NE MOŽE DA NAS ZAVADI NI MEĐA: Komšijska sloga decenijama vlada u čačanskom naselju Spomen-park

Vladimir Ilić

14. 05. 2025. u 07:00

DAN u delu čačanskog naselja Spomen-park, koga čine desetak kuća, počinjejutarnjom kafom sa komšijama. Ponekad kod Zoćevića, drugi dan kodMilinkovića, pa kod Lovrića, Minića, Glavonjića, Krunića, Ilića, Tomaševića...

НЕ МОЖЕ ДА НАС ЗАВАДИ НИ МЕЂА: Комшијска слога деценијама влада у чачанском насељу Спомен-парк

Foto: V. Ilić

U podne se okupljanje ponavlja, pa s večeri opet, tako u krug decenijama. Običaj da se sused poštuje i nadasve voli u ovom kraju "začeo" se još sedamdesetih godina prošlog veka, kada su redom nicale kuće u ovom šoru, a preneo se u nasleđe i mlađim generacijama.

U ovom mestu komšija je, kako su nam rekli, najpreči rođak, pa se zato pomažu, druže, vole, jedni drugima uvek prvi priskoče u pomoć, i kada je veselje, ali i kada je nevolja.

Slavlja bez povoda ovde su gotovo svakodnevna pojava, stariji posebno pamte zajedničke proslave srpske Nove godine, u vreme kada se na pravoslavnu nije gledalo blagonaklono. Kako mlađi stasavaju, tako nastavljaju tradiciju predaka.

Foto: V. Ilić

NAJBOLjI Milovan i Slava Milinković (u sredini)

- Ovde ne postoje nesporazumi oko međe. Čak ni međa ne može da nas zavadi - kažu nam gotovo uglas.

U ovom komšiluku ne znaju ni za svađu ili razmirice.

JOŠ SVRAĆAJU NA STARU ADRESU

IMA mnogo i onih koji su u ovom šoru bili podstanari, pa ih je život odveo dalje, ali se uvek vraćaju starom komšiluku u naselju Spomen-park. Bez kafice i reči s njima teško da dan može da prođe. Takvi su Tiosavljevići, Jovanovići i Šunderići, kojima ne prođe ni dan, a da ne svrate na staru adresu. 

- Možda nismo jedinstveni u Srbiji, ali garantujem da je ovo prava retkost. Šta da vam pričam kada se ovde i kora hleba bukvalno deli sa komšijama. Imam petoro dece i spremam obroke svaki dan, ali uvek ima i za komšijsku decu. Da ne pričam o čestim pojavama: "Daj mi šolju mleka, dva jaja, soli, šaregarepe...", to je sasvim normalno. I kada nekom zatreba novca, a drugi imaju, to se brzo reši... - rekla nam je Jovana Zoćević (46).

Foto: V. Ilić

I gozbe su im zajedničke

Za velike praznike obično se okupi ceo komšiluk, kao i kada su rođendani, slave... Zajedničkim snagama se organizuje zakuska, piće, pa se vesele do kasnih sati. Nije zabeleženo da se neko bunio zbog preglasne muzike ili buke. Najstariji u komšiluku Slava (78) i Milovan Milinković (80) zato su nedavno od komšiluka dobili zahvalnicu i od njih proglašeni za najbolje komšije. Na zahvalnici je pisalo: "Za sve što ste trpeli, što ste ćutali i svima nama bili desna ruka i našli se kada nam je bilo najteže." Uručili su im i skroman poklon, mikrotalasnu peć.

- Napravili su nam iznenađenje, gozbu i muziku. Bio je ceo komšiluk. To je nešto što se pamti ceo život... Imali smo sreće da imamo jedni druge i kada nam je bilo lepo, ali i kada su nam se događale velike muke - rekla nam je Slava.

Njihova komšinka od "prekoputa" Nada Ilić (74) objasnila nam je zašto je odluka pala baš na Milinkoviće da budu proglašeni za najbolje.

- Rasla su moja deca, komšijska, svi zajedno, jedno uz drugo. U našem dvorištu bilo je nebrojeno žurki, raznih okupljanja, a deca nisu marila za buku. Milinkovići nikada reč nisu rekli, nisu se nikada požalili, iako im je prozor od spavaće tik uz našu avliju. To su divni ljudi koje svako poželeti može uz svoju kuću. I drugi su isti takvi. Svi se lepo slažemo, pomažemo se. Ne bih mogla da zamislim dan, a da sa Slavom ili Jovanom, Bojanom, Dušicom... ne popijem kafu. Dešava se da dnevno jedni kod drugih dolazimo i po više puta. Leti se dovikujemo iz dvorišta... Muke oko toga šta se sprema za ručak ili ko će umesiti poslasticu odmah se rešavaju - ispričala nam je Nada Ilić.

Foto: V. Ilić

Komšijska kafa uz razgovor uvek prija

Ako treba da se utovare ili iscepaju drva, da se pretovari ugalj, da se pritekne kada je potrebna pomoć za spremanje slava ili većih veselja, tu su u ovom slepom sokaku uvek prve komšije. I kada je kakva nevolja, prvo se trči kod prvog suseda, bez obzira na doba dana ili noći.

RODILA SE I KUMSTVA

PRIPREMALA su se mnoga veselja u ovom šoru, a posluga je obavezno bila iz komšiluka. Neki od njih su se međusobno okumili, a deca za pismene zadatke iz srpskog jezika, kad je tema drage ličnosti, često izaberu nekog od komšija. 

- Naša priča, nažalost, sve više postaje ona za rubriku verovali ili ne. I dalje mislimo da je pre za nevericu da ljudi žive jedni drugima vrata do vrata, a da se i ne poznaju. Ljudi su se otuđili, ne znaju koliko je lepo kada ujutru ustaneš i prvo ugledaš komšiju i pozdraviš ga sa: "Dobro jutro, ajde na kafu" - gotovo uglas poručuju meštani ovog čačanskog naselja. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SVESTAN SAM SEBE, A I GODINA: Slukas otkrio kada će tačno u penziju