditi da mi bomba sruši zavod, a ja da ostanem živ, a šta će mi život, ako mi zavod propadne? Išao sam sa svojim zavodom i obojica smo ostali živi - zapisao je Milovanović.
Postao je dekan 1942, ali, kako tvrde autori postavke, držao se podalje i od okupacione vlasti i od kolaboracionista. Nije potpisao Apel srpskom narodu, a 1943. odbio je i da učestvuje u istraživanju Katinjskog masakra koje je organizovala vlada Trećeg rajha.
Prema rečima autora, posle rata, nije osumnjičen za saradnju s okupatorom niti proganjan od nove vlasti, međutim, doživljavao je neprijatnosti od studenata: za vreme predavanja uzvikivali su komunističke parole, nazivali ga ratnim dekanom, pevali partizanske pesme. Tokom 1946. zbog bolesti nije držao predavanja, i već planirao - samoubistvo.
Ubio se tokom vikenda, 6. na 7. mart 1948. Po motivima i načinu, samoubistvo ustanovitelja suicidologije, ostalo je zagonetno. Postoje indicije da se otrovao, ali i priče da se obesio, a po svemu sudeći nije vođena istraga niti je urađena obdukcija.
Grob nema nikakvog obeležja
ZA izvršioce testamenta imenovao je najbliže saradnike Julijanu Bogićević i Rusomira Đorđevića. Pokućstvo, lične stvari, obdukcioni pribor i mikroskop, ostavio je Zavodu. Zlatnike Đorđeviću, zlatni sat Bogićevićevoj, dve trećine novca zaveštao je za nagrađivanje štampanih radova asistenata i docenata Sudsko-medicinskog zavoda, a trećinu orkestru opere Narodnog pozorišta. Naveo je i da ne želi komemoracije, govore, nekrologe, vence... Sahranjen je 10. marta na Novom groblju. Spomenik nikada nije podignut, a ni danas na grobu nema nikakvog obeležja.

AMERIKA BESNA ZBOG ODBIJANjA KIJEVA DA PRIZNA RUSKE TERITORIJE: Evo zašto su propali pregovori u Londonu
PREGOVORI o okončanju konflikta u Ukrajini, koji su trebali biti održani danas u Londonu na nivou ministara spoljnih poslova Velike Britanije, SAD, Francuske, Nemačke i Ukrajine, odloženi su nakon što su američki zvaničnici otkazali učešće.
23. 04. 2025. u 16:24

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

TUGA NA RTS-u: Voditeljka Dnevnika slomljena, oprostila se od koleginice: "Mirno spavaj, neću te zaboraviti" (FOTO)
"MIRNO spavaj, a ja te nikada neću zaboraviti..."
23. 04. 2025. u 13:02
Komentari (0)